More actions
m Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|infookvir monarh}}' u '{{Monarh | ime = | slika = | opis = | titula = | vladavina = | krunidba = | prethodnik = | nasljednik = | regent = | titula1 = | vladavina1 = | krunidba1 = | prethodnik1 = | nasljednik1 = | regent1 = | titula2 = | vladavina2... |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Monarh | |||
| ime = | | ime = | ||
| slika = | | slika = | ||
| Redak 59: | Redak 59: | ||
Školovala se na ''Institutu Smoljni'' u [[Sankt Peterburgu]]. Na balu u povodu krunidbe ruskog cara [[Nikola II., ruski car|Nikole II. Romanova]] u Moskvi, upoznala je budućega supruga [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] [[Savojska dinastija|Savojskoga]], princa od [[Napulj]]a. Vjenčali su se u listopadu [[1896.]] godine. | Školovala se na ''Institutu Smoljni'' u [[Sankt Peterburgu]]. Na balu u povodu krunidbe ruskog cara [[Nikola II., ruski car|Nikole II. Romanova]] u Moskvi, upoznala je budućega supruga [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] [[Savojska dinastija|Savojskoga]], princa od [[Napulj]]a. Vjenčali su se u listopadu [[1896.]] godine. | ||
Bila je [[1908.]] kao talijanska kraljica uključena u humanitarno djelovanje nakon katastrofalnog potresa u [[Messina|Messini]] ([[Sicilija]]) gdje su joj, u znak zahvalnosti, podigli spomenik.<ref>Barnaba, Enzo ; Dragutinović, Milena <small>(prijevod)</small>, [http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-03-07&id=159923 ''Herojstvo kraljice Jelene Savojske : povodom stogodišnjice katastrofalnog zemljotresa, koji je uništio italijanske gradove Mesinu i Ređo Kalabriju''] // Pobjeda, Kultura i društvo, god. 64., br. 15533., (subota, 7. [ožujka] 2009.), Podgorica, {{ISSN|0350-4379}}, str. V., {{COBISS.CG|id=14447376}}, {{ | Bila je [[1908.]] kao talijanska kraljica uključena u humanitarno djelovanje nakon katastrofalnog potresa u [[Messina|Messini]] ([[Sicilija]]) gdje su joj, u znak zahvalnosti, podigli spomenik.<ref>Barnaba, Enzo ; Dragutinović, Milena <small>(prijevod)</small>, [http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-03-07&id=159923 ''Herojstvo kraljice Jelene Savojske : povodom stogodišnjice katastrofalnog zemljotresa, koji je uništio italijanske gradove Mesinu i Ređo Kalabriju''] // Pobjeda, Kultura i društvo, god. 64., br. 15533., (subota, 7. [ožujka] 2009.), Podgorica, {{ISSN|0350-4379}}, str. V., {{COBISS.CG|id=14447376}}, {{cg oznaka}}</ref> Po ocjeni [[Antun Radić|Antuna Radića]] Jelena je u to vrijeme bila jedina kraljica koja „znade govoriti [[hrvatski jezik|hrvatski]]“.<ref>Antun Radić: ''Sabrana djela'', Knj. V., Zagreb : »Seljačka sloga«, Vladko Maček i Rudolf Herceg, 1937., str. 287. | ||
{{Citat|'''Ruski car''' doći će 23. listopada u Rim, da posjeti talijanskoga kralja. Kažu, da će svakako posjetiti i papu.<br>— U isto vrijeme bit će u Rimu i crnogorski knez Nikola, tast talijanskoga kralja, jer je kneževa kći Jelena udata za talijanskoga kralja. (To je sada jedina kraljica na svietu, koja znade hrvatski; da je oženjen kralj Srbije Petar, njegova bi žena bila druga kraljica, s kojom bi se mogao razgovarati svaki hrvatski seljak, — samo kad bi ona htjela, i kad kralj Petar ne bi uzeo za ženu kakve —(…)|Radić, 1937., 287.}}</ref> | {{Citat|'''Ruski car''' doći će 23. listopada u Rim, da posjeti talijanskoga kralja. Kažu, da će svakako posjetiti i papu.<br>— U isto vrijeme bit će u Rimu i crnogorski knez Nikola, tast talijanskoga kralja, jer je kneževa kći Jelena udata za talijanskoga kralja. (To je sada jedina kraljica na svietu, koja znade hrvatski; da je oženjen kralj Srbije Petar, njegova bi žena bila druga kraljica, s kojom bi se mogao razgovarati svaki hrvatski seljak, — samo kad bi ona htjela, i kad kralj Petar ne bi uzeo za ženu kakve —(…)|Radić, 1937., 287.}}</ref> | ||
Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 02:29
Jelena Savojska (crnog. Јелена Савојска, Jelena Savojska, Jelena Petrović-Njegoš; tal. Elena di Savoia; Cetinje, 1872. – Montpellier, 1952.), pretposljednja talijanska kraljica, kći crnogorskoga kralja (knjaza) Nikole I. i Milene Petrović.
Školovala se na Institutu Smoljni u Sankt Peterburgu. Na balu u povodu krunidbe ruskog cara Nikole II. Romanova u Moskvi, upoznala je budućega supruga Viktora Emanuela III. Savojskoga, princa od Napulja. Vjenčali su se u listopadu 1896. godine.
Bila je 1908. kao talijanska kraljica uključena u humanitarno djelovanje nakon katastrofalnog potresa u Messini (Sicilija) gdje su joj, u znak zahvalnosti, podigli spomenik.[1] Po ocjeni Antuna Radića Jelena je u to vrijeme bila jedina kraljica koja „znade govoriti hrvatski“.[2]
Slomom talijanskog fašizma 1943. dolazi 1946. i do pada Savoja, a Jelena s mužem odlazi u Aleksandriju (Egipat) u egzil.
Nakon smrti kralja Viktora 1947. godine, kraljica Jelena do kraja života živjela je u Montpellieru.
Za života je, još prije vjenčanja za nasljednika talijankse krune, primila katoličku vjeroispovijest pa je na taj način, uz tisuće okupljenih žitelja Montpelliera i okolice, i pokopana.
Katolički biskup Montpelliera pokrenuo je postupak proglašenja Jelene Savojske blaženom. Zahtjevi za beatifikaciju Jelene od Crne Gore ponovno su prisutni posljednjih godina.
Imala je petero djece:
- Jolanda Margarita Savojska (1901.-1986.)
- Mafalda Marija Savojska (1902.-1944.)
- Umberto II. Savojski (1904.-1983.)
- Giovanna Savojska (1907.-2000.)
- Maria Francesca Savojska (1914.-2001.)
Izvori
- ↑ Barnaba, Enzo ; Dragutinović, Milena (prijevod), Herojstvo kraljice Jelene Savojske : povodom stogodišnjice katastrofalnog zemljotresa, koji je uništio italijanske gradove Mesinu i Ređo Kalabriju // Pobjeda, Kultura i društvo, god. 64., br. 15533., (subota, 7. [ožujka] 2009.), Podgorica, ISSN 0350-4379, str. V., (COBISS.CG), (cg.)
- ↑ Antun Radić: Sabrana djela, Knj. V., Zagreb : »Seljačka sloga«, Vladko Maček i Rudolf Herceg, 1937., str. 287.
„Ruski car doći će 23. listopada u Rim, da posjeti talijanskoga kralja. Kažu, da će svakako posjetiti i papu.
— U isto vrijeme bit će u Rimu i crnogorski knez Nikola, tast talijanskoga kralja, jer je kneževa kći Jelena udata za talijanskoga kralja. (To je sada jedina kraljica na svietu, koja znade hrvatski; da je oženjen kralj Srbije Petar, njegova bi žena bila druga kraljica, s kojom bi se mogao razgovarati svaki hrvatski seljak, — samo kad bi ona htjela, i kad kralj Petar ne bi uzeo za ženu kakve —(…)”(Radić, 1937., 287.)