Dolazak Hrvata na Jadran (Iveković): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Naslov u kurzivu}}{{Wikiprojekt 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva/Ikona}} {{Slika | slika=Oton Ivekovic, Dolazak Hrvata na Jadran.jpg | slika_širina= 350px | ime= ''Dolazak Hrvata na Jadran'' | autor= Oton Iveković | godina= 1905. | tip= | visina= | širina= | grad= | muzej= }}{{naslov u kurzivu}} '''''Dolazak Hrvata na Jadran''''' (poznata i kao '''''Dolazak Hrvata na more''''') povijesna je slika hrvatskog slikara...«.
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
{{Naslov u kurzivu}}{{Wikiprojekt 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva/Ikona}}
{{Infookvir slika
{{Slika
| slika=Oton Ivekovic, Dolazak Hrvata na Jadran.jpg
| slika=Oton Ivekovic, Dolazak Hrvata na Jadran.jpg
| slika_širina= 350px
| slika_širina= 350px

Posljednja izmjena od 1. rujan 2025. u 09:58

Datoteka:Oton Ivekovic, Dolazak Hrvata na Jadran.jpg
Dolazak Hrvata na Jadran
Oton Iveković, 1905.
Portal: Likovna umjetnost

Dolazak Hrvata na Jadran (poznata i kao Dolazak Hrvata na more) povijesna je slika hrvatskog slikara Otona Ivekovića[1] nastala 1905. godine. Djelo predstavlja jedno od najpoznatijih i najutjecajnijih djela hrvatskog historijskog slikarstva.

Tematiku dolaska Hrvata na Jadransko more Iveković nasljeđuje od svojih prethodnika koji su tu legendu prvi unijeli u hrvatsko povijesno slikarstvo. Josip Franjo Mücke i Ferdo Quiquerez, Ivekovićev nekadašnji učitelj, bili su pioniri u prikazivanju ovog motiva.

Kompozicijski pristup Iveković temelji na shemi svojih prethodnika, ali u odnosu na njih značajno širi kadar i rastvara pejzažni prostor, čime postiže monumentalniji dojam scene.

Sliku obilježavaju Ivekovićeve šarene faze stvaralaštva. Kompoziciju ispunjava intenzivnom svjetlošću i svijetlim tonovima koji odražavaju romantičku viziju povijesnog trenutka. Bogata dekorativnost u izvedbi likova doprinosi ukupnom dojmu svečanosti i važnosti prikazane scene.

Djelo je rađeno u relativno malom formatu, što je tipično za Ivekovićeva kanonska djela tog razdoblja, ali kompozicijski i koloristički uspješno rješenje čini ga vizualno impresivnim usprkos skromnim dimenzijama.[2]

Zahvaljujući čestom reproduciranju u različitim tiskanim medijima, slika je stekla iznimno široku popularnost u hrvatskoj javnosti. Postala je ikonskim prikazom mitskog trenutka hrvatskih početaka na Jadranskom moru.

Djelo pripada nizu samoinicijativnih radova kojima je Iveković postavio kanon hrvatskog historijskog slikarstva, zajedno s radovima poput „Krunidbe kralja Tomislava” (također 1905.) i „Rastanka Katarine od Petra Zrinskog” (1903.).

Izvori