TON 618: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 48 sati)
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 22: Redak 22:
| appmag_v = 15,9<ref name="ned"/>
| appmag_v = 15,9<ref name="ned"/>
| size_v =
| size_v =
| notes = hiperluminozni kvazar u Lyman-alfa-mrlji
| notes = hiperluminozni kvazar u Lyman-alfa-mjehuru
| names = FBQS J122824.9+312837, B2 1225+31, QSO 1228+3128, 7C 1225+3145, CSO 140, 2E 2728, Gaia DR1 4015522739308729728<ref name="ned"/>
| names = FBQS J122824.9+312837, B2 1225+31, QSO 1228+3128, 7C 1225+3145, CSO 140, 2E 2728, Gaia DR1 4015522739308729728<ref name="ned"/>
}}
}}
{{Nebeske koordinate|12|28|24.97|+|31|28|37.7|51200000}}
{{Nebeske koordinate|12|28|24.97|+|31|28|37.7|51200000}}
'''TON 618''' (skraćenica od '''Tonantzintla-618''') hiperluminozan je i radioglasan [[kvazar]] široke apsorpcijske linije te Lyman-alfa-mrlja<ref name="Ly_alpha">{{cite journal |last1= Li |first1= Jianrui |last2= Emonts |first2= B. H. C. |last3= Cai |first3= Z. |last4= Prochaska |first4= J. X. |last5= Yoon |first5= I. |last6= Lehnert |first6= M. D. |last7= Zhang |first7= S. |last8= Wu |first8= Y. |last9= Li |first9= Jianan |last10= Li |first10= Mingyu |last11= Lacy |first11= M. |last12= Villar-Martín |first12= M. |date= 25 November 2021 |title= Massive Molecular Outflow and 100 kpc Extended Cold Halo Gas in the Enormous Lyα Nebula of QSO 1228+3128 |journal= The Astrophysical Journal Letters |volume= 922 |issue= 2 |pages= L29 |doi= 10.3847/2041-8213/ac390d |arxiv= 2111.06409 |bibcode= 2021ApJ...922L..29L |s2cid= 244102865 |doi-access= free }}</ref> u blizini granice [[zviježđe|zviježđa]] [[Lovački psi (zviježđe)|Lovačkih pasa]] i [[Berenikina kosa|Berenikine kose]]. Prema pretpostavljenoj udaljenosti s obzirom na širenje svemira udaljen je otprilike 18,2 milijardi [[svjetlosna godina|svjetlosnih godina]] od Zemlje.{{efn|name=distance|reference=Ta udaljenost naizgled proturječi starosti svemira i veća je od najstarije svjetlosti najudaljenijih objekata. Međutim, vremenska razlika podudara se s drugom mjerom, udaljenosti mjerenoj brzinom svjetlosti, koja iznosi samo 10,8 milijardi svjetlosnih godina.}} Sadrži jednu od najmasivnijih otkrivenih crnih rupa, čija masa iznosi između 40,7 i 66 milijardi {{Solar mass|link=yes}}.<ref name="Ge" /><ref>{{Cite web |last=Deeks |first=Russell |date=2024-07-16 |title=TON 618, one of the biggest known black holes |url=https://www.skyatnightmagazine.com/space-science/ton-618 |access-date=2025-03-20 |website=skyatnightmagazine}}</ref>
'''TON 618''' (skraćenica od '''Tonantzintla-618''') hiperluminozan je i radioglasan [[kvazar]] široke [[apsorpcijska crta|apsorpcijske]] [[spektralna linija|linije]] te [[Lyman-alfa-mjehur]]<ref name="Ly_alpha">{{cite journal |last1= Li |first1= Jianrui |last2= Emonts |first2= B. H. C. |last3= Cai |first3= Z. |last4= Prochaska |first4= J. X. |last5= Yoon |first5= I. |last6= Lehnert |first6= M. D. |last7= Zhang |first7= S. |last8= Wu |first8= Y. |last9= Li |first9= Jianan |last10= Li |first10= Mingyu |last11= Lacy |first11= M. |last12= Villar-Martín |first12= M. |date= 25 November 2021 |title= Massive Molecular Outflow and 100 kpc Extended Cold Halo Gas in the Enormous Lyα Nebula of QSO 1228+3128 |journal= The Astrophysical Journal Letters |volume= 922 |issue= 2 |pages= L29 |doi= 10.3847/2041-8213/ac390d |arxiv= 2111.06409 |bibcode= 2021ApJ...922L..29L |s2cid= 244102865 |doi-access= free }}</ref> u blizini granice [[zviježđe|zviježđa]] [[Lovački psi (zviježđe)|Lovačkih pasa]] i [[Berenikina kosa|Berenikine kose]]. Prema pretpostavljenoj udaljenosti s obzirom na širenje svemira udaljen je otprilike 18,2 milijardi [[svjetlosna godina|svjetlosnih godina]] od Zemlje.{{efn|name=distance|reference=Ta udaljenost naizgled proturječi starosti svemira i veća je od najstarije svjetlosti najudaljenijih objekata. Međutim, vremenska razlika podudara se s drugom mjerom, udaljenosti mjerenoj brzinom svjetlosti, koja iznosi samo 10,8 milijardi svjetlosnih godina.}} Sadrži jednu od najmasivnijih otkrivenih crnih rupa, čija masa iznosi između 40,7 i 66 milijardi {{Solar mass|link=yes}}.<ref name="Ge" /><ref>{{Cite web |last=Deeks |first=Russell |date=2024-07-16 |title=TON 618, one of the biggest known black holes |url=https://www.skyatnightmagazine.com/space-science/ton-618 |access-date=2025-03-20 |website=skyatnightmagazine}}</ref>


== Povijest promatranja ==
== Povijest promatranja ==
Redak 57: Redak 57:
Te mrlje tvori velika nakupina plinova ili maglica koji se također smatraju Lyman-alfa-emiterima. Ti golemi oblaci veličine galaktika neke su od najvećih poznatih maglica; pojedine mrlje identificirane početkom 21. stoljeća dosežu širinu od barem nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.<ref name="steidel">{{cite journal|title= Lyα Imaging of a Proto–Cluster Region at ⟨ z ⟩ = 3.09 |last1=Steidel |first1=C. C. |last2=Adelberger |first2=K. L. |last3=Shapley |first3=A. E.|year= 2000 |journal= [[Astrophysical Journal]] |volume= 532 |issue = 1|pages= 170–82|arxiv = astro-ph/9910144 |bibcode = 2000ApJ...532..170S |doi = 10.1086/308568 |s2cid=10353723 }}</ref>
Te mrlje tvori velika nakupina plinova ili maglica koji se također smatraju Lyman-alfa-emiterima. Ti golemi oblaci veličine galaktika neke su od najvećih poznatih maglica; pojedine mrlje identificirane početkom 21. stoljeća dosežu širinu od barem nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.<ref name="steidel">{{cite journal|title= Lyα Imaging of a Proto–Cluster Region at ⟨ z ⟩ = 3.09 |last1=Steidel |first1=C. C. |last2=Adelberger |first2=K. L. |last3=Shapley |first3=A. E.|year= 2000 |journal= [[Astrophysical Journal]] |volume= 532 |issue = 1|pages= 170–82|arxiv = astro-ph/9910144 |bibcode = 2000ApJ...532..170S |doi = 10.1086/308568 |s2cid=10353723 }}</ref>


Polumjer goleme Lyman-alfa-maglice iznosi barem 100 [[Parsek|kiloparseka]] (330.000 svjetlosnih godina), što je triput više od veličine Mliječne staze.<ref name=Ly_alpha /> Maglicu tvore dva dijela: unutrašnji molekularni odljev i prostrani hladni molekularni plin u cirkumgalaktičkom mediju, s masama od po {{solar mass|50 milijardi}}<ref name=Ly_alpha /> i oba su usklađena s [[relativistički mlaz|relativističkim mlazom]] koji stvara središnji kvazar. Ekstremno zračenje iz kvazara toliko pobuđuje vodik u maglici da jarko svijetli na liniji Lyman-alfa, što je u skladu s podacima pribavljenim proučavanjem ostalih mrlja pogonjenih svojim galaktikama.<ref name="ESO">{{cite news|title=Giant Space Blob Glows from Within|url=http://www.eso.org/public/news/eso1130/|access-date=18 August 2011|newspaper=ESO Press Release|date=17 August 2011|archive-date=28 September 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928033049/http://www.eso.org/public/news/eso1130/|url-status=live}}</ref> Kako su i kvazari i mrlje prethodnici današnjih galaktika, proučavanje kvazara TON 618 i njegove goleme mrlje pomažu objasniti kako se goleme galaktike razvijaju,<ref name=Ly_alpha /> konkretnije njihovu ionizaciju i rane stadije razvoja.
Polumjer goleme Lyman-alfa-maglice iznosi barem 100 [[Parsek|kiloparseka]] (330.000 svjetlosnih godina), što je triput više od veličine Mliječne staze.<ref name=Ly_alpha /> Maglicu tvore dva dijela: unutrašnji molekularni odljev i prostrani hladni molekularni plin u cirkumgalaktičkom mediju, s masama od po {{solar mass|50 milijardi}}<ref name=Ly_alpha /> i oba su usklađena s [[relativistički mlaz|relativističkim mlazom]] koji stvara središnji kvazar. Ekstremno zračenje iz kvazara toliko pobuđuje vodik u maglici da jarko svijetli na liniji [[Lyman-alfa linija|Lyman-alfa]], što je u skladu s podatcima pribavljenim proučavanjem ostalih mjehura pogonjenih svojim galaktikama.<ref name="ESO">{{cite news|title=Giant Space Blob Glows from Within|url=http://www.eso.org/public/news/eso1130/|access-date=18 August 2011|newspaper=ESO Press Release|date=17 August 2011|archive-date=28 September 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928033049/http://www.eso.org/public/news/eso1130/|url-status=live}}</ref> Kako su i kvazari i mrlje prethodnici današnjih galaktika, proučavanje kvazara TON 618 i njegove goleme mrlje pomažu objasniti kako se goleme galaktike razvijaju,<ref name=Ly_alpha /> konkretnije njihovu ionizaciju i rane stadije razvoja.


==Bilješke==
==Bilješke==

Posljednja izmjena od 21. travanj 2026. u 14:01

TON 618
TON 618, snimak projekta Sloan Digital Sky Survey. Kvazar je sjajna, plavkasto-bijela točka u središtu.
Podaci dobiveni promatranjem (Epoha J2000.0)
ZviježđeLovački psi i Berenikina kosa
Rektascenzija12h 28m 24.9s[1]
Deklinacija+31° 28′ 38″[1]
Crveni pomak2,219[1]
Udaljenost
  • 3.31 Gpc (10.8 Gly)
    (udaljenost mjerena brzinom svjetlosti)
  • 5.59 Gpc (18.2 Gly)
    (udaljenost s obzirom na širenje svemira i sadašnja udaljenost)
    [1]
Vrstakvazar[1]
Prividna magnituda (V)15,9[1]
Istaknuta obilježjahiperluminozni kvazar u Lyman-alfa-mjehuru
Ostale oznake
FBQS J122824.9+312837, B2 1225+31, QSO 1228+3128, 7C 1225+3145, CSO 140, 2E 2728, Gaia DR1 4015522739308729728[1]
Vidi i: kvazar

Koordinate: nebovid 12h 28m 24.97s, +31° 28′ 37.7″ TON 618 (skraćenica od Tonantzintla-618) hiperluminozan je i radioglasan kvazar široke apsorpcijske linije te Lyman-alfa-mjehur[2] u blizini granice zviježđa Lovačkih pasa i Berenikine kose. Prema pretpostavljenoj udaljenosti s obzirom na širenje svemira udaljen je otprilike 18,2 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje.[a] Sadrži jednu od najmasivnijih otkrivenih crnih rupa, čija masa iznosi između 40,7 i 66 milijardi M☉.[3][4]

Povijest promatranja

Kako kvazari nisu otkriveni sve do 1963.,[5] nije bilo jasno o kakvu je objektu riječ kad je 1957. prvi put primijećen u pregledu blijedih plavih zvijezda (uglavnom bijelih patuljaka) koje se nalaze izvan galaktičke ravnine Mliječne staze. Na fotografskim pločama izrađenim Schmidtovim teleskopom promjera 0,7 metara u opservatoriju Tonantzintla u Meksiku izgleda kao „izrazito ljubičasta” ili blijeda plava zvijezda te su ga meksički astronomi Braulio Iriarte i Enrique Chavira uvrstili pod broj 618 u svoj popis zvijezda.[6]

Trinaest godina poslije u radiopregledu obavljenu u Bologni primijećeno je radijsko zračenje iz tog objekta, što je upućivalo na to da je riječ o kvazaru.[7] Marie-Helene Ulrich potom je u optičkom spektru u opservatoriju McDonald primijetila spektralne linije tipične za kvazare. Budući da je crveni pomak linija bio visok, Ulrich je zaključila da je TON 618 jako daleko i stoga jedan od najluminoznijih kvazara dotad otkrivenih.[8]

Dijelovi kvazara

Supermasivna crna rupa

Usporedba veličine obzora događaja crnih rupa kvazara TON 618 te slobodnijih i kontroverznih procjena o veličini crne rupe u Feniksu, skupu galaktika. Na slici se za usporedu nalazi i Neptunova orbita (bijela elipsa).

Smatra se da je kvazar TON 618 aktivna galaktička jezgra u središtu galaktike, koju pogoni supermasivna crna rupa koja se hrani iznimno vrućim plinovima u akrecijskom disku. S obzirom na izmjereni crveni pomak od 2,219 pretpostavlja se da je njegova svjetlost do Zemlje putovala otprilike 10,8 milijardi godina, što je izravno proporcionalno njegovoj udaljenosti u svjetlosnim godinama. Sjaj kvazara u središtu zasjenjuje galaktiku koja ga okružuje i zato se ona ne vidi sa Zemlje. Apsolutna magnituda od −30.7 i luminoznost 4×1040 vata; drugim riječima, sjaji 140 bilijuna puta jače od Sunca i po tome je jedan od najsjajnijih objekata u svemiru.[1]

TON 618, poput ostalih kvazara, sadrži spektar emisijskih linija, nastalih zbog hladnijih plinova udaljenijih od akrecijskog diska, u području širokih linija. Veličina područja širokih linija može se izračunati na temelju sjaja zračenja koje osvjetljuje kvazar.[9] Shemmer i suautori koristili su se emisijskim linijama NV i CIV kako bi izračunali širinu linijskog spektra Hβ barem 29 kvazara, među kojima je bio i TON 618, da bi izmjerili brzine akrecije, a time posredno i mase središnje crne rupe.[10]

Otkriveno je da su emisijske linije u spektru kvazara TON 618 neobično široke,[8] što upućuje na to da plin putuje vrlo brzo; poluširina kvazara najveća je od njih 29, s naznakama da privučeni materijali dosežu brzinu od 10,500 km/s prema izravnoj mjeri linijskog spektra Hβ, što upućuje na jaku gravitacijsku silu.[10] Tim se postupkom masa crne rupe u središtu kvazara procijenila na 66 milijardi M☉.[10] To se smatra najvećom zabilježenom masom za takav objekt – nadilazi ukupnu masu svih zvijezda Mliječne staze, koja iznosi 64 milijardi M☉,[11] i 15.300 puta je veća od crne rupe pod nazivom Strijelac A*, koja se nalazi u središtu Mliječne staze i kojoj masa iznosi tek 4 milijuna M☉, a širina 17☉. Zbog tako velike mase TON 618 mogao bi se klasificirati kao ultramasivna crna rupa.[12][13] Schwarzschildov polumjer crne rupe te mase iznosi 1300 astronomskih jedinica (0,194 milijardi kilometara; 2,06 x 10-5 svjetlosnih godina), što je otprilike šezdeset puta veća udaljenost od udaljenosti Plutona i Sunca. Drugim riječima, toj veličini odgovara 283.000 Sunčevih polumjera.

Godine 2019. Xue Ge i ostali u svojem su se izračunu služili emisijskom linijom C IV umjesto Hβ te istim podacima iznesenim u ranijem Shemmerovu radu i otkrili su da manja relativna brzina okolnog plina iznosi 2,761±423 km/s, što upućuje na to da crna rupa u središtu ima manju masu i da iznosi 40,7 milijardi M☉, što je znatno manje od prvotne procjene.[3] Kako Schwarzchildov polumjer raste proporcionalno s masom crne rupe, prema tom bi izračunu obzor događaja bio veličine 800 astronomskih jedinica (120 milijardi kilometara; 0,0127 svjetlosnih godina), što je otprilike četrdeset puta veća udaljenost od one između Plutona i Sunca.

Evolucijski modeli koji se temelje na revidiranoj masi (super/ultra)masivne crne rupe kvazara TON 618 predviđaju da će postojati otprilike 1.3×1099 godina (gotovo do kraja doba crnih rupa u svemiru, kad bude 1088 puta stariji nego sad), kada će nestati zbog Hawkingova zračenja.[14]

Hawkingovo zračenje jest proces u kojem crne rupe gube zanemarivu količinu mase u bilo kojem trenutku. Kad masa uđe u crnu rupu, ispušta se sitan dio mase crne rupe i s njim se gubi manja količina njezine energije. U nepojmljivo dugim razdobljima (1×1067 godina kad je riječ o zvjezdanim crnim rupama i 1×10100 godina kad je riječ o najvećim mogućim crnim rupama) crne rupe vjerojatno će eksponencijalno izgubiti sve više mase, a potom ispariti i potencijalno dramatično eksplodirati.[15]

Lyman-alfa-maglica

Računalno simuliran pogled na Lyman-alfa-mrlju izbliza. Sličan je plinski oblak i u kvazaru TON 618.

Od osamdesetih godina 20. stoljeća TON 618 opisuje se kao Lyman-alfa-emiter.[16] Te emitere obilježava znatna emisija linije Lyman-alfa, ultraljubičaste valne duljine koju emitira neutralni vodik. Međutim, takve je objekte iznimno teško proučavati jer liniju Lyman-alfa uvelike apsorbira Zemljina atmosfera, čime se proučavanje Lyman-alfa-emitera ograničava samo na one s velikim crvenim pomakom. TON 618 zbog svoje je luminozne emisije zraka Lyman-alfa i velikog crvenog pomaka jedan od najvažnijih objekata u proučavanju Lyman-alfa-šuma.[17]

Godine 2021. opservacijama astronomskog interferometra Atacama Large Millimeter Array otkriveno je da je izvor Lyman-alfa zračenja u kvazaru golemi plinski oblak koji okružuje kvazar i galaktiku u kojoj se nalazi.[2] Zbog toga se može smatrati Lyman-alfa-mrljom (eng. Lyman-alpha blob – {{{prijevod}}}


eng. Lyman-alpha blob – {{{prijevod}}} , LAB), jednim od najvećih objekata takve vrste.

Te mrlje tvori velika nakupina plinova ili maglica koji se također smatraju Lyman-alfa-emiterima. Ti golemi oblaci veličine galaktika neke su od najvećih poznatih maglica; pojedine mrlje identificirane početkom 21. stoljeća dosežu širinu od barem nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.[18]

Polumjer goleme Lyman-alfa-maglice iznosi barem 100 kiloparseka (330.000 svjetlosnih godina), što je triput više od veličine Mliječne staze.[2] Maglicu tvore dva dijela: unutrašnji molekularni odljev i prostrani hladni molekularni plin u cirkumgalaktičkom mediju, s masama od po 50 milijardi M☉[2] i oba su usklađena s relativističkim mlazom koji stvara središnji kvazar. Ekstremno zračenje iz kvazara toliko pobuđuje vodik u maglici da jarko svijetli na liniji Lyman-alfa, što je u skladu s podatcima pribavljenim proučavanjem ostalih mjehura pogonjenih svojim galaktikama.[19] Kako su i kvazari i mrlje prethodnici današnjih galaktika, proučavanje kvazara TON 618 i njegove goleme mrlje pomažu objasniti kako se goleme galaktike razvijaju,[2] konkretnije njihovu ionizaciju i rane stadije razvoja.

Bilješke

  1. ↑ Ta udaljenost naizgled proturječi starosti svemira i veća je od najstarije svjetlosti najudaljenijih objekata. Međutim, vremenska razlika podudara se s drugom mjerom, udaljenosti mjerenoj brzinom svjetlosti, koja iznosi samo 10,8 milijardi svjetlosnih godina.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 NED results for object TON 618. NASA/IPAC EXTRAGALACTIC DATABASE 0. Pristupljeno 2021-08-15.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4
    • Nepoznat parametar: first8
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: first10
    • Nepoznat parametar: first7
    • Nepoznat parametar: last9
    • Nepoznat parametar: last10
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Nepoznat parametar: first6
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: first12
    • Nepoznat parametar: last7
    • Nepoznat parametar: last12
    • Nepoznat parametar: last8
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: first9
    • Nepoznat parametar: last11
    • Nepoznat parametar: first11
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Nepoznat parametar: last6
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  3. ↑ 3,0 3,1
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  4. ↑ TON 618, one of the biggest known black holes. skyatnightmagazine 0. 16. srpnja 2024. Pristupljeno 2025-03-20.
  5. ↑ 1963: Maarten Schmidt Discovers Quasars. Observatories of the Carnegie Institution for Science 0. Pristupljeno 21 October 2017.
  6. ↑
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: last1
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url-status nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  7. ↑
    • Nepoznat parametar: first6
    • Nepoznat parametar: first10
    • Nepoznat parametar: first8
    • Nepoznat parametar: last7
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: last8
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: last9
    • Nepoznat parametar: last10
    • Nepoznat parametar: first9
    • Nepoznat parametar: last11
    • Nepoznat parametar: first11
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: last6
    • Nepoznat parametar: first7
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar page nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  8. ↑ 8,0 8,1
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Nepoznat parametar: last1
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
  9. ↑
    • Nepoznat parametar: first6
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: last6
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2
    • Nepoznat parametar: first6
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: first7
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Nepoznat parametar: last7
    • Nepoznat parametar: last6
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  11. ↑
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: last1
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
  12. ↑ "Ultramassive" black holes may be the biggest ever found – and they're growing fast. New Atlas 0. 21 February 2018 0. Pristupljeno 21 August 2018.
  13. ↑ From Super to Ultra: Just How Big Can Black Holes Get?. NASA – Chandra X-Ray Observatory 0. 18 December 2012 0. Pristupljeno 21 August 2018.
  14. ↑
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    Vidi jednadžbu (27).
  15. ↑ Black Holes Can Die, But the Process – Hawking Radiation – Is Incredibly Slow. Discover Magazine 0. 4. rujna 2025. Pristupljeno 2026-04-14.
  16. ↑
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar page nije dopušten u klasi journal
  17. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: first6
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: last7
    • Nepoznat parametar: first7
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: last6
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url-status nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-url nije dopušten u klasi journal
  18. ↑
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Nepoznat parametar: arxiv
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  19. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar archive-date nije dopušten u klasi news
    • Parametar url-status nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar archive-url nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=TON_618&oldid=759123"