Juraj Ferri: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Juraj Ferri'''-->'''Juraj Ferri''' (? {{--}} [[Imotski]], ožujka 1917.)<ref name="Edinost"> [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-KKUFI6BD/4096b62b-1a34-46d0-b721-ce15ec292da6/PDF Razne politične vesti], Edinost, Trst, 22. ožujka 1917., str. II (slovenski) </ref> je bio hrvatski [[političar]] i pravnik, borac za [[hrvatski narodni preporod|hrvatski jezik]]. Rodom je iz [[Trpanj|Trpnja]].<ref name="Lukežić">Irvin Lukežić: [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=25 Posljednji riječki dvoboj], Sušačka revija br.60 </ref>  
'''Juraj Ferri''' (? {{--}} [[Imotski]], ožujka 1917.)<ref name="Edinost"> [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-KKUFI6BD/4096b62b-1a34-46d0-b721-ce15ec292da6/PDF Razne politične vesti], Edinost, Trst, 22. ožujka 1917., str. II (slovenski) </ref> je bio hrvatski [[političar]] i pravnik, borac za [[hrvatski narodni preporod|hrvatski jezik]]. Rodom je iz [[Trpanj|Trpnja]].<ref name="Lukežić">Irvin Lukežić: [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=25 Posljednji riječki dvoboj], Sušačka revija br.60 </ref>  


== Životopis ==
Studirao je pravo u [[Graz|Gradcu]]. Djelovao je pri Družtvu Hrvatska.<ref name="Lukežić"/>
Studirao je pravo u [[Graz|Gradcu]]. Djelovao je pri Družtvu Hrvatska.<ref name="Lukežić"/>


Kao mladi djelatnik na sudu usudio se je pisati hrvatskim, iako je to nosilo rizik da će ga proganjati talijanaši. Ustrajno je pisao hrvatski, trpeći i kazne, sve dok ga nisu umirovili.<ref name="Edinost"/> Zabilježeno je da ga je 1898. osudio sud zbog uporabe hrvatskog jezika kao uredovnog, a kad se [[pristav]] žalio Vrhovnom sudu u Beču, taj je sud 1900. potvrdio odluku lokalnog suda jer da je to "kršenje discipline".<ref>[http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-HKGS5SD2/7898c99f-5c51-4b6d-a7eb-33fb471c571a/PDF Obsojen hrvatski sodnik], Gorica (zjutranje izdanje), Gorica, 28. srpnja 1900., str. 3 (slovenski)</ref> Ipak, Ferrijev rad nije bio uzaludan. Bečki je Vrhovni sud istaknuo da "''unutarnji saobraćaj u sudstvu može biti uregjen bez ikakvog obzira na jezike koji su u običaju u dotičnoj zemlji''". Ta je odluka bila sudski presedan i potakla je ine sudce u Dalmaciji služiti se hrvatskim u unuarnjem poslovanju. <ref> J. Lučić: [http://www.historiografija.hr/hz/1964/HZ_17_28_LUCIC.pdf Ocjene i prikazi: Radovi Instituta JAZU X, Zadar 1963.], Historijski zbornik, 1964., 17 28,  str. 477-478</ref>
Kao mladi djelatnik na sudu usudio se je pisati hrvatskim, iako je to nosilo rizik da će ga proganjati talijanaši. Ustrajno je pisao hrvatski, trpeći i kazne, sve dok ga nisu umirovili.<ref name="Edinost"/> Zabilježeno je da ga je 1898. osudio sud zbog uporabe hrvatskog jezika kao uredovnog, a kad se [[pristav]] žalio Vrhovnom sudu u Beču, taj je sud 1900. potvrdio odluku lokalnog suda jer da je to "kršenje discipline".<ref>[http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-HKGS5SD2/7898c99f-5c51-4b6d-a7eb-33fb471c571a/PDF Obsojen hrvatski sodnik], Gorica (zjutranje izdanje), Gorica, 28. srpnja 1900., str. 3 (slovenski)</ref> Ipak, Ferrijev rad nije bio uzaludan. Bečki je Vrhovni sud istaknuo da "''unutarnji saobraćaj u sudstvu može biti uregjen bez ikakvog obzira na jezike koji su u običaju u dotičnoj zemlji''". Ta je odluka bila sudski presedan i potakla je ine sudce u Dalmaciji služiti se hrvatskim u unuarnjem poslovanju. <ref> J. Lučić: [http://www.historiografija.hr/hz/1964/HZ_17_28_LUCIC.pdf Ocjene i prikazi: Radovi Instituta JAZU X, Zadar 1963.], Historijski zbornik, 1964., 17 28,  str. 477-478</ref>


Bio je u Zastupničkom domu [[Carevinsko vijeće|Carevinskog vijeća]] 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su, pored Ferrija koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava [[Juraj Biankini]], [[Josip Virgil Perić]], iz [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] [[Ante Šupuk]], [[Ante Vuković Vučidolski]], [[Lovro Borčić]], [[Josip Zaffron]], [[Vicko Ivčević]], [[Petar Klaić]], a [[Srpska stranka|Srpskoj narodnoj stranci]] [[Andrija Vujatović-Šarov]] i [[Radoslav Kvekić]].<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 679. </ref> Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje [[interpelacija|interpelacije]] Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u [[nemiri u Hrvatskoj 1903.|nemirima u Hrvatskoj]], s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika  Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687. </ref> te ''prešni prijedlog'' od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti [[Khuen Héderváry|Khuena Hedérvarya]] u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 688. </ref>
Bio je u Zastupničkom domu [[Carevinsko vijeće|Carevinskog vijeća]] 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su, pored Ferrija koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava [[Juraj Biankini]], [[Josip Virgil Perić]], iz [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] [[Ante Šupuk]], [[Ante Vuković Vučidolski]], [[Lovro Borčić]], [[Josip Zaffron]], [[Vicko Ivčević]], [[Petar Klaić]], a [[Srpska stranka|Srpskoj narodnoj stranci]] [[Andrija Vujatović-Šarov]] i [[Radoslav Kvekić]].<ref>[[Marko Trogrlić]]: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 679. </ref> Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje [[interpelacija|interpelacije]] Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u [[nemiri u Hrvatskoj 1903.|nemirima u Hrvatskoj]], s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika  Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687. </ref> te ''prešni prijedlog'' od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti [[Khuen Héderváry|Khuena Hedérvarya]] u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 688. </ref>


== Radovi o njemu ==
== Radovi o njemu ==

Posljednja izmjena od 5. srpanj 2026. u 04:58

Juraj Ferri (? − Imotski, ožujka 1917.)[1] je bio hrvatski političar i pravnik, borac za hrvatski jezik. Rodom je iz Trpnja.[2]

Životopis

Studirao je pravo u Gradcu. Djelovao je pri Družtvu Hrvatska.[2]

Kao mladi djelatnik na sudu usudio se je pisati hrvatskim, iako je to nosilo rizik da će ga proganjati talijanaši. Ustrajno je pisao hrvatski, trpeći i kazne, sve dok ga nisu umirovili.[1] Zabilježeno je da ga je 1898. osudio sud zbog uporabe hrvatskog jezika kao uredovnog, a kad se pristav žalio Vrhovnom sudu u Beču, taj je sud 1900. potvrdio odluku lokalnog suda jer da je to "kršenje discipline".[3] Ipak, Ferrijev rad nije bio uzaludan. Bečki je Vrhovni sud istaknuo da "unutarnji saobraćaj u sudstvu može biti uregjen bez ikakvog obzira na jezike koji su u običaju u dotičnoj zemlji". Ta je odluka bila sudski presedan i potakla je ine sudce u Dalmaciji služiti se hrvatskim u unuarnjem poslovanju. [4]

Bio je u Zastupničkom domu Carevinskog vijeća 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su, pored Ferrija koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava Juraj Biankini, Josip Virgil Perić, iz Narodne hrvatske stranke Ante Šupuk, Ante Vuković Vučidolski, Lovro Borčić, Josip Zaffron, Vicko Ivčević, Petar Klaić, a Srpskoj narodnoj stranci Andrija Vujatović-Šarov i Radoslav Kvekić.[5] Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje interpelacije Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u nemirima u Hrvatskoj, s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)[6] te prešni prijedlog od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti Khuena Hedérvarya u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).[7]

Radovi o njemu

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Razne politične vesti, Edinost, Trst, 22. ožujka 1917., str. II (slovenski)
  2. ↑ 2,0 2,1 Irvin Lukežić: Posljednji riječki dvoboj, Sušačka revija br.60
  3. ↑ Obsojen hrvatski sodnik, Gorica (zjutranje izdanje), Gorica, 28. srpnja 1900., str. 3 (slovenski)
  4. ↑ J. Lučić: Ocjene i prikazi: Radovi Instituta JAZU X, Zadar 1963., Historijski zbornik, 1964., 17 28, str. 477-478
  5. ↑ Marko Trogrlić: Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, Časopis za suvremenu povijest, god. 37., br. 3./2005., str. 679.
  6. ↑ Marko Trogrlić: Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, Časopis za suvremenu povijest, god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687.
  7. ↑ Marko Trogrlić: Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, Časopis za suvremenu povijest, god. 37., br. 3./2005., str. 688.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Juraj_Ferri&oldid=787482"