Rjurik
Script error: No such module "Dodaj infookvir".
Rjurik (? - Novgorod, 879.), varjaški i novgorodski knez, utemeljitelj kneževske i carske dinastije Rjurikoviča.
Isprva je bio vladar u Ladogi koju je osvojio 862. ili 867.[1] sa svojom ratničkom družinom.[2] Godine 870. došao je, na poziv Novgorođana, s braćom i svojom družinom da ih obrani od Pečenega i štiti njihovu trgovinu.[3] Međutim, 872. godine u Novgorodu je izbio ustanak protiv njegove vlasti. Ugušivši pobunu Novgorođana, nametnuo im se za vladara. Iste je godine ratovao s priazovskim Bugarima i u tim borbama ostao bez sina.[4] U Novgorodu i Kijevu naslijedio ga je knez Oleg (879.-912.) u ime maloljetnog sina Igora.
Rjurikovi potomci zavladali su Kijevskom Rusi, Rutenijom i Moskovskim Carstvom, najprije kao knezovi, a onda kao kraljevi i carevi do 1598. godine, kada je s Fjodorom Ivanovičem izumrla dinastija Rjurikoviča.[5]
Na našim prostorima nosili su naslov banova čitave Slavonije i Mačvanskih banova, stečenu brakom Andrije I. Arpadovića i Anasezije Kijevske. Jedan od znanih banova Slavonije i banova Mačve, koji su koristili nasljedno pravo naslova iz dinastije Rjurikovič bio je Rastislav Mstislavić 1247. godine. Pretpostavlja se da je obitelj Rjurikoviča neprestano održavala veze s Hrvatima od samog osnivanja Kijevske Rus, još od osnivača dinastije.
Podatci ruskog ljetopisa o Rjurikovom podrijetlu dali su osnove za tzv. normansku teoriju o osnutku staroruske države koju podjednako dijele povijesti moderne Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.[3]
Bilješke
Literatura
- Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1995. ISBN 953-0-30709-8
- Opća enciklopedija, sv. VII, JLZ, Zagreb, 1981.
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVII, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-17-2
Vanjske poveznice
| Prethodnik: | Novgorodski knez | Nasljednik: |
| - | Oleg (879.-912.) |
Nedovršeni članak Rjurik koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.