Svjetonazor označava odnos pojedinca prema okolini, u kojem se zauzima određeni "pogled na svijet". Svjetonazor podrazumijeva stvaranje određenih stajališta i zauzimanje stavova prema ukupnoj zbilji. Pojam svjetonazora se temelji na klasičnoj njemačkoj filozofiji i epistemologiji. Koncepciju Weltanschauung[1] u njemačkoj filozofiji prvi put je opisao Immanuel Kant u knjizi Kritik der Urteilskraft, 1790.
Ključna filozofska, religijska, odnosno etička pitanja, poput:
- što je stvarnost?
- što je to čovjek?
- što se događa nakon smrti?
- možemo li shvatiti istinu?
- kako ćemo znati što je pravo i što je krivo?
- postoji li Bog?
- ima li čovjek slobodnu volju?
i odgovori koje svaki pojedinac na njih daje, pozicioniraju individuu u odnosu na zadane parametre stvarnosti.