Anto Nobilo: razlika između inačica
m uklonjena kategorija Hrvatske tekvandoaši; dodana kategorija Hrvatski tekvandoaši uz pomoć dodatka HotCat |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Anto Nobilo''' ([[Split]], [[4. prosinca]] [[1950.]]) [[hrvat]]ski je [[odvjetnik]] i bivši majstor [[taekwondo]]a. Poznat je po zastupanju brojnih javnih osoba i medijski eksponiranim [[sud]]skim procesima, te po sportskim dostignućima u borilačkim vještinama. | '''Anto Nobilo''' ([[Split]], [[4. prosinca]] [[pravo u 1950.|1950.]]) [[hrvat]]ski je [[odvjetnik]] i bivši majstor [[taekwondo]]a. Poznat je po zastupanju brojnih javnih osoba i medijski eksponiranim [[sud]]skim procesima, te po sportskim dostignućima u borilačkim vještinama. | ||
Podrijetlom iz [[Korčula|Korčule]], Nobilo je mladost proveo u nekoliko hrvatskih gradova – [[Split]]u, [[Osijek]]u i [[Karlovac|Karlovcu]], gdje mu je [[otac]] bio zaposlen kao djelatnik [[UDBA|UDBE]].<ref name=":0">[https://www.biografija.org/politika/anto-nobilo/ Anto Nobilo] biografija.org Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> Nakon završene karlovačke gimnazije 1969. godine, upisao je [[Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je diplomirao 1976. godine. | == Životopis == | ||
Rodio se je u Splitu [[šport u 1950.|1950.]]. Podrijetlom iz [[Lumbarda|Lumbarde]] s [[Korčula|Korčule]], Nobilo je mladost proveo u nekoliko hrvatskih gradova – [[Split]]u, [[Osijek]]u i [[Karlovac|Karlovcu]], gdje mu je [[otac]] Ivan (u ratu zarobljen i odveden u logor iz kojeg se izvukao, poslije u UDBI bio pomoćnik [[Josip Boljkovac|Josipu Boljkovcu]]<ref name=":2" />) bio zaposlen kao djelatnik [[UDBA|UDBE]].<ref name=":0">[https://www.biografija.org/politika/anto-nobilo/ Anto Nobilo] biografija.org Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> Nakon završene [[Gimnazija Karlovac|karlovačke]] gimnazije 1969. godine, upisao je [[Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je diplomirao 1976. godine. | |||
== | == Športska karijera == | ||
[[Taekwondo]]om se počeo baviti 1968. godine, a za jugoslavensku reprezentaciju nastupao je od 1973. do 1981. godine. Nobilo je osvojio deset uzastopnih naslova prvaka Jugoslavije u teškoj kategoriji. Na svjetskom prvenstvu u [[Montreal]]u 1974. godine osvojio je srebrnu medalju, dok je na prvom Europskom prvenstvu u [[Stuttgart]]u 1975. godine osvojio zlato.<ref name=":1" /> | [[Taekwondo]]om se počeo baviti 1968. godine, a za jugoslavensku reprezentaciju nastupao je od 1973. do 1981. godine. Nobilo je osvojio deset uzastopnih naslova prvaka Jugoslavije u teškoj kategoriji. Na svjetskom prvenstvu u [[Montreal]]u 1974. godine osvojio je srebrnu medalju, dok je na prvom Europskom prvenstvu u [[Stuttgart]]u 1975. godine osvojio zlato.<ref name=":1" /> | ||
Nakon aktivne natjecateljske karijere, Nobilo je preuzeo ulogu trenera i izbornika jugoslavenske reprezentacije od 1978. do 1990. godine. Autor je nekoliko [[knjiga]] o [[taekwondo]]u: „Tae kwon do, način borbe nogama i rukama” (1979.), „Taekwondo novi olimpijski sport” (1986.) i „Izvorni taekwondo” (1989.). Nositelj je crnog pojasa 8. dan i bio je predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza.<ref name=":1">[https://www.gimnazija-karlovac.hr/ucenici/poznati-bivsi-ucenici/782-anto-nobilo.html Anto Nobilo] gimnazija-karlovac.hr Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> | Nakon aktivne natjecateljske karijere, Nobilo je preuzeo ulogu trenera i izbornika jugoslavenske reprezentacije od 1978. do 1990. godine. Autor je nekoliko [[knjiga]] o [[taekwondo]]u: „Tae kwon do, način borbe nogama i rukama” (1979.), „Taekwondo novi olimpijski sport” (1986.) i „Izvorni taekwondo” (1989.). Nositelj je crnog pojasa 8. dan i bio je predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza.<ref name=":1">[https://www.gimnazija-karlovac.hr/ucenici/poznati-bivsi-ucenici/782-anto-nobilo.html Anto Nobilo] gimnazija-karlovac.hr Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> | ||
Bio je prvak svijeta u razbijanju [[ruka|rukom]] i prvak Europe u razbijanju [[noga|nogom]], disciplinama koje su zahtijevale iznimnu tehniku, koncentraciju i [[samopouzdanje]].<ref>[https://www.vecernji.hr/sport/anto-nobilo-prije-42-godine-bio-sam-prvi-svjetski-prvak-u-te-kvon-dou-1067851 Bio sam prvi svjetski prvak u te-kvon-dou i u razbijanju rukom] | Bio je prvak svijeta u razbijanju [[ruka|rukom]] i prvak Europe u razbijanju [[noga|nogom]], disciplinama koje su zahtijevale iznimnu tehniku, koncentraciju i [[samopouzdanje]].<ref>Dražen Brajdić: [https://www.vecernji.hr/sport/anto-nobilo-prije-42-godine-bio-sam-prvi-svjetski-prvak-u-te-kvon-dou-1067851 ''Anto Nobilo: Bio sam prvi svjetski prvak u te-kvon-dou i u razbijanju rukom'']. Večernji list. 13. ožujka 2016. Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> | ||
== Pravnička karijera == | == Pravnička karijera == | ||
Karijeru je započeo kao [[pripravnik]] u Okružnom javnom tužiteljstvu krajem 1970-ih godina. Nakon toga je četiri godine radio kao [[tužitelj]] u [[Donja Stubica|Donjoj Stubici]], prije povratka u [[Zagreb]].<ref name=":2" /> | Karijeru je započeo kao [[pripravnik]] u Okružnom [[javni tužitelj|javnom tužiteljstvu]] krajem 1970-ih godina. Nakon toga je četiri godine radio kao [[tužitelj]] u [[Donja Stubica|Donjoj Stubici]], prije povratka u [[Zagreb]].<ref name=":2" /> | ||
Kao tužitelj, Nobilo je sudjelovao u nekoliko značajnih i kontroverznih slučajeva. Godine 1986. bio je dio tužiteljskog tima u procesu protiv [[Andrija Artuković|Andrije Artukovića]], bivšeg ministra u vladi [[NDH]]. Godine 1989. podnio je prekršajnu prijavu protiv [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] zbog javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika. Bio je tužitelj i u postupcima protiv [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]] i [[Goran Hadžić|Gorana Hadžića]] 1991. godine. Pokrenuo je istrage [[Aleksandra Zec|ubojstva obitelji Zec | Kao tužitelj, Nobilo je sudjelovao u nekoliko značajnih i kontroverznih slučajeva. Godine 1986. bio je dio tužiteljskog tima u procesu protiv [[Andrija Artuković|Andrije Artukovića]], bivšeg ministra u vladi [[NDH]]. Godine 1989. podnio je prekršajnu prijavu protiv [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] zbog javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika. Bio je tužitelj i u postupcima protiv [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]] i [[Goran Hadžić|Gorana Hadžića]] 1991. godine. Pokrenuo je istrage [[Aleksandra Zec|ubojstva]] obitelji Zec i [[Ubojstva u Pakračkoj Poljani|zločina]] u Pakračkoj Poljani.<ref name=":2" /> | ||
Nakon rada u državnom odvjetništvu, Nobilo 1992. godine otvara vlastiti [[odvjetnički ured]], prelazeći sa strane optužbe na stranu obrane. Kao odvjetnik, postao je poznat po zastupanju istaknutih javnih osoba i medijski eksponiranim slučajevima.<ref name=":2" /> | Nakon rada u državnom odvjetništvu, Nobilo 1992. godine otvara vlastiti [[odvjetnički ured]], prelazeći sa strane optužbe na stranu obrane. Kao odvjetnik, postao je poznat po zastupanju istaknutih javnih osoba i medijski eksponiranim slučajevima.<ref name=":2" /> | ||
Neki od njegovih najpoznatijih klijenata bili su: glumica [[Ena Begović]], poduzetnici [[Miroslav Kutle]] i [[Hrvoje Petrač]], političar [[Damir Polančec]], bivši ministar unutarnjih poslova [[Josip Boljkovac]], bankarica Jasmina Bilonić i mnogi drugi. Na [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu u Haagu]] zastupao je generala [[Tihomir Blaškić|Tihomira Blaškića]].<ref name=":2">[https://www.vecernji.hr/vijesti/anto-nobilo-18514 Anto Nobilo] | Neki od njegovih najpoznatijih klijenata bili su: glumica [[Ena Begović]], poduzetnici [[Miroslav Kutle]] i [[Hrvoje Petrač]], političar [[Damir Polančec]], bivši ministar unutarnjih poslova [[Josip Boljkovac]], bankarica Jasmina Bilonić i mnogi drugi. Na [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu u Haagu]] zastupao je generala [[Tihomir Blaškić|Tihomira Blaškića]].<ref name=":2">[https://www.vecernji.hr/vijesti/anto-nobilo-18514 ''Anto Nobilo'']. Večernji list. 1. prosinca 2016. Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> | ||
== Osobni život == | == Osobni život == | ||
| Redak 23: | Redak 24: | ||
Nobilo se dva puta ženio. S prvom [[suprug]]om Jadrankom dobio je dvije [[kćer]]i, Ivanu i Franu, te sina Niku. Nakon razvoda oženio se sutkinjom zagrebačkog općinskog suda Vinkom Maravić, s kojom ima sina.<ref name=":0" /> | Nobilo se dva puta ženio. S prvom [[suprug]]om Jadrankom dobio je dvije [[kćer]]i, Ivanu i Franu, te sina Niku. Nakon razvoda oženio se sutkinjom zagrebačkog općinskog suda Vinkom Maravić, s kojom ima sina.<ref name=":0" /> | ||
Osim pravne prakse i sportskih aktivnosti, Nobilo se okušao i u poduzetništvu. S poslovnim partnerom Mićom Carićem kupio je tvornicu „Nada Dimić”<ref name=":0" /> i robnu kuću Šavrić u [[Čakovec|Čakovcu]]. | Osim pravne prakse i sportskih aktivnosti, Nobilo se okušao i u poduzetništvu. S poslovnim partnerom Mićom Carićem kupio je [[Nada Dimić, zagrebačka trikotaža i pozamenterija|tvornicu „Nada Dimić”]]<ref name=":0" /> i robnu kuću Šavrić u [[Čakovec|Čakovcu]]. | ||
== Kontroverze == | == Kontroverze == | ||
| Redak 31: | Redak 32: | ||
Godine 2009. izazvao je kontroverzu kada je ošamario 15-godišnjaka tijekom incidenta s prosvjednicima koji su blokirali cestu.<ref>[https://www.biografija.com/anto-nobilo/ Anto Nobilo] biografija.com Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> | Godine 2009. izazvao je kontroverzu kada je ošamario 15-godišnjaka tijekom incidenta s prosvjednicima koji su blokirali cestu.<ref>[https://www.biografija.com/anto-nobilo/ Anto Nobilo] biografija.com Preuzeto 8. ožujka 2025.</ref> | ||
U Haagu je protiv njega pokrenuta istraga zbog navodnog odavanja povjerljivih informacija medijima i otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka tijekom procesa generalu Blaškiću.<ref name=":0" /> | U Haagu je na MKSJ protiv njega pokrenuta istraga zbog navodnog odavanja povjerljivih informacija medijima i otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka tijekom procesa generalu Blaškiću.<ref name=":0" /> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | |||
{{GLAVNIRASPORED:Nobilo, Anto}} | {{GLAVNIRASPORED:Nobilo, Anto}} | ||
[[Kategorija:Životopisi, Split]] | |||
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]] | [[Kategorija:Hrvatski pravnici]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski tekvandoaši]] | [[Kategorija:Hrvatski tekvandoaši]] | ||
Posljednja izmjena od 18. svibanj 2026. u 11:05
Anto Nobilo (Split, 4. prosinca 1950.) hrvatski je odvjetnik i bivši majstor taekwondoa. Poznat je po zastupanju brojnih javnih osoba i medijski eksponiranim sudskim procesima, te po sportskim dostignućima u borilačkim vještinama.
Životopis
Rodio se je u Splitu 1950.. Podrijetlom iz Lumbarde s Korčule, Nobilo je mladost proveo u nekoliko hrvatskih gradova – Splitu, Osijeku i Karlovcu, gdje mu je otac Ivan (u ratu zarobljen i odveden u logor iz kojeg se izvukao, poslije u UDBI bio pomoćnik Josipu Boljkovcu[1]) bio zaposlen kao djelatnik UDBE.[2] Nakon završene karlovačke gimnazije 1969. godine, upisao je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1976. godine.
Športska karijera
Taekwondoom se počeo baviti 1968. godine, a za jugoslavensku reprezentaciju nastupao je od 1973. do 1981. godine. Nobilo je osvojio deset uzastopnih naslova prvaka Jugoslavije u teškoj kategoriji. Na svjetskom prvenstvu u Montrealu 1974. godine osvojio je srebrnu medalju, dok je na prvom Europskom prvenstvu u Stuttgartu 1975. godine osvojio zlato.[3]
Nakon aktivne natjecateljske karijere, Nobilo je preuzeo ulogu trenera i izbornika jugoslavenske reprezentacije od 1978. do 1990. godine. Autor je nekoliko knjiga o taekwondou: „Tae kwon do, način borbe nogama i rukama” (1979.), „Taekwondo novi olimpijski sport” (1986.) i „Izvorni taekwondo” (1989.). Nositelj je crnog pojasa 8. dan i bio je predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza.[3]
Bio je prvak svijeta u razbijanju rukom i prvak Europe u razbijanju nogom, disciplinama koje su zahtijevale iznimnu tehniku, koncentraciju i samopouzdanje.[4]
Pravnička karijera
Karijeru je započeo kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu krajem 1970-ih godina. Nakon toga je četiri godine radio kao tužitelj u Donjoj Stubici, prije povratka u Zagreb.[1]
Kao tužitelj, Nobilo je sudjelovao u nekoliko značajnih i kontroverznih slučajeva. Godine 1986. bio je dio tužiteljskog tima u procesu protiv Andrije Artukovića, bivšeg ministra u vladi NDH. Godine 1989. podnio je prekršajnu prijavu protiv Franje Tuđmana zbog javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika. Bio je tužitelj i u postupcima protiv Željka Ražnatovića Arkana i Gorana Hadžića 1991. godine. Pokrenuo je istrage ubojstva obitelji Zec i zločina u Pakračkoj Poljani.[1]
Nakon rada u državnom odvjetništvu, Nobilo 1992. godine otvara vlastiti odvjetnički ured, prelazeći sa strane optužbe na stranu obrane. Kao odvjetnik, postao je poznat po zastupanju istaknutih javnih osoba i medijski eksponiranim slučajevima.[1]
Neki od njegovih najpoznatijih klijenata bili su: glumica Ena Begović, poduzetnici Miroslav Kutle i Hrvoje Petrač, političar Damir Polančec, bivši ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, bankarica Jasmina Bilonić i mnogi drugi. Na Međunarodnom sudu u Haagu zastupao je generala Tihomira Blaškića.[1]
Osobni život
Nobilo se dva puta ženio. S prvom suprugom Jadrankom dobio je dvije kćeri, Ivanu i Franu, te sina Niku. Nakon razvoda oženio se sutkinjom zagrebačkog općinskog suda Vinkom Maravić, s kojom ima sina.[2]
Osim pravne prakse i sportskih aktivnosti, Nobilo se okušao i u poduzetništvu. S poslovnim partnerom Mićom Carićem kupio je tvornicu „Nada Dimić”[2] i robnu kuću Šavrić u Čakovcu.
Kontroverze
Nobilo je tijekom svoje karijere bio povezan s nekoliko kontroverznih situacija. Bivša supruga Jadranka optužila ga je za obiteljsko nasilje, što je 2004. godine dovelo do njegove eliminacije s liste HNS-ovih kandidata za ministra pravosuđa.[2]
Godine 2009. izazvao je kontroverzu kada je ošamario 15-godišnjaka tijekom incidenta s prosvjednicima koji su blokirali cestu.[5]
U Haagu je na MKSJ protiv njega pokrenuta istraga zbog navodnog odavanja povjerljivih informacija medijima i otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka tijekom procesa generalu Blaškiću.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Anto Nobilo. Večernji list. 1. prosinca 2016. Preuzeto 8. ožujka 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Anto Nobilo biografija.org Preuzeto 8. ožujka 2025.
- ↑ 3,0 3,1 Anto Nobilo gimnazija-karlovac.hr Preuzeto 8. ožujka 2025.
- ↑ Dražen Brajdić: Anto Nobilo: Bio sam prvi svjetski prvak u te-kvon-dou i u razbijanju rukom. Večernji list. 13. ožujka 2016. Preuzeto 8. ožujka 2025.
- ↑ Anto Nobilo biografija.com Preuzeto 8. ožujka 2025.