Ivan Karan: razlika između inačica
m Suradnik10 premješta stranicu "Ivan Karan" na Ivan Karan bez preusmjeravanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
=== Športski rad === | === Športski rad === | ||
[[Karate]]om se je bavio od 1976. i došao do crnog pojasa 2. dan. Stekao je status vrhunskog športaša saveznog ranga. Bio je članom beogradskog Karate kluba Studentski grad. S uspjehom se natjecao u borbama na studentskim prvenstvima Beograda i Srbije, osvojivši bronce 1979., 1980. i 1982.-84., srebra u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-84. te bronce u ekipnoj konkurenciji s prvenstava SFRJ 1980. i 1981. Kao pojedinac natjecao se u srednjoj i poluteškoj kategoriji, a u momčadskoj u apsolutnoj kategoriji. Natjecao se za KK Studentski grad i u ligaškim natjecanjima u 1. saveznoj ligi od 1981. do 1985. godine. 1986. se je vratio bliže domu te se je natjecao za i trenirao somborski Karate klub Dušan Staničkov. Koncem 1992. osnovao je Karate klub Ipon, čijim je bio trenerom i predsjednikom. Klub je postigao uspjehe u svim dobnim kategorijama – članovi su na osvajali odličja u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i SRJ. Kao profesionalni trener trenirao je karataše do 2008. godine. | [[Karate]]om se je bavio od 1976. i došao do crnog pojasa 2. dan. Stekao je status vrhunskog športaša saveznog ranga. Bio je članom beogradskog Karate kluba Studentski grad. S uspjehom se natjecao u borbama na studentskim prvenstvima Beograda i Srbije, osvojivši bronce 1979., 1980. i 1982.-84., srebra u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-84. te bronce u ekipnoj konkurenciji s prvenstava SFRJ 1980. i 1981. Kao pojedinac natjecao se u srednjoj i poluteškoj kategoriji, a u momčadskoj u apsolutnoj kategoriji. Natjecao se za KK Studentski grad i u ligaškim natjecanjima u 1. saveznoj ligi od 1981. do 1985. godine. 1986. se je vratio bliže domu te se je natjecao za i trenirao somborski Karate klub Dušan Staničkov. Koncem 1992. osnovao je Karate klub Ipon, čijim je bio trenerom i predsjednikom. Klub je postigao uspjehe u svim dobnim kategorijama – članovi su na osvajali odličja u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i SRJ. Kao profesionalni trener trenirao je karataše do 2008. godine.<ref name=inm/> | ||
=== Kinološki rad === | === Kinološki rad === | ||
Velike uspjehe ostvario je na kinološkom području. Uzgajao je šarplanince koje je izlagao na izložbama pasa te je deset pasa iz njegova uzgoja bilo državnim a dva međunarodnim prvacima. 1998. je pobijedio na državnom prvenstvu sa ženkom ''Atina Vujanska''. | Velike uspjehe ostvario je na kinološkom području. Uzgajao je šarplanince koje je izlagao na izložbama pasa te je deset pasa iz njegova uzgoja bilo državnim a dva međunarodnim prvacima. 1998. je pobijedio na državnom prvenstvu sa ženkom ''Atina Vujanska''.<ref name=inm/> | ||
== Kulturni rad == | |||
2009. je osnovao HKD Vladimir Nazor u Stanišiću, kojim je predsjedao sve do smrti. Inicirao je organiziranje Likovne kolonije Ivan Gundić Ćiso - Dalmata te književno-pjevačke priredbe ''Ikavica – govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata''. | |||
2009. je kao ravnatelj NIU Hrvatska riječ pokrenuo radijsku informativnu emisiju na hrvatskom ''Kronika tjedna'' na [[Radio Sombor]]u. Emisija je poslije nosila ime ''Hrvatska riječ'' i ''Glas Hrvata''. Kad je NIU Hrvatska riječ ukinula RTV uredništvo, produciranje tjedne dvosatne emisije preuzeo je stanišićki HKD Vladimir Nazor. Karan je surađivao u svojstvu novinara. Pokretačem je obilježavanja 70-obljetnice savezne kolonizacije Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Vojvodinu 2015. godine. Povremeno je pisao u DSHV-ov list [[Glas ravnice]].<ref name=inm/> | |||
Umro je 2025. godine. Pokopan je 7. listopada na Katoličkom groblju u Stanišiću.<ref name=inm/> | |||
Pokopan je 7. listopada na Katoličkom groblju u Stanišiću. | |||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
Inačica od 15. svibanj 2026. u 22:22
Ivan Karan (Stanišić, 2. ožujka 1959. – Stanišić, 5. listopada 2025.), hrvatski dužnosnik, novinar i kulturni djelatnik Hrvata iz Vojvodine, član DSHV, karataš i karataški trener, vrhunski športaš saveznog ranga u doba SFRJ, uzgajivač i izlagača pasa šarplaninaca.[1]
Životopis
Rodio se je u Stanišiću u obitelji Hrvata. Obitelj mu je doselila u Stanišić iz Hrvatske (Dalmacija) pri saveznoj kolonizaciji Vojvodine. U Stanišiću je išao u osnovnu, u Somboru je pohađao gimnaziju (društveno-jezični smjer). Studirao je marksizam i socijalističko samoupravljanje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu. Od 1986. je u Somboru gdje je zaposlenik općinskog štaba Teritorijalne obrane. Radio je kao referent za organizacijske i personalne poslove do 1988. godine. Do konca travnja 1991. obnašao je iste poslove u Somboru, ovog puta u Zonskom štabu. Sljedećih triju godina bio je u statusu "viška", "neraspoređenog" ili "na raspolaganju". Tih 1990-ih mu je iz rodnog mjesta za velikosrpske agresije na Hrvatsku i uspona velikosrpskog šovinizma protjerano više od dvije trećine Hrvata. [1]
Politički rad
2006. je ušao u rad hrvatske zajednice, radeći na afirmiranju interesa dalmatinskih Hrvata u Vojvodini u društvenom životu i javnosti. 2008. je došao na mjesto ravnatelja NIU Hrvatske riječi. Iste je godine osnovao mjesnu organizaciju DSHV, čijim je MO predsjedao u dvama mandatima, od 2008. do 2015. godine te je bio vijećnikom DSHV. Unutar DSHV-a je radio na organizacijskom jačanju te pisanju raznih akata stranke te radio s mladeži, pomažući na obnovi rada Mladeži DSHV-a. Za DSHV je bio elektorom za izbor II. i III. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća Republike Srbije (2010.-14., 2014.-18.).[1]
Športski rad
Karateom se je bavio od 1976. i došao do crnog pojasa 2. dan. Stekao je status vrhunskog športaša saveznog ranga. Bio je članom beogradskog Karate kluba Studentski grad. S uspjehom se natjecao u borbama na studentskim prvenstvima Beograda i Srbije, osvojivši bronce 1979., 1980. i 1982.-84., srebra u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji 1982.-84. te bronce u ekipnoj konkurenciji s prvenstava SFRJ 1980. i 1981. Kao pojedinac natjecao se u srednjoj i poluteškoj kategoriji, a u momčadskoj u apsolutnoj kategoriji. Natjecao se za KK Studentski grad i u ligaškim natjecanjima u 1. saveznoj ligi od 1981. do 1985. godine. 1986. se je vratio bliže domu te se je natjecao za i trenirao somborski Karate klub Dušan Staničkov. Koncem 1992. osnovao je Karate klub Ipon, čijim je bio trenerom i predsjednikom. Klub je postigao uspjehe u svim dobnim kategorijama – članovi su na osvajali odličja u katama i borbama na prvenstvima Vojvodine, Srbije i SRJ. Kao profesionalni trener trenirao je karataše do 2008. godine.[1]
Kinološki rad
Velike uspjehe ostvario je na kinološkom području. Uzgajao je šarplanince koje je izlagao na izložbama pasa te je deset pasa iz njegova uzgoja bilo državnim a dva međunarodnim prvacima. 1998. je pobijedio na državnom prvenstvu sa ženkom Atina Vujanska.[1]
Kulturni rad
2009. je osnovao HKD Vladimir Nazor u Stanišiću, kojim je predsjedao sve do smrti. Inicirao je organiziranje Likovne kolonije Ivan Gundić Ćiso - Dalmata te književno-pjevačke priredbe Ikavica – govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata. 2009. je kao ravnatelj NIU Hrvatska riječ pokrenuo radijsku informativnu emisiju na hrvatskom Kronika tjedna na Radio Somboru. Emisija je poslije nosila ime Hrvatska riječ i Glas Hrvata. Kad je NIU Hrvatska riječ ukinula RTV uredništvo, produciranje tjedne dvosatne emisije preuzeo je stanišićki HKD Vladimir Nazor. Karan je surađivao u svojstvu novinara. Pokretačem je obilježavanja 70-obljetnice savezne kolonizacije Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Vojvodinu 2015. godine. Povremeno je pisao u DSHV-ov list Glas ravnice.[1]
Umro je 2025. godine. Pokopan je 7. listopada na Katoličkom groblju u Stanišiću.[1]