Naftna industrija Srbije

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 355270 od 29. studenoga 2021. u 08:58 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Sjedište NIS-a.

Naftna industrija Srbije ili skraćeno NIS najveća je srpska naftna kompanija.

Osnovna djelatnost ove kompanije je eksploatacija plina i nafte u Srbiji (pretežno u Vojvodini). Sjedište je u Novom Sadu.

Povijest

Odlukom Vlade FNRJ, 10. veljače 1949. osnovan je Naftagas kao poduzeće za istraživanje i proizvodnju nafte i plina.

Javno poduzeće Naftne industrije Srbije (JP NIS) osniva se 31. prosinca 1991. U okviru JP NIS posluju:

  • NIS-Naftagas
  • NIS-Energogas
  • NIS-Rafinerija nafte Pančevo (RNP)
  • NIS-Rafinerija nafte Novi Sad (RNS)
  • NIS-Rafinerija nafte Beograd (RNB)
  • NIS-Fabrika maziva Kruševac (FAM)
  • NIS-Jugopetrol
  • NIS-Naftagas promet
  • NIS-Inženjering

Odlukom Vlade Republike Srbije, 01. listopada 2005. JP NIS se transfora u Dioničko društvo za istraživanje, proizvodnju, preradu, distribuciju i promet nafte i naftnih derivata i istraživanje i proizvodnju prirodnog plina NIS a.d. Novi Sad. Ovom odlukom NIS a.d. sastoji se od četiri ogranka.

Struktura

  • NIS-Naftagas
  • NIS-Petrol, koji objedinjuje dijelove: NIS-Rafinerija nafte Pančevo, NIS-Rafinerija nafte Novi Sad, NIS-Jugopetrol i NIS-Naftagas promet;
  • NIS-TNG, u čijem sastavu su organizacijski dijelovi NIS-Gasa, NIS-Energogasa i NIS-Jugopetrola koji su se bavili prometom tekućega plina u bocama i prometom auto-plina;
  • NIS-Ugostiteljstvo i turizam, u čiji sastav ulaze ugostiteljski objekti, restorani i hoteli iz svih dosadašnjih dijelova Kompanije.

Privatizacija

Prvi korak u restruktuiranju i pripremi za privatizaciju naftne industrije u Republici Srbiji bilo je osnivanje JP NIS, kao i transformacija u dioničko društvo. NIS je trenutno preoblikovan u dioničko društvo s 51% dionica u vlasništvu ruskoga Gazproma, 30% u vlasništvu države i 19% u vlasništvu građana.

Vanjske poveznice