Cjepivo protiv parotitisa
 |
Potrebno je provjeriti točnost podataka u ovom članku.) |
 |
Ovo je članak koji je dijelom ili u potpunosti pogrješnog formata cijelog nadnevka, imena mjeseca ili godine. Članak treba ispraviti u skladu s preporukama. |
|
Ovom članku ili dijelu članka dio teksta nije posložen po redu riječi u rečenici koji je u hrvatskom jeziku. U rečenicama treba posložiti riječi kako ih se govori u hrvatskom jeziku. |
Cjepivo protiv parotitisa uspješno sprječava zaušnjake. Kada je većina stanovništva procijepljena, smanjuje se učestalost komplikacija ove bolesti.[1] Procjenjuje se da je učinkoviost cjepiva 85% kada je 90% stanovništva cijepljeno.[2] Za dugotrajnu prevenciju potrebne su dvije doze cjepiva. Prva doza preporuča se u dobi između 12 i 18 mjeseci. Druga doza se tipično daje između druge i šeste godine života.[1] Upotreba ovog cjepiva mogla bi biti korisna i u onih koji nisu imuni,a bili su izloženi ovoj bolesti. [3]
Sigurnost
Cjepivo protiv parotitisa je vrlo sigurno, s uglavnom blagim nuspojavama.[1][3] Na mjestu injekcije može se javiti blaga bol i oteklina, uz blagu vrućicu. Značajnije nuspojave su rijetke.[1] Nema dostatnih dokaza o povezanosti cjepiva s neurološkim komplikacijama.[3] Cjepivo se ne bi trebalo davati za vrijeme trudnoće niti osobama s teškom imunosupresijom.[1] Ipak, nisu zabilježeni loši ishodi među djecom majki koje su primile cjepivo za vrijeme trudnoće.[1][3] Iako se cjepivo proizvodi u pilećim stanicama, može se davati osobama s alergijom na jaja.[3]
Upotreba
Većina razvijenih zemalja te mnoge zemlje nerazvijenog svijeta uključuju ovo cjepivo u kombinacije s cjepivom protiv ospica i cjepivom protiv rubeole, poznatim kao MoPaRu.[1] Dostupna je i kombinacija ova tri cjepiva uz dodatak cjepiva protiv vodenih kozica, poznata kao MMRV. [3] Od 2015. godine 110 zemalja nudi cjepivo u ovom obliku. U područjima gdje se većina stanovništva cijepi, učestalost zaušnjaka smanjila se za više od 90%. Podijeljeno je gotovo pola milijarde doza cjepiva u raznim oblicima.[1]
Povijest, društvo i kultura
Prvo cjepivo protiv parotitisa licencirano je 1948. godine, no ovaj oblik je imao samo kratkotrajni učinak.[3] Poboljšana cjepiva postala su komercijalno dostupna 60-tih godina 20. stoljeća. Prvotni oblik cjepiva bio je inaktiviran, no kasniji pripravci su sadržavali živi oslabljeni virus.[1] Ovo cjepivo nalazi se na Listi esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, popisu najvažnijih lijekova potrebnih u osnovnom zdravstvenom sustavu.[4] Od 2007. godine u ponudi se nalazi više različitih oblika cjepiva protiv parotitisa.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 "Mumps virus vaccines.". Weekly epidemiological record 82 (7): 49-60. 16. veljače 2007.. PMID 17304707. http://www.who.int/wer/2007/wer8207.pdf?ua=1
- ↑ Hviid A, Rubin S, Mühlemann K (ožujka 2008). "Mumps". The Lancet 371 (9616): 932–44. doi:10.1016/S0140-6736(08)60419-5. PMID 18342688
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Atkinson, William (svibnja 2012). Mumps Epidemiology and Prevention of Vaccine-Preventable Diseases (12 ed.). Public Health Foundation. str. Chapter 14. ISBN 9780983263135. http://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/mumps.html
- ↑ "WHO Model List of EssentialMedicines". World Health Organization. listopada 2013. http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/93142/1/EML_18_eng.pdf?ua=1 Pristupljeno 22. travnja 2014.
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |