Stjepan Kožul: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Zagreb)
 
m Zamjena teksta - '{{Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona}}' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
{{Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona}}
 
'''Stjepan Kožul''' ([[Dautan]] kraj [[Bjelovar]]a, 1947.) - [[hrvat]]ski [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], doktor teologije, [[kanonik]] Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i [[arhiđakon]] Remetsko-sesvetskoga arhiđakonata te prije arhiđakon Bjelovarsko-kalničkoga arhiđakonata, pisac o temama iz crkvene povijesti i [[umjetnost]]i, član raznih odbora, vijeća i povjerenstava [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebačke nadbiskupije]]
'''Stjepan Kožul''' ([[Dautan]] kraj [[Bjelovar]]a, 1947.) - [[hrvat]]ski [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], doktor teologije, [[kanonik]] Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i [[arhiđakon]] Remetsko-sesvetskoga arhiđakonata te prije arhiđakon Bjelovarsko-kalničkoga arhiđakonata, pisac o temama iz crkvene povijesti i [[umjetnost]]i, član raznih odbora, vijeća i povjerenstava [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebačke nadbiskupije]]



Posljednja izmjena od 22. travanj 2026. u 15:11

Stjepan Kožul (Dautan kraj Bjelovara, 1947.) - hrvatski katolički svećenik, doktor teologije, kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i arhiđakon Remetsko-sesvetskoga arhiđakonata te prije arhiđakon Bjelovarsko-kalničkoga arhiđakonata, pisac o temama iz crkvene povijesti i umjetnosti, član raznih odbora, vijeća i povjerenstava Zagrebačke nadbiskupije

Rođen je u Dautanu kraj Bjelovara 1947. godine. Osnovnu školu pohađao je u Dautanu i Nevincu. Završio je klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i tečaj arhivistike i paleografije u Arhivu Hrvatske. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Kuharić u zagrebačkoj katedrali 1971. godine. Godine 1977. doktorirao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.[1]

Dugi niz godina obavljao je bilježničku i tajničku službu kod raznih tijela Zagrebačke nadbiskupije. Stalni je nastavnik na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1993.-1998.) i prigodni predavač na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a (1995.-1998.). Vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta priznalo mu jw na sjednici 27. studenoga 1994. osposobljenje za naslovnog ili posebničkog docenta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu pri stolici crkvene povijesti.[2]

Prvi je predsjednik Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije "Tkalčić" od 1996. do danas.[3] Član je uredništva časopisa Društva "Tkalčić"

Od 1997. godine je kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog. Bio je arhiđakon Bjelovarsko-kalničkoga arhiđakonata, a nakon toga je postao arhiđakon Remetsko-sesvetskoga arhiđakonata. Bio je ravnatelja Dijecezanskoga muzeja.

Napisao je velik broj knjiga o temama iz crkvene povijesti i umjetnosti kao što su: „Sakralna umjetnost bjelovarskoga kraja”, „Svećenici bjelovarskog kraja”, „Martirologij Crkve zagrebačke : spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije”, „Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća”, monografije većeg broja crkvenih župa i dr.

Bio je izvršitelj oporuke nadbiskupa, kard. Franje Kuharića.

Izvori