Krešimir Kovačević: razlika između inačica

	Krešimir Kovačević
	Datoteka:Krešimir Kovačević.jpg;
Rođenje	16. rujna 1913.; Zagreb
Smrt	6. ožujka 1992.; Zagreb
Polje	muzikologija
Institucija	Muzička akademija u Zagrebu
Alma mater	Sveučilišta u Zagrebu i Leipzigu
Poznat po	leksikografija, glazbena kritika, ; hrvatska glazba 20. stoljeća

VizualnoWikitekst

Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 23:52

Krešimir Kovačević (Zagreb, 16. rujna 1913. – Zagreb, 6. ožujka 1992.) bio je hrvatski muzikolog, leksikograf, glazbeni kritičar i pedagog.

Životopis

Krešimir Kovačević je u rodnome gradu Zagrebu 1932. završio gimnaziju te potom na Muzičkoj akademiji studirao kompoziciju u razredu Krste Odaka i dirigiranje u razredu Frana Lhotke: diplomirao je 1939. Studij muzikologije završio je 1943. na Sveučilištu u Leipzigu u razredu H. Schultza i doktorirao tezom Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet.^[1] Službovao je kao operni korepetitor u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (1936. – 1938.) i u Narodnom pozorištu u Beogradu (1938./1939.), kao nastavnik u Učiteljskoj školi u Osijeku (1940. – 1945.) i u Srednjoj muzičkoj školi u Dubrovniku (1946. – 1950.). Usporedno je bio zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva »Kolo« u Zagrebu (1937./1938.) i Hrvatskog pjevačkog društva »Lipa« u Osijeku (1940./1941.) te utemeljitelj i prvi dirigent Gradskoga orkestra u Dubrovniku (1946. – 1950.). Od 1950. predavao je povijest glazbe na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, od 1953. bio je docent i od 1961. do umirovljenja 1977. redoviti profesor. Bio je stalni komentator koncertnih programa Zagrebačke filharmonije (1952. – 1987.), koncerata Simfonijskoga orkestra RTV Zagreb i glazbenih priredba Dubrovačkih ljetnih igara (1965. – 1982.). Napisao je više od 1500 koncertnih komentara od kojih je dio objavljen u knjizi "Beethoven. Simfonije i uvertire" (Zagreb, 1958.). Istodobno je bio glazbeni kritičar u časopisu Zvuk (1956. – 1966.), hrvatskom izdanju dnevnika Borba (1957. – 1980.) i na Radio-Zagrebu (1977. – 1982.). U središtu je njegovih muzikoloških razmatranja povijest novije hrvatske glazbe. U knjizi "Hrvatski kompozitori i njihova djela" (1960.) obradio je 50 istaknutih skladatelja, pretežno iz 19. i prve polovice 20. stoljeća te 380 njihovih najznačajnijih skladba, poprativši ih iscrpnim kritičko-analitičkim podatcima. U knjizi "Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945–1965" (1966.) sabrao je biobibliografske podatke o glazbenicima afirmiranima u prvoj polovici 20. stoljeća, obuhvativši simfonijsku, koncertnu, komornu i vokalnu glazbu, operu i balet, zabavnu glazbu te muzikološke i publicističke radove u tim desetljećima. Kao suautor leksikonskoga izdanja Jugoslovanska glasbena dela (hrv. Jugoslavenska glazbena djela, Ljubljana 1980.) obradio je šezdesetak najistaknutijih hrvatskih skladatelja od renesansnih do suvremenih, poprativši opširnim komentarima njihova glavna djela. Surađivao je u izdanjima negdašnjega Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (današnjeg Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža), u Muzičkoj enciklopediji (1958. – 1963.) i kao glavni urednik drugoga izdanja (1971. – 1977.), Leksikonu jugoslavenske muzike (1984., glavni urednik) i Enciklopediji Jugoslavije (1955. – 1971.) te u izdanjima Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969 (Zagreb 1969.), Musik in Geschichte und Gegenwart (Kassel, 1979.) i Grove’s Dictionary of Music and Musicians (London 1980.). Leksikografski rad upotpunio je priredivši zbornik Društvo skladatelja Hrvatske 1945–1985. Stvaralaštvo – akcije (Zagreb 1985.) s biobibliografskim podatcima o tadašnjim članovima Društva te popularnim priručnikom Glasbeniki (1988.). Kao član Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara napisao je tekst "Glazba na Dubrovačkim ljetnim igrama" u spomen-knjizi Dubrovačke ljetne igre 1950/ /1974 (Zagreb 1975.). Pisao je o Stjepanu Šuleku u "Spomenici preminulim akademicima" (1987., 37).^[2] Stručne i znanstvene radove objavio i u časopisima Zvuk (1957., 1967./1968., 1974.), The Bridge (1968.), Arti musices (1969. – 1979., od 1973. i glavni urednik), Republika (1971., 1976.) i Musica antiqua Europae orientalis (Bydgoszcz 1966.). Svojim je redovitim kritičkim osvrtima na koncertne, operne i baletne priredbe, temeljenima na stručnom opisu i razmjerno suzdržanim prosudbama, skupio dragocjenu građu za povijest glazbenih događanja tijekom gotovo triju desetljeća. Bio je i predsjednik negdašnjega Udruženja kompozitora Hrvatske (1966./1967.), današnjega Hrvatskoga društva skladatelja.

Djela (izbor)

Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960.
Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945–1965, Zagreb 1966.
Jugoslovanska glasbena dela (suautor), Ljubljana 1980.
Glasbeniki, Ljubljana 1988. (hrv. izd. 1990.)
Hrvatski glazbeni trenuci (izbor iz kritika), Zagreb 1990.

Izvori

↑ Katalog der Deutschen Nationalbibliothek – Kovačević, Krešimir: »Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet«, pristupljeno 5. siječnja 2016. (nje.)
↑ Katalog HAZU – Spomenica preminulim akademicima, sv. 37: "Stjepan Šulek : 1914-1986", pristupljeno 5. siječnja 2016.

Pogreška pri izradbi sličice:	Napomena:	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona
		http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=255
		koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/
		označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[1] Katalog der Deutschen Nationalbibliothek – Kovačević, Krešimir: »Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet«, pristupljeno 5. siječnja 2016. (nje.)

[2] Katalog HAZU – Spomenica preminulim akademicima, sv. 37: "Stjepan Šulek : 1914-1986", pristupljeno 5. siječnja 2016.

[1]

[2]

@@ Redak 25: / Redak 25: @@
 == Životopis ==
-Krešimir Kovačević je u rodnome gradu Zagrebu 1932. završio [[gimnazija|gimnaziju]] te potom na [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji]] studirao kompoziciju u razredu [[Krsto Odak|Krste Odaka]] i dirigiranje u razredu [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]]: diplomirao je 1939. Studij muzikologije završio je 1943. na [[Sveučilište u Leipzigu|Sveučilištu u Leipzigu]] u razredu H. Schultza i doktorirao tezom ''Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet''.<ref>[https://portal.dnb.de/opac.htm?method=simpleSearch&cqlMode=true&query=idn%3D570476879 Katalog der Deutschen Nationalbibliothek – Kovačević, Krešimir: »Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet«], pristupljeno 5. siječnja 2016. {{deu oznaka}}</ref> Službovao je kao [[opera|operni]] [[korepetitor]] u zagrebačkom [[HNK u Zagrebu|Hrvatskom narodnom kazalištu]] (1936. – 1938.) i u Narodnom pozorištu u [[Beograd]]u (1938./1939.), kao [[nastavnik]] u Učiteljskoj školi u [[Osijek]]u (1940. – 1945.) i u Srednjoj muzičkoj školi u [[Dubrovnik]]u (1946. – 1950.). Usporedno je bio [[zborovođa]] Hrvatskog pjevačkog društva »Kolo« u Zagrebu (1937./1938.) i Hrvatskog pjevačkog društva »Lipa« u Osijeku (1940./1941.) te utemeljitelj i prvi dirigent [[Dubrovački simfonijski orkestar|Gradskoga orkestra u Dubrovniku]] (1946. – 1950.). Od 1950. predavao je [[povijest glazbe]] na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, od 1953. bio je [[docent]] i od 1961. do umirovljenja 1977. redoviti [[profesor]]. Bio je stalni komentator koncertnih programa [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačke filharmonije]] (1952. – 1987.), koncerata [[Simfonijski orkestar HRT|Simfonijskoga orkestra RTV Zagreb]] i glazbenih priredba [[DLJI|Dubrovačkih ljetnih igara]] (1965. – 1982.). Napisao je više od 1500 koncertnih komentara od kojih je dio objavljen u knjizi "Beethoven. Simfonije i uvertire" (Zagreb, 1958.). Istodobno je bio glazbeni kritičar u časopisu ''Zvuk'' (1956. – 1966.), hrvatskom izdanju dnevnika ''[[Borba (novine)|Borba]]'' (1957. – 1980.) i na [[Radio-Zagreb]]u (1977. – 1982.). U središtu je njegovih muzikoloških razmatranja povijest novije [[Hrvatska glazba|hrvatske glazbe]]. U knjizi "Hrvatski kompozitori i njihova djela" (1960.) obradio je 50 istaknutih [[skladatelj]]a, pretežno iz 19. i prve polovice 20. stoljeća te 380 njihovih najznačajnijih [[skladba]], poprativši ih iscrpnim kritičko-analitičkim podatcima. U knjizi "Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945–1965" (1966.) sabrao je biobibliografske podatke o glazbenicima afirmiranima u prvoj polovici 20. stoljeća, obuhvativši simfonijsku, koncertnu, [[komorna glazba|komornu]] i [[vokalna glazba|vokalnu glazbu]], operu i [[balet]], [[zabavna glazba|zabavnu glazbu]] te muzikološke i publicističke radove u tim desetljećima. Kao suautor leksikonskoga izdanja ''Jugoslovanska glasbena dela'' ([[hrvatski|hrv.]] ''Jugoslavenska glazbena djela'', [[Ljubljana]] 1980.) obradio je šezdesetak najistaknutijih [[:Kategorija:Hrvatski skladatelji|hrvatskih skladatelja]] od renesansnih do suvremenih, poprativši opširnim komentarima njihova glavna djela. Surađivao je u izdanjima negdašnjega Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (današnjeg [[LZMK|Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža]]), u ''[[Muzička enciklopedija|Muzičkoj enciklopediji]]'' (1958. – 1963.) i kao glavni urednik drugoga izdanja (1971. – 1977.), ''Leksikonu jugoslavenske muzike'' (1984., glavni urednik) i ''Enciklopediji Jugoslavije'' (1955. – 1971.) te u izdanjima ''Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969'' (Zagreb 1969.), ''Musik in Geschichte und Gegenwart'' ([[Kassel]], 1979.) i ''Grove’s Dictionary of Music and Musicians'' ([[London]] 1980.). Leksikografski rad upotpunio je priredivši zbornik ''Društvo skladatelja Hrvatske 1945–1985. Stvaralaštvo – akcije'' (Zagreb 1985.) s biobibliografskim podatcima o tadašnjim članovima Društva te popularnim priručnikom ''Glasbeniki'' (1988.). Kao član Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara napisao je tekst "Glazba na Dubrovačkim ljetnim igrama" u spomen-knjizi ''Dubrovačke ljetne igre 1950/ /1974'' (Zagreb 1975.). Pisao je o [[Stjepan Šulek|Stjepanu Šuleku]] u "Spomenici preminulim akademicima" (1987., 37).<ref>[http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=007072&Baza=1 Katalog HAZU – ''Spomenica preminulim akademicima'', sv. 37:  "Stjepan Šulek : 1914-1986"], pristupljeno 5. siječnja 2016.</ref> Stručne i znanstvene radove objavio i u časopisima ''Zvuk'' (1957., 1967./1968., 1974.), ''The Bridge'' (1968.), ''Arti musices'' (1969. – 1979., od 1973. i glavni urednik), ''[[Republika (časopis)|Republika]]'' (1971., 1976.) i ''Musica antiqua Europae orientalis'' ([[Bydgoszcz]] 1966.). Svojim je redovitim kritičkim osvrtima na koncertne, operne i baletne priredbe, temeljenima na stručnom opisu i razmjerno suzdržanim prosudbama, skupio dragocjenu građu za povijest glazbenih događanja tijekom gotovo triju desetljeća. Bio je i predsjednik negdašnjega Udruženja kompozitora Hrvatske (1966./1967.), današnjega [[Hrvatsko društvo skladatelja|Hrvatskoga društva skladatelja]].
+Krešimir Kovačević je u rodnome gradu Zagrebu 1932. završio [[gimnazija|gimnaziju]] te potom na [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji]] studirao kompoziciju u razredu [[Krsto Odak|Krste Odaka]] i dirigiranje u razredu [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]]: diplomirao je 1939. Studij muzikologije završio je 1943. na [[Sveučilište u Leipzigu|Sveučilištu u Leipzigu]] u razredu H. Schultza i doktorirao tezom ''Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet''.<ref>[https://portal.dnb.de/opac.htm?method=simpleSearch&cqlMode=true&query=idn%3D570476879 Katalog der Deutschen Nationalbibliothek – Kovačević, Krešimir: »Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet«], pristupljeno 5. siječnja 2016. {{nje oznaka}}</ref> Službovao je kao [[opera|operni]] [[korepetitor]] u zagrebačkom [[HNK u Zagrebu|Hrvatskom narodnom kazalištu]] (1936. – 1938.) i u Narodnom pozorištu u [[Beograd]]u (1938./1939.), kao [[nastavnik]] u Učiteljskoj školi u [[Osijek]]u (1940. – 1945.) i u Srednjoj muzičkoj školi u [[Dubrovnik]]u (1946. – 1950.). Usporedno je bio [[zborovođa]] Hrvatskog pjevačkog društva »Kolo« u Zagrebu (1937./1938.) i Hrvatskog pjevačkog društva »Lipa« u Osijeku (1940./1941.) te utemeljitelj i prvi dirigent [[Dubrovački simfonijski orkestar|Gradskoga orkestra u Dubrovniku]] (1946. – 1950.). Od 1950. predavao je [[povijest glazbe]] na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, od 1953. bio je [[docent]] i od 1961. do umirovljenja 1977. redoviti [[profesor]]. Bio je stalni komentator koncertnih programa [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačke filharmonije]] (1952. – 1987.), koncerata [[Simfonijski orkestar HRT|Simfonijskoga orkestra RTV Zagreb]] i glazbenih priredba [[DLJI|Dubrovačkih ljetnih igara]] (1965. – 1982.). Napisao je više od 1500 koncertnih komentara od kojih je dio objavljen u knjizi "Beethoven. Simfonije i uvertire" (Zagreb, 1958.). Istodobno je bio glazbeni kritičar u časopisu ''Zvuk'' (1956. – 1966.), hrvatskom izdanju dnevnika ''[[Borba (novine)|Borba]]'' (1957. – 1980.) i na [[Radio-Zagreb]]u (1977. – 1982.). U središtu je njegovih muzikoloških razmatranja povijest novije [[Hrvatska glazba|hrvatske glazbe]]. U knjizi "Hrvatski kompozitori i njihova djela" (1960.) obradio je 50 istaknutih [[skladatelj]]a, pretežno iz 19. i prve polovice 20. stoljeća te 380 njihovih najznačajnijih [[skladba]], poprativši ih iscrpnim kritičko-analitičkim podatcima. U knjizi "Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945–1965" (1966.) sabrao je biobibliografske podatke o glazbenicima afirmiranima u prvoj polovici 20. stoljeća, obuhvativši simfonijsku, koncertnu, [[komorna glazba|komornu]] i [[vokalna glazba|vokalnu glazbu]], operu i [[balet]], [[zabavna glazba|zabavnu glazbu]] te muzikološke i publicističke radove u tim desetljećima. Kao suautor leksikonskoga izdanja ''Jugoslovanska glasbena dela'' ([[hrvatski|hrv.]] ''Jugoslavenska glazbena djela'', [[Ljubljana]] 1980.) obradio je šezdesetak najistaknutijih [[:Kategorija:Hrvatski skladatelji|hrvatskih skladatelja]] od renesansnih do suvremenih, poprativši opširnim komentarima njihova glavna djela. Surađivao je u izdanjima negdašnjega Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (današnjeg [[LZMK|Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža]]), u ''[[Muzička enciklopedija|Muzičkoj enciklopediji]]'' (1958. – 1963.) i kao glavni urednik drugoga izdanja (1971. – 1977.), ''Leksikonu jugoslavenske muzike'' (1984., glavni urednik) i ''Enciklopediji Jugoslavije'' (1955. – 1971.) te u izdanjima ''Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969'' (Zagreb 1969.), ''Musik in Geschichte und Gegenwart'' ([[Kassel]], 1979.) i ''Grove’s Dictionary of Music and Musicians'' ([[London]] 1980.). Leksikografski rad upotpunio je priredivši zbornik ''Društvo skladatelja Hrvatske 1945–1985. Stvaralaštvo – akcije'' (Zagreb 1985.) s biobibliografskim podatcima o tadašnjim članovima Društva te popularnim priručnikom ''Glasbeniki'' (1988.). Kao član Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara napisao je tekst "Glazba na Dubrovačkim ljetnim igrama" u spomen-knjizi ''Dubrovačke ljetne igre 1950/ /1974'' (Zagreb 1975.). Pisao je o [[Stjepan Šulek|Stjepanu Šuleku]] u "Spomenici preminulim akademicima" (1987., 37).<ref>[http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=007072&Baza=1 Katalog HAZU – ''Spomenica preminulim akademicima'', sv. 37:  "Stjepan Šulek : 1914-1986"], pristupljeno 5. siječnja 2016.</ref> Stručne i znanstvene radove objavio i u časopisima ''Zvuk'' (1957., 1967./1968., 1974.), ''The Bridge'' (1968.), ''Arti musices'' (1969. – 1979., od 1973. i glavni urednik), ''[[Republika (časopis)|Republika]]'' (1971., 1976.) i ''Musica antiqua Europae orientalis'' ([[Bydgoszcz]] 1966.). Svojim je redovitim kritičkim osvrtima na koncertne, operne i baletne priredbe, temeljenima na stručnom opisu i razmjerno suzdržanim prosudbama, skupio dragocjenu građu za povijest glazbenih događanja tijekom gotovo triju desetljeća. Bio je i predsjednik negdašnjega Udruženja kompozitora Hrvatske (1966./1967.), današnjega [[Hrvatsko društvo skladatelja|Hrvatskoga društva skladatelja]].
 == Djela (izbor) ==

Krešimir Kovačević
Datoteka:Krešimir Kovačević.jpg

Rođenje	16. rujna 1913. Zagreb
Smrt	6. ožujka 1992. Zagreb
Polje	muzikologija
Institucija	Muzička akademija u Zagrebu
Alma mater	Sveučilišta u Zagrebu i Leipzigu
Poznat po	leksikografija, glazbena kritika, hrvatska glazba 20. stoljeća