Salaš: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Suncani zabat - napsugaras haz.jpg|mini|"Sunčani zabat" na salašu u [[Vojvodina|Vojvodini]]]]'''Salaš''' (od mađarskog ''szállás'') je [[selo|ruralno]] imanje s [[gospodarska arhitektura|gospodarskim]] zgradama, uglavnom namijenjenim [[poljodjelstvo|poljodjelstvu]]. Svojstveno je za [[Panonska nizina|panonske krajeve]], istočnu [[Hrvatska|Hrvatsku]] ([[Slavonija]]) i na sjeveru [[Bačka|Bačke]], u mađarskom i vojvođanskom (srbijanskom) dijelu. | |||
Nalazi se udaljeno od grada, ali može biti i udaljeno od jezgre sela. | |||
== Opći podatci == | |||
Nalazi se udaljeno od grada, ali može biti i udaljeno od jezgre sela. Gradi ga se na biranom mjestu, tako da ujutro obitelj ozari sunce. Da ih čuva od jakih sjevernih vjetrova, leđa su mu okrenuta sjeveru. Ispred praga pruža se pogled na okolne njive i sve u daljinu. Salaš čini sveobuhvatnu infrastrukturu, funkcionalnu za život i obitavanje cijele obitelji. U sklopu salaša su zgrada za stanovanje (kuća-salaš), košara (štala), čardak sa svinjakom ispod, kokošinjac, ambar, čardak, litnja kujna, vanjska parasnička peć, kopani bunar s alovom za josag....<ref name=obnovaEtno>Ivica Dulić: [https://www.zkvh.org.rs/aktualnosti-post/vijesti/obnova-etno-salaa-balaevi-u-tavankutu ''Obnova Etno salaša Balažević u Tavankutu '']. ZKVH. 22. travnja 2014. Pristupljeno 18. ožujka 2026.</ref> | |||
Većinom u njima žive [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati]],<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7074.pdf CPI] Kalman Kuntić: Uticaj političkih promena na položaj i nacionalno izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tokom 20. veka (srpski)</ref> no u njima su živjeli i [[Nijemci u Vojvodini|Nijemci]]. Ipak, autohtono su stvaralaštvo bunjevačkih Hrvata.<ref name="ejsalaši">[http://www.subotica.info/eventview.php?event_id=23073&tag_id=65 Izložba o salašima koji nestaju] Subotica.info 15.07.2008., izložba fotografija 'Ej, salaši…' autorica Božane Sabanov Đelmiš, Vesele Laloš i Katarine Ćurčić u Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo. Predavali [[Ante Rudinski]], [[Mirko Grlica]], [[Eleonora Merković]].</ref> | Većinom u njima žive [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati]],<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7074.pdf CPI] Kalman Kuntić: Uticaj političkih promena na položaj i nacionalno izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tokom 20. veka (srpski)</ref> no u njima su živjeli i [[Nijemci u Vojvodini|Nijemci]]. Ipak, autohtono su stvaralaštvo bunjevačkih Hrvata.<ref name="ejsalaši">[http://www.subotica.info/eventview.php?event_id=23073&tag_id=65 Izložba o salašima koji nestaju] Subotica.info 15.07.2008., izložba fotografija 'Ej, salaši…' autorica Božane Sabanov Đelmiš, Vesele Laloš i Katarine Ćurčić u Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo. Predavali [[Ante Rudinski]], [[Mirko Grlica]], [[Eleonora Merković]].</ref> | ||
Posljednja izmjena od 18. ožujak 2026. u 05:06
Salaš (od mađarskog szállás) je ruralno imanje s gospodarskim zgradama, uglavnom namijenjenim poljodjelstvu. Svojstveno je za panonske krajeve, istočnu Hrvatsku (Slavonija) i na sjeveru Bačke, u mađarskom i vojvođanskom (srbijanskom) dijelu.
Opći podatci
Nalazi se udaljeno od grada, ali može biti i udaljeno od jezgre sela. Gradi ga se na biranom mjestu, tako da ujutro obitelj ozari sunce. Da ih čuva od jakih sjevernih vjetrova, leđa su mu okrenuta sjeveru. Ispred praga pruža se pogled na okolne njive i sve u daljinu. Salaš čini sveobuhvatnu infrastrukturu, funkcionalnu za život i obitavanje cijele obitelji. U sklopu salaša su zgrada za stanovanje (kuća-salaš), košara (štala), čardak sa svinjakom ispod, kokošinjac, ambar, čardak, litnja kujna, vanjska parasnička peć, kopani bunar s alovom za josag....[1]
Većinom u njima žive Hrvati,[2] no u njima su živjeli i Nijemci. Ipak, autohtono su stvaralaštvo bunjevačkih Hrvata.[3]
Salaši su ostavili trag u toponimima, pa tako postoje toponimi na istoku Hrvatske koje imaju salaš u imenu (kod Osijeka i Vinkovaca), ali čak i prema središnjoj Hrvatskoj (kod Petrinje).[4]
Povijest njihova nastanka seže do konca 17. i početka 18 stoljeća.[3] Distribuirani su na najplodnijem dijelu Panonske nizine.[3] U 1. polovini 18. st. pretvorili su velike zapuštene zemljišne površine u plodnu obradivu zemlju na kojoj je na sjeveru Bačke i nastao veliki grad Subotica.[3] Bili su izvorom zdravog života.[3] Na salašima su zajedno živjela i po tri naraštaja jedne obitelji.[3] Kroz vrijeme su se razvili da je u Bačkoj do kraja 19. stoljeća čak polovina stanovnika Subotice živjela na salašima, zbog čega su svojevrsni brend tog grada.[3]
Vidi
Izvori
- Ante Sekulić: Umjetnost i graditeljstvo bačkih Hrvata, Matica hrvatska, 1998.
- ↑ Ivica Dulić: Obnova Etno salaša Balažević u Tavankutu . ZKVH. 22. travnja 2014. Pristupljeno 18. ožujka 2026.
- ↑ CPI Kalman Kuntić: Uticaj političkih promena na položaj i nacionalno izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tokom 20. veka (srpski)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Izložba o salašima koji nestaju Subotica.info 15.07.2008., izložba fotografija 'Ej, salaši…' autorica Božane Sabanov Đelmiš, Vesele Laloš i Katarine Ćurčić u Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo. Predavali Ante Rudinski, Mirko Grlica, Eleonora Merković.
- ↑ Hrvatski jezični portal Salaš