Marko Bulajić

Marko Bulajić (? - Našice, 17. ožujka 1718.) je bio hrvatski franjevac i visoki crkveni dužnosnik.

U Jarčinu u Ugarskoj (mađ. Ercsi) bio je župnikom od 1685. do 1690. godine. Nekoliko godina poslije postao je gvardijanom u Budimu, a tu je dužnost obnašao dvije godine, od 1694. do 1696 godine. Desetljeće poslije došao je na visoke položaje u franjevačkom redu. Obnašao je dužnost provincijala Bosne Srebrene od 1705. do 1708. godine. Poslije, 1711. i 1714., bio je generalnim pohoditeljem. Vrlo je zaslužan za razvitak crkvenog visokog školstva u područjima pod nadležnošću provincije Bosne Srebrene, po značaju drugi poslije Franje Travničanina. Da bi franjevački kandidati bili spremni za studij filozofije, a sukladno papinom bulom Decet Romanum Pontificem, tradžio je da franjevački kandidati proborave tri godine u samostanima prije novicijata, da bi stekli potrebna znanja. Poslije Bulajića školska se mreža nije širila, jer je bila razvijena i nije bilo potrebe školovati se u inozemstvu, što je 1719. svojom uredbom odredio provincijal Filip Šurković.

Izvori

• Ante Sekulić: Objelodanjeni prinosi proučavanju filozofske baštine s rubnoga narodnog područja Podunavlja, Prilozi 61-()2 (2005), str. 205-241