Žljezdasti pajasen

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 377761 od 9. prosinac 2021. u 21:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

{{#invoke:Naslov u kurzivu|main}}

Žljezdasti pajasen
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Simaroubaceae
Rod: Ailanthus
Vrsta: A. altissima
Dvojno ime
Ailanthus altissima
(Mill.) Swingle

Žljezdasti pajasen[1] (bogač, rajsko stablo, kiselo drvo, rusovina, božje drvo, jelš, smrdelj, pajasen; Ailanthus altissima), listopadno drvo iz porodice gorkuničevke (Simaroubaceae), jedno od sedam priznatih vrsta u rodu Ailanthus. Porijeklom je iz sjeverne Kine a u Europu ga je 1751. godine uvezao francuski jezuit Pierre Nicolas Le Chéron d'Incarville[2]. Ova invazivna vrsta se smatra agresivnom i opasnom jer pogubno djeluje na domaću floru zbog toksina iz listova i izlučevina korijena koje otežavaju rast brojnim drugim biljnim vrstama. Danas je raširenio po svim kontinentima, osim Antarktike- ima ga čak i na jadranskim otocima.

Opis

Biljka je dvodomna (muško i žensko stablo) a razmnožava se i nespolno tjeranjem izdanaka iz korijena.

Kiselo drvo naraste do 30 ili 40 metara visine. Razgranato je, kora debla je siva sa uzdužnim bijelim prugama, listovi su dugi 40 – 60 cm a peteljka 7 – 13 cm. Cvjetovi sitni i neugledni, žučkaste boje. Muški cvjetovi imaju 10 prašnika koji vonjaju na mačju mokraču. Otrovom ailantonom koji se nalazi u kori i lišću inhibira rast drugih biljaka u blizini.[3]

Listovi pajasena

Svojstva i uporaba

Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini. Može se koristiti i za proizvodnju grubljih vrsta svile (šantung). Svi su dijelovi biljke ljekoviti od, kore i listova do plodova. Može se koristiti i kao prirodni insekticid i repelent. Dobro je gorivo drvo. Medonosna je biljka.[4]

Spriječavanje širenja

Kao najbolja metoda spominje se korištenje herbicida glifozata (trgovačko ime Roundup), no kako se radi o izrazito toksičnoj i kancerogenoj supstanci štetnoj za okoliš isti je bolje ne koristiti. U Americi se eksperimentira sa pokušajem biološke kontrole ove invazivne vrste (uz pomoć insekta Eucryptorrhynchus brandti).

Međutim, najuspješnija, po okoliš neinvazivna metoda istrebljenja je zahtjevna, kako vremenski, tako i uloženim radom:[5]

  • Otpiliti sva plodna ženska stabla i obavezno čim prije sakupiti sjeme!

Svaka odgoda ili pogrešno odlaganje sjemena mnogostruko uvećava rizik od razmnožavanja pajasena slijedećih godina! Najbolje je sakupljeno sjeme odmah spaliti. Ako je vrijeme zabrane paljenja vatre, sjeme staviti u najlon vreće, zavezati i ostaviti na suncu da sagnjije.

  • Čupanje i iskopavanje!

Počupati sve pajasene koji se daju izvući iz zemlje. Pogodno vrijeme je bilo koje doba godine, čak i prosinac, siječanj i veljača kad su stabla potpuno gola, jer se uz malo prakse brzo nauči prepoznavati ih. Pri čupanju treba pokušati izvući čim veći dio korijena. To je relativno lagana metoda jer se najveći dio korijena pruža paralelno sa zemljom na dubini od 10 – 25 cm. Međutim, ako korijen pukne, iz njega će niknuti novi pajasen koji treba ukloniti čim prije.

  • Rezanje ili piljenje do kraja kolovoza!

Rezati ili piliti na visini od 60 – 100 cm da ostane golo deblo. Na taj način je omogućeno izbijanje novih izboja na deblu koji istovremeno uzrokuju iscrpljivanje korijena.

  • Redovno skidanje novih izboja!

Svaka dva do tri tjedna poskidaju se svi novi izboji, čime se dodatno iscrpljuje korijen što ga onemogućuje u njegovom širenju i izbacivanju novih izboja.

  • Piljenje stabla uz korištenje herbicida od početka listopada;

Stablo odsijeći ili prepiliti što bliže zemlji. Ako je stablo deblje, pokušati osloboditi i dijelove korijena dokle je to moguće, a onda ih prerezati, te sve rezove premazati herbicidom i povezati najlonom.

  • Promatranje!

Svakih nekoliko tjedana obići tretirana mjesta te čupanjem i iskapanjem korijena ukloniti novo iznikle mladice. Mogu niknuti iz novo "pridošlog" ili pak "starog“, do tad ne aktiviranog sjemena, kao i iz zaostalog komadića korijena.

Podvrste

Plodovi pajasena

Sinonimi

  • Ailanthus altissima var. altissima
  • Ailanthus altissima var. erythrocarpa (Carrière) Rehder
  • Ailanthus altissima f. erythrocarpa (Carrière) Rehder
  • Ailanthus altissima var. leucoxyla B.C.Ding & T.B.Chao
  • Ailanthus altissima var. microphylla B.C.Ding & T.B.Chao
  • Ailanthus altissima var. pendulifolia (Dippel) Rehder
  • Ailanthus altissima f. pendulifolia (Dippel) Rehder
  • Ailanthus altissima var. ramosissima B.C.Ding & T.B.Chao
  • Ailanthus altissima f. rubra (H.Jaeger) Geerinck
  • Ailanthus cacodendron (Ehrh.) Schinz & Thell.
  • Ailanthus erythrocarpa Carrière
  • Ailanthus esquirolii H.Lév.
  • Ailanthus giraldii Dode
  • Ailanthus giraldii var. duclouxii Dode
  • Ailanthus glandulosa Desf.
  • Ailanthus glandulosa var. erythocarpa (Carrière) Mouill.
  • Ailanthus glandulosa f. erythocarpa (Carrière) C.K.Schneid.
  • Ailanthus glandulosa f. pendulifolia Dippel
  • Ailanthus glandulosa var. pendulifolia (Dippel) Carrière ex Rehder
  • Ailanthus glandulosa f. rubra (H.Jaeger) Dippel
  • Ailanthus glandulosa var. spinosa M.Vilm. & Bois
  • Ailanthus japonica K.Koch
  • Ailanthus japonica Dippel
  • Ailanthus peregrina (Buc'hoz) F.A.Barkley
  • Ailanthus pongelion J.F.Gmel.
  • Ailanthus procera Salisb.
  • Ailanthus rhodoptera F.Muell.
  • Ailanthus rubra H.Jaeger
  • Ailanthus sinensis Dum.Cours.
  • Ailanthus vilmoriniana Dode
  • Ailanthus vilmoriniana var. henanensis J.Y.Chen & L.Y.Jin
  • Albonia peregrina Buc'hoz
  • Choerospondias auriculata D.Chandra
  • Pongelion cacodendron (Ehrh.) Farw.
  • Pongelion glandulosum (Desf.) Pierre
  • Pongelion vilmorinianum (Dode) Tiegh.
  • Rhus cacodendron Ehrh.
  • Rhus sinensis Houtt.
  • Toxicodendron altissimum Mill.

Dodatna literatura

  • Ingo Kowarik: Biologische Invasionen: Neophyten und Neozoen in Mitteleuropa. Eugen Ulmer, Stuttgart 2003. ISBN 3-8001-3924-3 nevaljani ISBN; 2., erweiterte Auflage 2010, ISBN 978-3-8001-5889-8 nevaljani ISBN

Vanjske poveznice

Izvori

  1. ↑ "Pajasen". agrosavjet.com/. https://agrosavjet.com/pajasen-ili-kiselo-drvo-otrovni-korov-koji-usporava-rast-drugih-biljaka// Pristupljeno 14. studenog 2020. 
  2. ↑ "Pierre Nicholas le Cheron d’Incarville" (engl.). plants.jstor.org/. https://plants.jstor.org/stable/10.5555/al.ap.person.bm000366455/ Pristupljeno 14. studenog 2020. 
  3. ↑ Slobodna Dalmacija
  4. ↑ Pajasen - Ailanthus altissima P. Mill
  5. ↑ "Kontrola i uklanjanje pajasena". zastita-prirode-dnz.hr/. https://www.zastita-prirode-dnz.hr/uklanjanje-pajasena-u-znacajnom-krajobrazu-uvala-vucine-invazivne-vrste-koja-se-siri-dubrovacko-neretvanskom-zupanijom// Pristupljeno 14. studenog 2020. 
  • kora debla
    kora debla
  • listovi
    listovi
  • pupovi
    pupovi
  • stablo
    stablo
  • stablo
    stablo
  • listovi
    listovi
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Žljezdasti_pajasen&oldid=377761"