Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jean-Pierre Papin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 335445 od 18. studeni 2021. u 02:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Jean-Pierre Papin

Papin u 2016. godini

Država Francuska
Osobni podatci
Rođenje 5. studenog 1963.
Položaj napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1983. – 1984.
1984. – 1985.
1985. – 1986.
1986. – 1992.
1992. – 1994.
1994. – 1996.
1996. – 1998.
1998. – 1999.
1999. – 2001.
INF Vichy
Valenciennes
Club Brugge
Olympique de Marseille
Milan
Bayern München
Bordeaux
Guingamp
Saint-Pierroise

033 0(15)
031 0(20)
215 (134)
040 0(18)
027 00(3)
055 0(22)
010 00(3)
027 0(13)
Reprezentativna karijera
1986. – 1995. Francuska 054 0(30)
Trenerska karijera
2004. – 2006.
2006. – 2007.
2007. – 2008.
2009. – 2010.
2014. – 2015.
2020. –
Bassin d'Arcachon
Strasbourg
Lens
Châteauroux
Bassin d'Arcachon
C'Chartres Football
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Jean-Pierre Papin (Boulogne-sur-Mer, 5. studenoga 1963. –) francuski bivši nogometaš i trener

Najveće uspjehe postigao je igrajući za francuski klub Olympique Marseille od 1986. do 1992. godine, s kojim je osvojio 4 francuska prvenstva zaredom od 1989. do 1992. godine došao i do finala Kupa prvaka 1991. godine, koje su izgubili od Crvene zvezde. Bio je najbolji stijelac francuske lige 5 puta zaredom od 1988. do 1992. godine. Jedini je koji je to postigao. Proglašen je najboljim europskim nogometašem i igračem godine 1991. po izboru časopisa World Soccer. Proglašen je najboljim francuskim nogometašem 1989. i 1991. godine. Bio je najbolji strijelac Kupa prvaka 1990., 1991. i 1992. godine, tri godine zaredom. Svaki put je dijelio prvo mjesto s još jednim nogometašem.

Kasnije je igrao za talijanski Milan, njemački Bayern i francuske klubove Bordeaux i Guingamp te nekoliko nižerangiranih. Njegov prijelaz u Milan, bio je najveći nogometni transfer do tada. Iznosio je 10 milijuna funti. S Milanom je osvojio Ligu prvaka 1994., talijansko prvenstvo 1993. i 1994. i talijanski Super Kup 1992. godine. S Bayernom je osvojio Kup UEFE 1996. godine. Zatim je igrao za JS Saint-Pierroise.

Kratko je bio trener francuskih klubova, a s 45 godina ponovno je zaigrao za nižerangirani francuski klub AS Facture-Biganos Boiens.

Za francusku nogometnu reprezentaciju igrao je 54 puta i postigao 30 golova. Bio je kapetan reprezentacije 1992. i 1993. godine.

Prilikom 100. godina FIFE, 2004. godine u izboru Pelea, nalazi se na popisu 100. najboljih nogometaša u povijesti nogometa.