Stipe Ćorlukić bio je hrvatski novinar i književnik. Pisao je priče i pjesme.
Želio je ostvariti veće školovanje, no bio je prisiljen raditi na zemlji. Uz rad je učio gradivo za školu. Vremenom je našao mjesto fizičkog radnika na utovaru i istovaru na željeznici. Učenje se isplatilo. Ubrzo je završio više škole te postao željezničkim činovnikom.
Pismenost i načitanost dala je ploda. Objavio je kratke priče iz Dervente u Osječkom listu. Poslije je izvješćivao iz Tuzla za Hrvatski narod. Zbog tog dopisništva poslije je imao velikih problema s jugokomunističkim vlastima. Ratnih je godina bila relativno miran grad, ali osvetničko ponašanje konvertiranih četnika uzelo je svoj danak. Jeseni 1943. strijeljana su sedmorica majevičkih četnika. Partizani su zauzeli Tuzli i sljedećih 40 dana zlostavljali. Zarobili su 300 ustaša i Nijemaca te su bez suda pobili 170 tuzlanskih civila od kojih skoro ni jedan nije se bavio politikom. U to se vrijeme Stipe skrivao po selu. Po oslobođenju vratio se u Tuzlu. U Hrvatskom je narodu objavio izvješće Krvavim tragovima partizana. Ovaj je tekst razbjesnio Majevički partizanski odred koji ga je osudio na smrt, a svoje aktiviste pozvao neka to izvrše. Ćorlukić se skrivao u potkrovlju svoje kuće devet godina da bi izbjegao nožu divljaka. U potkrovlju je pisao priče i pjesme. Njegove su pjesme objavili njegovi sinovi skoro pola stoljeća poslije. Zbog objektivnosti, odustali su od književne procjene, pa su za recenziju zamolili Božidara Prosenjaka. Knjigu su pozitivno ocijenili Just Ivetac, Vera Milošević i Hrvoje Hitrec.
Djela
- Stipine priče i pjesme, HKD Napredak, Zagreb, 2007.
Izvori
- Vladimir Hammer: Iz ostavštine. Zapisi s tavana. Hrvatsko slovo, petak, 21. prosinca 2007., str. 26