Šiljakovina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 328300 od 15. studeni 2021. u 05:24 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Šiljakovina
Šiljakovina na karti Hrvatska
Šiljakovina
Šiljakovina
Šiljakovina na zemljovidu Hrvatske
Država Hrvatska
Županija Zagrebačka županija
Općina/Grad Velika Gorica
Najbliži (veći) grad Velika Gorica
Službena stranica www.siljakovina.com
Površina 16.68 km²
Nadmorska visina 160 m
Zemljopisne koordinate 45°38′06″N 16°01′08″E / 45.635°N 16.019°E / 45.635; 16.019
Stanovništvo (2001.)
 - Broj domaćinstava 226
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 672
 - Gustoća 40 st./km²
Pošta 10413 Kravarsko
Pozivni broj +385 (0)1
Autooznaka ZG

Šiljakovina je naseljeno mjesto u Republici Hrvatskoj u Zagrebačkoj županiji. Nalazi se u Vukomeričkim goricama, a administrativno je u sastavu grada Velike Gorice. Proteže se na površini od 16,68 km². Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine Šiljakovina ima 672 stanovnika koji žive u 226 domaćinstava. Gustoća naseljenosti iznosi 40 st./km².

Ime

Šiljakovina je ime dobila po potoku Šiljku koji teče kroz selo. Potok je dobio ime od riječi 'šilovinje' i 'šilovlje' koje označavaju šumu crnogoricu. Oko sela više nema velikih crnogoričnih šuma, ali dokaz za njih je bio iznad zaseoka Bukovići, najveće drvo Vukomeričkih gorica. Stari bor (zvan smogor, bijeli bor - pinus silvestris) zimi se vidio čak s Medvednice, bio je visok 23 metra, opseg debla u prsnoj visini bio mu je 275 cm, ali udario je grom u njega, počeo se sušiti, pa je posječen 1969.

Povijest

Nakon odluke hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina iz 1472. da se Gradecu vrate njegovi ranije stečeni turopoljski posjedi Hrašće, Petrovina i Šiljakovina, koji su mu 1399. oduzeti te koje je 1401. od kralja Žigmunda Luksemburškog dobila obitelj Tóth, Ivan Hening, sin Nikole Heninga, poveo je parnicu koja je završila presudom 1487. kojom je Hrašće vraćeno Gradecu, a Šiljakovina i Petrovina ostale su u Ivanovom vlasništvu. Uršula, Doroteja i Elizabeta, redovnice i kćeri Ivana Heninga, zajedno su sa svojim nećakom Andrijom, sinom njihove pokojne sestre Katarine, 1535. vratili općini Gradec posjede Šiljakovinu i Petrovinu.[1] 1536. godine je kralj Ferdinand I. darovao Petru I. Erdődyju posjede Šiljakovinu i Petrovinu, koji su ostali u trajnom vlasništvu plemićke obitelji.[2]

Izvori


Nedovršeni članak Šiljakovina koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.