Crvena naranča: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u ''
m Zamjena teksta - '{{(.*)ikispecies\|(.*)}}' u ''
Redak 36: Redak 36:
{{izvori}}
{{izvori}}
{{commonscat|}}
{{commonscat|}}
{{wikispecies|}}
 


[[Kategorija:Voće]]
[[Kategorija:Voće]]

Inačica od 7. ožujak 2026. u 01:18

Crvena naranča, mediteranski grm, varijetet slatke naranče koji se odlikuje sa plodom čije je meso tamnocrvene boje. Tradicionalno područja uzgoja su Sicilija, Španjolska i Maroko. Postoje tri najuobičajena tipa crvene naranče, to su 'Tarocco' (domovina mu je Italija), 'Sanguinello' (iz Špajolske) i 'Moro'.[1]

Danas se uz sve veću potražnju ove naranče uzgajaju i u Hong Kongu, Pakistanu, Egiptu, Indiji, Novom Zelandu, Kini i Iranu. Njihov uzgoj privlači kako domaće uzgajivače tako i profesionalne proizvođače.

Kora ploda naranđaste je boje, a crvenu boju mesa daje mu pigment antocijanin. Plodovi su slatki i sočni, a najnslađi ima varijetet 'Maltese'. Pored njihovog bogatog ukusa i mirisa istraživanja provedena 2003. godine pokazala su da sadržale znatno veće količine vitamina C (do 40%) i antioksidansa (do 300%), kao što su flavonoidi i antocijanini, nego obične slatke naranče, i time pokazuju značaj u prevenciji i liječenju nekoliko važnih bolesti u mnogim medicinskim područjima.

Huibridna vrsta Citrus × sinensis (L.) Osbeck), smatra se sinonim za Citrus × aurantium L. (gorka naranča).

Varijeteti

Izvori

  1. Blood oranges pristupljeno 20. svibnja 2020
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja