Jeronim Laski: razlika između inačica
Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 24 sati) |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Jeronim Łaski ([[27. rujna]] [[1496.|1496]].- [[22. prosinca]] [[1542.|1542]].) bio je hrvatski ban i diplomat iz utjecajne poljske obitelji Łaski. Bio je nećak nadbiskupa [[Jan Łaski|Jana Łaskog]]. Bio je palatin [[Inowrocław|Inowrocława]] i [[Sieradz|Sieradza]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Setton|first=Kenneth Meyer|title=The papacy and the Levant. 3: The sixteenth century to the reign of Julius III|date=1984|publisher=American Philosophical Soc|isbn=978-0-87169-161-3|series=Memoirs of the American Philosophical Society|location=Philadelphia}}</ref> | '''Jeronim Łaski''' ([[27. rujna]] [[1496.|1496]].- [[22. prosinca]] [[1542.|1542]].) bio je hrvatski ban i diplomat iz utjecajne poljske obitelji Łaski. Bio je nećak nadbiskupa [[Jan Łaski|Jana Łaskog]]. Bio je palatin [[Inowrocław|Inowrocława]] i [[Sieradz|Sieradza]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Setton|first=Kenneth Meyer|title=The papacy and the Levant. 3: The sixteenth century to the reign of Julius III|date=1984|publisher=American Philosophical Soc|isbn=978-0-87169-161-3|series=Memoirs of the American Philosophical Society|location=Philadelphia}}</ref> | ||
Školovao se u [[Rim|Rimu]] 1513-14. i [[Bologna|Bologni]] 1514-17. U službu poljskog kralja stupa [[1519.|1519]].,a [[1520.|1520]]. odlazi u izaslanstvo francuskom kralju [[Franjo I., kralj Francuske|Franji I.]] i svetorimskom caru [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlu V.]] Habsburgu. Od [[1523.|1523]]. Sierdzki vojvoda i član senata. U [[Pariz|Parizu]] je [[1524.|1524]]. neuspjelo pregovarao o savazu francuske i poljske dinastije te o savezu protiv Turaka. Unatoč protivljenju [[Žigmund I. Jagelović|Sigismunda I. Jagelovića]], pristupio je [[1527.|1527]]. [[Ivan Zapolja|Ivanu Zapolji]] te postao jednim od njegovih glavnih izaslanika; zagovarao ga u [[Pariz|Parizu]], [[Kopenhagen|Københavenu]] i [[München|Münchenu]], [[1528.|1528]]. u [[Istanbul|Carigradu]] u njegovo ime sklopio savez s [[Sulejman II.|Sulejmanom II.]], koji se obvezao pomoći Zapolji protiv [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] i priznati ga za ugarskog kralja. Na početku 1530-ih nudio mir Ferdinandu u [[Innsbruck|Innsbrucku]] te ishodio francusku novčanu pomoć, dobio naslov vojvode Transilvanije. Sa Sulejmanovim se pouzdanikom Ludovikom Grittijem neuspjelo urotio protiv Zapolje [[1534.|1534]]. godine. Pušten iz tamnice [[1535.|1535]]., ušao u službu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] te [[1539.|1539]]. u Carigradu za njega pokušao dobiti Zapoljin dio Ugarske. U srpnju 1540. kralj ga je imenovao banom kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ustupio mu [[Susedgrad]] i [[Stubica (Vrbovsko)|Stubicu]] te obećao plaću. Organizirao je upravunad posjedima, kralju predlagao paljenje kaštela [[Donja Stubica|Donje Stubice]] iz logističkih razloga te plaćanje harača kao zaštite od turskih razaranja. Za misije u Carigradu u jesen [[1540.|1540]]. zatočen, a [[1541.|1541]]. | == Životopis == | ||
Školovao se u [[Rim|Rimu]] 1513-14. i [[Bologna|Bologni]] 1514-17. U službu poljskog kralja stupa [[1519.|1519]].,a [[1520.|1520]]. odlazi u izaslanstvo francuskom kralju [[Franjo I., kralj Francuske|Franji I.]] i svetorimskom caru [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlu V.]] Habsburgu. Od [[1523.|1523]]. Sierdzki vojvoda i član senata. U [[Pariz|Parizu]] je [[1524.|1524]]. neuspjelo pregovarao o savazu francuske i poljske dinastije te o savezu protiv Turaka. Unatoč protivljenju [[Žigmund I. Jagelović|Sigismunda I. Jagelovića]], pristupio je [[1527.|1527]]. [[Ivan Zapolja|Ivanu Zapolji]] te postao jednim od njegovih glavnih izaslanika; zagovarao ga u [[Pariz|Parizu]], [[Kopenhagen|Københavenu]] i [[München|Münchenu]], [[1528.|1528]]. u [[Istanbul|Carigradu]] u njegovo ime sklopio savez s [[Sulejman II.|Sulejmanom II.]], koji se obvezao pomoći Zapolji protiv [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] i priznati ga za ugarskog kralja. Na početku 1530-ih nudio mir Ferdinandu u [[Innsbruck|Innsbrucku]] te ishodio francusku novčanu pomoć, dobio naslov vojvode Transilvanije. Sa Sulejmanovim se pouzdanikom Ludovikom Grittijem neuspjelo urotio protiv Zapolje [[1534.|1534]]. godine. | |||
Pušten iz tamnice [[1535.|1535]]., ušao u službu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] te [[1539.|1539]]. u Carigradu za njega pokušao dobiti Zapoljin dio Ugarske. U srpnju 1540. kralj ga je imenovao banom kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ustupio mu [[Susedgrad]] i [[Stubica (Vrbovsko)|Stubicu]] te obećao plaću. Organizirao je upravunad posjedima, kralju predlagao paljenje kaštela [[Donja Stubica|Donje Stubice]] iz logističkih razloga te plaćanje harača kao zaštite od turskih razaranja. Za misije u Carigradu u jesen [[1540.|1540]]. zatočen, a [[1541.|1541]]. S vojskom doveden u [[Beograd]], odakle je pušten zbog bolesti.<ref>{{Citiranje weba|title=LASKI, Jeronim - Hrvatski biografski leksikon|url=https://hbl.lzmk.hr/clanak/laski-jeronim|access-date=2026-06-22|website=hbl.lzmk.hr}}</ref> Ubrzo nakon povratka u poljsku, Jeronim je iznenada umro u Krakovu, vjerojatno otrovan od strane jednog od svojih brojnih neprijatelja.<ref>{{Citiranje weba|title=1911 Encyclopedia Britannica|url=https://doi.org/10.24097/wolfram.96543.data|access-date=2026-06-22|website=Wolfram Research Data Repository}}</ref> | |||
==Izvori== | |||
{{izvori}} | |||
==Vanjske poveznice== | |||
[[Kategorija: Hrvatski banovi]] | |||
Inačica od 29. lipanj 2026. u 08:16
Jeronim Łaski (27. rujna 1496.- 22. prosinca 1542.) bio je hrvatski ban i diplomat iz utjecajne poljske obitelji Łaski. Bio je nećak nadbiskupa Jana Łaskog. Bio je palatin Inowrocława i Sieradza.[1]
Životopis
Školovao se u Rimu 1513-14. i Bologni 1514-17. U službu poljskog kralja stupa 1519.,a 1520. odlazi u izaslanstvo francuskom kralju Franji I. i svetorimskom caru Karlu V. Habsburgu. Od 1523. Sierdzki vojvoda i član senata. U Parizu je 1524. neuspjelo pregovarao o savazu francuske i poljske dinastije te o savezu protiv Turaka. Unatoč protivljenju Sigismunda I. Jagelovića, pristupio je 1527. Ivanu Zapolji te postao jednim od njegovih glavnih izaslanika; zagovarao ga u Parizu, Københavenu i Münchenu, 1528. u Carigradu u njegovo ime sklopio savez s Sulejmanom II., koji se obvezao pomoći Zapolji protiv Ferdinanda I. i priznati ga za ugarskog kralja. Na početku 1530-ih nudio mir Ferdinandu u Innsbrucku te ishodio francusku novčanu pomoć, dobio naslov vojvode Transilvanije. Sa Sulejmanovim se pouzdanikom Ludovikom Grittijem neuspjelo urotio protiv Zapolje 1534. godine.
Pušten iz tamnice 1535., ušao u službu Ferdinanda I. te 1539. u Carigradu za njega pokušao dobiti Zapoljin dio Ugarske. U srpnju 1540. kralj ga je imenovao banom kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ustupio mu Susedgrad i Stubicu te obećao plaću. Organizirao je upravunad posjedima, kralju predlagao paljenje kaštela Donje Stubice iz logističkih razloga te plaćanje harača kao zaštite od turskih razaranja. Za misije u Carigradu u jesen 1540. zatočen, a 1541. S vojskom doveden u Beograd, odakle je pušten zbog bolesti.[2] Ubrzo nakon povratka u poljsku, Jeronim je iznenada umro u Krakovu, vjerojatno otrovan od strane jednog od svojih brojnih neprijatelja.[3]
Izvori
- ↑ Setton, Kenneth Meyer.
- ↑ LASKI, Jeronim - Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr 0. Pristupljeno 2026-06-22.
- ↑ 1911 Encyclopedia Britannica. Wolfram Research Data Repository 0. Pristupljeno 2026-06-22.