149. brdska brigada ABiH

149. brdska brigada, vojna postrojba koja je tijekom rata u BiH djelovala u sastavu Prvog i Šestog korpusa ARBIH.

Općenito

Na slobodnoj teritoriji Hadžića, 5. studenoga 1992. od postrojba Općinskog štaba odbrane formirana je 9. brdska brigada. Djelovala je u sastavu Taktičke, a zatim Operativne grupe Igman. I prije formiranja brigade jedinice OpŠO bile su uključene u svim pokušajima deblokade Sarajeva.

Lipnja 1993. brigada ušla je u sastav 6. korpusa, a u 1. korpus vraća se već početkom 1994., kroz koju djeluje u sastavu Komandne i Operativne grupe 1 Pazarić. Ulaskom u sastav 14. divizije preimenovana je u 109. brdsku brigadu.(usp. ) Krajem 1995. preimenovana je ponovo, ovaj put u 149. brdsku brigadu.

Zlatnim ljiljanom, najvišim ratnim priznanjem, odlikovan je 21 pripadnik brigade.

Igmanski vukovi

Čedini igmanski vukovi, odnosno Igmanski vukovi (109. brdska brigada), postrojba posebne namjene u ABiH, bili su preteča ove brigade.

Opći podatci

Osnivanju je prethodilo raslojavanju milicije (policije) u BiH na srpsku i muslimansku. Čedomir Domuz, milicionar, kasniji zapovjednik Vukova, izrevoltiran veliksrpstvom a zanesen jugoslavenskim idejama bratstva i jedinstva, stao je na stranu muslimanske skupine. Slutivši da JNA sprema nedjela, upustio se u izviđačke akcije iz kojih se zaključilo da je bitno zauzeti visoravan na Igmanu i učvrstiti položaje oko Sarajeva. Domuz i kolega Nihad Šehić su s pričuvnom sastavom milicije prvi iz pravca Hadžića, preko Lokava izašli na Igman da bi se spojili s pričuvnim sastavom milicije Trnova koji su predvođeni Mirzom Vatrićem zauzeli Grkaricu i s hrasničkom postrojbom TO, a da bi se na tom području osigurali slobodan prolaz ka Sarajevu. Susrevši se sa trnovskim borcima kod hotela Borik uputili su se ka Brezovači, gdje su Domuz i Šehić su se odlučili razdvojiti, pa je Domuz ostao na Brezovači, a Šehić se vratio na Mrazište. Na Brezovači je Domuz oformio postrojbu znaju kao diverzantsko-izviđačka jedinica Igmanska praga, s bazom u planinarskom domu. Imala je 15 do 20 pripadnika, zapovjednik je bio Domuz, a zamjenik Jasmin Evlić. Brezovača je poslije koncem travnja 1992. bila mjestom pregovora dviju strana.

Osnovana je 16. travnja 1992. godine. Prvotna zadaća bila je osloboditi planinu Igman od velikosrpskog osvajača. Postrojbu je činilo 28 pripadnika aktivne policije i pričuvnog sastava i TO Hadžići. Zapovjednik je bio Čedomir Domuz zvani Čedo. Poslije zaposjedanja Igmana, napali su vojarnu Žunovnicu koja je bila jednim od najjačih neprijateljskih uporišta. U njoj je bilo skladište oružja i brojnih MTS-ova. Napad je bio u dva vala, prvi 19. a drugi 25. svibnja 1992., pri čemu su nanijeli teški poraz srpskom TO Hadžićima i zaplijenjene zaplijenjene velike količine oružja i strjeljiva. Sljedeća velika akcija bila je oslobađanje općine Trnova. Akcija je uspjela djelimice jer su srpske snage očekivale napad na Hadžiće odnosno na Ilidžu. U akciji je oslobođen prijevoj Rogoj i zarobljena topnička divizija, a ratni plijen bile su tisuće granata, mnogo oružja pješaštva i strjeljiva. U akciji je poginuo zapovjednik Domuz (30. srpnja). Zapovjednikom je poslije bio Suvad Pehlić zvani Suki.

Direktivom Neretva '93 je 3., 4. i 6. korpusu ABiH zapovijeđena napadna vojna operacija u zoni u kojoj su se dogodili kasniji ratni zločini u Grabovici. Jedan od poginulih pripadnika (Mlivončić u svojoj piše da je bio Čavlović pripadnik 109. brdske brigade poznate kao “Igmanski vukovi” koja je prebačena iz Sarajeva u Hercegovinu 1993.) na tom putu je Hrvat Ivan Čavlović iz Sarajeva koji se pridružio ABiH da bi branio svoj grad i zemlju. Sudjelovao je u tom pohodu muslimanskih snaga duž Neretve. Bio je u Grabovici kad su muslimanske postrojbe počinile pokolj u Grabovici. Ubili su ga muslimanski suborci iz vatrenog oružja, jer je postojala mogućnost da svjedoči o tome šta se zaista dogodilo u selu. Prema nekim svjedočenjima, pokušao je zaustaviti pokolj, pri čemu je i sam ubijen. Prije djelovanja po selu, bila je smještena na lijevoj obali Neretve u barakama upravne zgrade HE Grabovice. Igmanskim vukovima je u to vrijeme zapovijedao Edib Šarić.

Bibliografija

• Smail Čekić i grupa autora (2017). Prvi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine (1. izd.). Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. ISBN 978-9958-028-25-0