Marijan Valković: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
nije uvezlo s hr.wikipedije
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 42: Redak 42:


== Životopis ==
== Životopis ==
Rođen je 26. studenoga 1927. u Vrbniku od oca Antuna i majke Margarete r. Lucetić. Tamo je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u [[Krk]]u, [[Rijeka|Rijeci]], Vidmu/[[Udine]] i [[Pazin]]u gdje je 1948. položio ispit zrelosti na Klasičnoj gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Teologiju završava [[1954.]] na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za [[svećenik]]a je zaređen [[29. lipnja]] 1954. godine. Mladu misu slavi 4. srpnja 1954. u [[Crkva Gospe Trsatske|Svetištu Majke Božje trsatske]] na [[Trsat]]u.{{sfn|Valković|2006|p=345}}
Rođen je 26. studenoga 1927. u Vrbniku od oca Antuna i majke Margarete r. Lucetić. Tamo je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u [[Krk]]u, [[Rijeka|Rijeci]], Vidmu/[[Udine]] i [[Pazin]]u gdje je 1948. položio ispit zrelosti na Klasičnoj gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Teologiju završava [[1954.]] na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za [[svećenik]]a je zaređen [[29. lipnja]] 1954. godine. Mladu misu slavi 4. srpnja 1954. u [[Crkva Gospe Trsatske|Svetištu Majke Božje trsatske]] na [[Trsat]]u.<ref name=rtč>{{cite journal |last=Valković |first=Jerko |author-link=Jerko Valković |date=2006 |title=Život i lik ddr. Marijana Valković |url=https://hrcak.srce.hr/clanak/322728 |journal=Riječki teološki časopis |location=Rijeka |publisher=Riječki teološki časopis |volume=28 |number=2 | pages=345–352}}</ref>{{is|345.}}


Na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinskom je sveučilištu Gregoriana]] 1964. godine u [[Rim]]u postigao doktorat iz [[Teologija|teologije]] disertacijom o teološkoj antropologiji i teološkim pogledima na ženu i brak kod njemačkog teologa iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] [[Mathias Joseph Scheeben|Mathiasa Josepha Scheebena]]. Dok je radio na disertaciji upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij moralne i pastoralne teologije na [[Papinska akademija Alfonsiana|Papinskoj akademiji Alfonsiani]] pri Lateranskom sveučilištu u [[Rim]]u, gdje je nakon doktorata iz teologije 1965. godine postigao diplomu ''expertus in theologia morali'' koja je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nostrificirana kao ''diploma doktorata teoloških znanosti u specijalizaciji moralne teologije''. Drugi doktorski rad o teologiji ministerija ispovijedi pod vodstvom Bernharda Häringa, prerađen i u skraćenom obliku tiskan je u znanstvenom časopisu ''Studia Moralia''.{{sfn|Valković|2006|p=346}}
Na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinskom je sveučilištu Gregoriana]] 1964. godine u [[Rim]]u postigao doktorat iz [[Teologija|teologije]] disertacijom o teološkoj antropologiji i teološkim pogledima na ženu i brak kod njemačkog teologa iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] [[Mathias Joseph Scheeben|Mathiasa Josepha Scheebena]]. Dok je radio na disertaciji upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij moralne i pastoralne teologije na [[Papinska akademija Alfonsiana|Papinskoj akademiji Alfonsiani]] pri Lateranskom sveučilištu u [[Rim]]u, gdje je nakon doktorata iz teologije 1965. godine postigao diplomu ''expertus in theologia morali'' koja je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nostrificirana kao ''diploma doktorata teoloških znanosti u specijalizaciji moralne teologije''. Drugi doktorski rad o teologiji ministerija ispovijedi pod vodstvom Bernharda Häringa, prerađen i u skraćenom obliku tiskan je u znanstvenom časopisu ''Studia Moralia''.<ref name=rtč/>{{is|346.}}


U Zadru predaje dogmatiku i povijest filozofije te moralnu teologiju i katehetiku na Visokoj Bogoslovnoj školi, a kada su u [[Rijeka|Rijeci]] 1966. ponovno otvoreni Bogoslovno sjemenište i Visoka bogoslovna škola imenovan je profesorom moralne teologije i društvenog nauka Crkve te rektorom sjemeništa. Godine 1974. prihvaća poziv Vijeća Katoličkoga bogoslovnog fakulteta da preuzme predavanja na katedri moralne teologije na Fakultetu u Zagrebu. Ubrzo je imenovan docentom, a iduće godine i predstojnikom katedre moralne teologije. Dekretom Velikog kancelara od 16. studenoga 1992. potvrđen je njegov izbor za redovnog profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 30. rujna 1997. godine, no i nakon umirovljenja nastavio je predavati kao honorarni nastavnik.{{sfn|Valković|2006|p=347}} Bio je i profesor-gost na teološkim fakultetima u [[Beč]]u, [[Graz]]u i [[Mainz]]u.{{sfn|Valković|2006|p=348}}
U Zadru predaje dogmatiku i povijest filozofije te moralnu teologiju i katehetiku na Visokoj Bogoslovnoj školi, a kada su u [[Rijeka|Rijeci]] 1966. ponovno otvoreni Bogoslovno sjemenište i Visoka bogoslovna škola imenovan je profesorom moralne teologije i društvenog nauka Crkve te rektorom sjemeništa. Godine 1974. prihvaća poziv Vijeća Katoličkoga bogoslovnog fakulteta da preuzme predavanja na katedri moralne teologije na Fakultetu u Zagrebu. Ubrzo je imenovan docentom, a iduće godine i predstojnikom katedre moralne teologije. Dekretom Velikog kancelara od 16. studenoga 1992. potvrđen je njegov izbor za redovnog profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 30. rujna 1997. godine, no i nakon umirovljenja nastavio je predavati kao honorarni nastavnik.<ref name=rtč/>{{is|347.}} Bio je i profesor-gost na teološkim fakultetima u [[Beč]]u, [[Graz]]u i [[Mainz]]u.<ref name=rtč/>{{is|348.}}


Valković je bio član više vijeća [[Biskupska konferencija|Biskupske konferencije]], teološkog društva „Kršćanska sadašnjost”, Međunarodnog interkonfesionalnog društva „Societas Ethica” te Europskoga teološkog društva. Sudjelovao je u radu Katoličkih teologa moralista i socijalnih etičara njemačkoga jezičnog područja, a bio je i član radne zajednice austrijskih socijalnih etičara.{{sfn|Valković|2006|pp=347-348}}
Valković je bio član više vijeća [[Biskupska konferencija|Biskupske konferencije]], teološkog društva „Kršćanska sadašnjost”, Međunarodnog interkonfesionalnog društva „Societas Ethica” te Europskoga teološkog društva. Sudjelovao je u radu Katoličkih teologa moralista i socijalnih etičara njemačkoga jezičnog područja, a bio je i član radne zajednice austrijskih socijalnih etičara.<ref name=rtč/>{{is|347.-348.}}


Umro je od [[Srčani udar|srčanog udara]] 3. prosinca [[2000.]] godine. Pokopan je u svećeničkoj grobnici u loži sv. Ivana Krstitelja u [[Vrbnik]]u.{{sfn|Valković|2006|pp=348-349}}
Umro je od [[Srčani udar|srčanog udara]] 3. prosinca [[2000.]] godine. Pokopan je u svećeničkoj grobnici u loži sv. Ivana Krstitelja u [[Vrbnik]]u.<ref name=rtč/>{{is|348.-349.}}


== Nagrade i priznanja ==
== Nagrade i priznanja ==
* [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] imenovao ga je 1994. počasnim crkvenim naslovom kućnog „kapelana” ([[monsinjor]]){{sfn|Valković|2006|p=349}}
* [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] imenovao ga je 1994. počasnim crkvenim naslovom kućnog „kapelana” ([[monsinjor]])<ref name=rtč/>{{is|349.}}
* [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Ruđera Boškovića za [[znanost]] (1998.){{sfn|Valković|2006|p=348}}
* [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Ruđera Boškovića za [[znanost]] (1998.)<ref name=rtč/>{{is|348.}}
* Na rodnoj mu je kući postavljena spomen-ploča.{{sfn|Valković|2006|p=349}}
* Na rodnoj mu je kući postavljena spomen-ploča.<ref name=rtč/>{{is|349.}}


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 3. prosinac 2025. u 02:11

velečasni
Marijan Valković
Datoteka:Marijan Valkovic rijecki teoloski casopis.jpg
CrkvaKatolička Crkva
Redovi
Ređenje29. lipnja 1954.
Osobni detalji
Rođen26. studenoga 1927.
Vrbnik
Umro3. prosinca 2000.
Zagreb
NacionalnostHrvat
RoditeljiAntuna i Margareta (rođ. Lucetić)

Marijan Valković (Vrbnik, 26. studenoga 1927. – Zagreb, 3. prosinca 2000.) bio je hrvatski katolički svećenik, moralni teolog i znanstvenik.

Životopis

Rođen je 26. studenoga 1927. u Vrbniku od oca Antuna i majke Margarete r. Lucetić. Tamo je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u Krku, Rijeci, Vidmu/Udine i Pazinu gdje je 1948. položio ispit zrelosti na Klasičnoj gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Teologiju završava 1954. na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1954. godine. Mladu misu slavi 4. srpnja 1954. u Svetištu Majke Božje trsatske na Trsatu.[1]:345.

Na Papinskom je sveučilištu Gregoriana 1964. godine u Rimu postigao doktorat iz teologije disertacijom o teološkoj antropologiji i teološkim pogledima na ženu i brak kod njemačkog teologa iz 19. stoljeća Mathiasa Josepha Scheebena. Dok je radio na disertaciji upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij moralne i pastoralne teologije na Papinskoj akademiji Alfonsiani pri Lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je nakon doktorata iz teologije 1965. godine postigao diplomu expertus in theologia morali koja je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nostrificirana kao diploma doktorata teoloških znanosti u specijalizaciji moralne teologije. Drugi doktorski rad o teologiji ministerija ispovijedi pod vodstvom Bernharda Häringa, prerađen i u skraćenom obliku tiskan je u znanstvenom časopisu Studia Moralia.[1]:346.

U Zadru predaje dogmatiku i povijest filozofije te moralnu teologiju i katehetiku na Visokoj Bogoslovnoj školi, a kada su u Rijeci 1966. ponovno otvoreni Bogoslovno sjemenište i Visoka bogoslovna škola imenovan je profesorom moralne teologije i društvenog nauka Crkve te rektorom sjemeništa. Godine 1974. prihvaća poziv Vijeća Katoličkoga bogoslovnog fakulteta da preuzme predavanja na katedri moralne teologije na Fakultetu u Zagrebu. Ubrzo je imenovan docentom, a iduće godine i predstojnikom katedre moralne teologije. Dekretom Velikog kancelara od 16. studenoga 1992. potvrđen je njegov izbor za redovnog profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 30. rujna 1997. godine, no i nakon umirovljenja nastavio je predavati kao honorarni nastavnik.[1]:347. Bio je i profesor-gost na teološkim fakultetima u Beču, Grazu i Mainzu.[1]:348.

Valković je bio član više vijeća Biskupske konferencije, teološkog društva „Kršćanska sadašnjost”, Međunarodnog interkonfesionalnog društva „Societas Ethica” te Europskoga teološkog društva. Sudjelovao je u radu Katoličkih teologa moralista i socijalnih etičara njemačkoga jezičnog područja, a bio je i član radne zajednice austrijskih socijalnih etičara.[1]:347.-348.

Umro je od srčanog udara 3. prosinca 2000. godine. Pokopan je u svećeničkoj grobnici u loži sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku.[1]:348.-349.

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8
    • Nepoznat parametar: number
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal

Literatura

Članci

  • • Nepoznat parametar: number
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Marijan_Valković&oldid=633809"