More actions
m Zamjena teksta - '[[19' u '[[medicina u 19' |
m Zamjena teksta - '[[18' u '[[medicina u 18' |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
| datum_rođenja = [[13. lipnja]] [[1773.]] | | datum_rođenja = [[13. lipnja]] [[1773.]] | ||
| mjesto_rođenja = [[Milverton]], [[Somerset]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]] | | mjesto_rođenja = [[Milverton]], [[Somerset]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]] | ||
| datum_smrti = [[10. svibnja]] [[1829.]] | | datum_smrti = [[10. svibnja]] [[medicina u 1829.]] | ||
| mjesto_smrti = [[London]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]] | | mjesto_smrti = [[London]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]] | ||
| prebivalište = | | prebivalište = | ||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
Young se rodio u [[kvekeri|kvekerskoj]] obitelji u Somersetu 1773. godine kao najstariji od desetoro djece. Već u dobi od 14 godina naučio je [[Grčki jezik|grčki]] i [[Latinski jezik|latinski]] jezik te je poznavao [[francuski jezik|francuski]], [[talijanski jezik|talijanski]], [[Arapski jezik|arapski]], [[Sirija|sirijski]], [[Kaldejski jezik|kaldejski]], [[Hebrejski jezik|hebrejski]], [[amharski]], [[Perzijski jezik|perzijski]], [[samarićanski jezik|samaritanski]] i [[Turski jezik|turski]]. Započeo je studij [[medicina|medicine]] u [[London]]u [[1792.]] godine, zatim je otišao u [[Edinburgh]] [[1794. ]], a godinu kasnije u [[Göttingen]] gdje je diplomirao [[1796.]] godine. Sljedeće godine je pristupio na Sveučilište u [[Sveučilište Cambridge|Cambridgu]], a istovremeno [[1797.]] je nasljedio imetak koji mu je omogućio financijsku neovisnost. | Young se rodio u [[kvekeri|kvekerskoj]] obitelji u Somersetu 1773. godine kao najstariji od desetoro djece. Već u dobi od 14 godina naučio je [[Grčki jezik|grčki]] i [[Latinski jezik|latinski]] jezik te je poznavao [[francuski jezik|francuski]], [[talijanski jezik|talijanski]], [[Arapski jezik|arapski]], [[Sirija|sirijski]], [[Kaldejski jezik|kaldejski]], [[Hebrejski jezik|hebrejski]], [[amharski]], [[Perzijski jezik|perzijski]], [[samarićanski jezik|samaritanski]] i [[Turski jezik|turski]]. Započeo je studij [[medicina|medicine]] u [[London]]u [[1792.]] godine, zatim je otišao u [[Edinburgh]] [[1794. ]], a godinu kasnije u [[Göttingen]] gdje je diplomirao [[1796.]] godine. Sljedeće godine je pristupio na Sveučilište u [[Sveučilište Cambridge|Cambridgu]], a istovremeno [[1797.]] je nasljedio imetak koji mu je omogućio financijsku neovisnost. | ||
Godine [[1799.]] započeo je [[liječnik|liječničku]] praksu u Londonu. Mnoge od svojih ranih teorijskih radova objavljivao je anonimno, kako ne bi ugrozio liječničku reputaciju. Počeo je predavati na ''Royal Institution'' [[1801.]], a iduće godine imenovan je tajnikom [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] (eng. ''Royal Society'') u [[London]]u, čiji je bio član od [[1794.]] Godine [[1803.]] napustio je mjesto predavača zbog bojazni da će mu obaveze ometati lječničku praksu. Njegova su predavanja objavljena [[1807.]] u ''Course of Lectures on Natural Philosophy'' i sadržavala su brojne naznake njegovih kasnijih teorija. Young je postao liječnik u ''St. George's Hospital'' [[1811.]] a tri godine kasnije sudjelovao je u radu odbora koji je razmatrao opasnosti povezane s plinifikacijom Londona. | Godine [[1799.]] započeo je [[liječnik|liječničku]] praksu u Londonu. Mnoge od svojih ranih teorijskih radova objavljivao je anonimno, kako ne bi ugrozio liječničku reputaciju. Počeo je predavati na ''Royal Institution'' [[medicina u 1801.]], a iduće godine imenovan je tajnikom [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] (eng. ''Royal Society'') u [[London]]u, čiji je bio član od [[1794.]] Godine [[medicina u 1803.]] napustio je mjesto predavača zbog bojazni da će mu obaveze ometati lječničku praksu. Njegova su predavanja objavljena [[medicina u 1807.]] u ''Course of Lectures on Natural Philosophy'' i sadržavala su brojne naznake njegovih kasnijih teorija. Young je postao liječnik u ''St. George's Hospital'' [[medicina u 1811.]] a tri godine kasnije sudjelovao je u radu odbora koji je razmatrao opasnosti povezane s plinifikacijom Londona. | ||
Nekoliko godina prije smrti počeo se baviti idejom životnog osiguranja, a uz druga zaduženja i počasti, bio je izabran za jednoga od osam stranih suradnika [[Francuska akademija|Francuske akademije znanosti]] (1811.). Umro je 10.svibnja [[1829.]] u Londonu u dobi od 56 godina. | Nekoliko godina prije smrti počeo se baviti idejom životnog osiguranja, a uz druga zaduženja i počasti, bio je izabran za jednoga od osam stranih suradnika [[Francuska akademija|Francuske akademije znanosti]] (1811.). Umro je 10.svibnja [[medicina u 1829.]] u Londonu u dobi od 56 godina. | ||
== Istraživanja i teorije == | == Istraživanja i teorije == | ||
U djelu ''Skice i ekperimenti u vezi sa s zvukom i svjetlošću'' kritizira korpuskularnu teoriju [[svjetlost]]i i uvodi [[val]]nu teoriju. S pomoću valne teorije razjasnio je [[interferencija|interferenciju]] svjetlosti. U pismu upućenom francuskom [[fizičar]]u Françoisu Aragou postavlja hipotezu o tranverzalnoj prirodi valova svjetlosti. Dao je radove s područja teorije [[Elastičnost|elasticiteta]], pa se prema njemu modul elastičnosti naziva [[Youngov modul elastičnosti]]. Young se bavio istraživanjem vida i teorije [[boja]], i smatra ga se utemeljiteljem fizikalne [[optika|optike]]. Godine [[1793.]] objasnio je način na koji se [[oko]] prilagođava na različite udaljenosti ovisno o promjeni zakrivljenosti [[Leća (optika)|leće]]. Godine [[1801.]] prvi je objasnio [[astigmatizam]]. Predstavio je hipotezu koja objašnjava percepciju [[boja]], odnosno da ovisi o tri vrste [[živci|živčanih]] vlakana u mrežnici, koja reagiraju na crvenu, zelenu i ljubičastu svjetlost. Teoriju je kasnije razvio [[Hermann von Helmholtz]] ([[Young-Helmholtzova teorija]]), eksperimentalno je dokazana [[medicina u 1959.]] | U djelu ''Skice i ekperimenti u vezi sa s zvukom i svjetlošću'' kritizira korpuskularnu teoriju [[svjetlost]]i i uvodi [[val]]nu teoriju. S pomoću valne teorije razjasnio je [[interferencija|interferenciju]] svjetlosti. U pismu upućenom francuskom [[fizičar]]u Françoisu Aragou postavlja hipotezu o tranverzalnoj prirodi valova svjetlosti. Dao je radove s područja teorije [[Elastičnost|elasticiteta]], pa se prema njemu modul elastičnosti naziva [[Youngov modul elastičnosti]]. Young se bavio istraživanjem vida i teorije [[boja]], i smatra ga se utemeljiteljem fizikalne [[optika|optike]]. Godine [[1793.]] objasnio je način na koji se [[oko]] prilagođava na različite udaljenosti ovisno o promjeni zakrivljenosti [[Leća (optika)|leće]]. Godine [[medicina u 1801.]] prvi je objasnio [[astigmatizam]]. Predstavio je hipotezu koja objašnjava percepciju [[boja]], odnosno da ovisi o tri vrste [[živci|živčanih]] vlakana u mrežnici, koja reagiraju na crvenu, zelenu i ljubičastu svjetlost. Teoriju je kasnije razvio [[Hermann von Helmholtz]] ([[Young-Helmholtzova teorija]]), eksperimentalno je dokazana [[medicina u 1959.]] | ||
=== Youngov modul elastičnosti === | === Youngov modul elastičnosti === | ||
| Redak 53: | Redak 53: | ||
== Jezici == | == Jezici == | ||
U njegovom članku ''Jezici'' kojega je napisao za [[Encyclopædia Britannica|Encyclopædiju Britannicu]], Young je usporedio [[gramatika|gramatiku]] i vokabular 400 jezika. | U njegovom članku ''Jezici'' kojega je napisao za [[Encyclopædia Britannica|Encyclopædiju Britannicu]], Young je usporedio [[gramatika|gramatiku]] i vokabular 400 jezika. | ||
U drugom radu iz [[1813.]] uveo je pojam ''[[Indoeuropski jezici]]'', 165 godina nakon prijedloga [[Nizozemska|nizozemskog]] [[jezikoslovlje|jezikoslovaca]] [[Marcus Zuerius van Boxhorn|Marcusa Zueriusa van Boxhorna]] ([[1647.]]). | U drugom radu iz [[medicina u 1813.]] uveo je pojam ''[[Indoeuropski jezici]]'', 165 godina nakon prijedloga [[Nizozemska|nizozemskog]] [[jezikoslovlje|jezikoslovaca]] [[Marcus Zuerius van Boxhorn|Marcusa Zueriusa van Boxhorna]] ([[1647.]]). | ||
=== Egipatski hijeroglifi === | === Egipatski hijeroglifi === | ||
Young je također radio na dešifriranju [[Hijeroglifi|egipatskih hijeroglifa]], što ga svrstava među pionire [[egiptologija|egiptologije]]. Svoj rad temeljio je na postavkama [[Silvestre de Sacy|Silvestre de Sacija]] i [[Švedska|Šveđanina]] [[Akerblad]]a, koji je postavio demotski [[alfabet]] od 29 slova, pogrešno vjerujući da je demotski isključivo [[fonetika|fonetski]] (alfabetski). Do godine [[1814.]] Young je u potpunosti preveo demotski tekst [[kamen iz Rosette|kamena iz Rozete]], koristeći listu od 86 demotskih riječi. Young je potom proučavao hijeroglifski alfabet, no pogrešno je vjerovao da se radi o jednostavnom prijevodu, nije uočio da se radi o parafraziranom tekstu. Godine [[1823.]] objavio je ''Account of the Recent Discoveries in Hieroglyphic Literature and Egyptian Antiquities'', a neki od Youngovih zaključaka pojavili su se u znamenitom članku ''Egipat'' kojega je napisao za Encyclopædiju Britannicu [[1818.]] Kad je francuski jezikoslovac [[Jean-François Champollion]] objavio svoj prijevod hijeroglifa, Young ga je pozdravio ali je ustvrdio da je Champollionov sustav baziran na njegovim člancima. No Champollion je to odbacio i nije bio voljan pripisati zasluge Youngu. U narednom razdoblju, u skladu s [[politika|političkim]] tenzijama, [[Velika Britanija]] podupirala je Younga a Francuzi Champolliona. Premda je Champollionovo razumijevanje [[gramatika|gramatike]] egipatskog pisma ukazivalo na pogreške vidljive i kod Younga, ustrajao je u tvrdnji da je sam dešifrirao hijeroglife. No nakon 1826., kad je Champollion postao [[kustos]] [[Louvre|Louvra]], ponudio je Youngu pristup demotskim rukopisima. | Young je također radio na dešifriranju [[Hijeroglifi|egipatskih hijeroglifa]], što ga svrstava među pionire [[egiptologija|egiptologije]]. Svoj rad temeljio je na postavkama [[Silvestre de Sacy|Silvestre de Sacija]] i [[Švedska|Šveđanina]] [[Akerblad]]a, koji je postavio demotski [[alfabet]] od 29 slova, pogrešno vjerujući da je demotski isključivo [[fonetika|fonetski]] (alfabetski). Do godine [[medicina u 1814.]] Young je u potpunosti preveo demotski tekst [[kamen iz Rosette|kamena iz Rozete]], koristeći listu od 86 demotskih riječi. Young je potom proučavao hijeroglifski alfabet, no pogrešno je vjerovao da se radi o jednostavnom prijevodu, nije uočio da se radi o parafraziranom tekstu. Godine [[medicina u 1823.]] objavio je ''Account of the Recent Discoveries in Hieroglyphic Literature and Egyptian Antiquities'', a neki od Youngovih zaključaka pojavili su se u znamenitom članku ''Egipat'' kojega je napisao za Encyclopædiju Britannicu [[medicina u 1818.]] Kad je francuski jezikoslovac [[Jean-François Champollion]] objavio svoj prijevod hijeroglifa, Young ga je pozdravio ali je ustvrdio da je Champollionov sustav baziran na njegovim člancima. No Champollion je to odbacio i nije bio voljan pripisati zasluge Youngu. U narednom razdoblju, u skladu s [[politika|političkim]] tenzijama, [[Velika Britanija]] podupirala je Younga a Francuzi Champolliona. Premda je Champollionovo razumijevanje [[gramatika|gramatike]] egipatskog pisma ukazivalo na pogreške vidljive i kod Younga, ustrajao je u tvrdnji da je sam dešifrirao hijeroglife. No nakon 1826., kad je Champollion postao [[kustos]] [[Louvre|Louvra]], ponudio je Youngu pristup demotskim rukopisima. | ||
== Ostavština == | == Ostavština == | ||
Posljednja izmjena od 22. svibanj 2025. u 22:48
| Thomas Young | |
.jpg) | |
| Rođenje | 13. lipnja 1773. Milverton, Somerset, Ujedinjeno kraljevstvo |
|---|---|
| Smrt | 10. svibnja medicina u 1829. London, Ujedinjeno kraljevstvo |
| Državljanstvo | Englez |
| Polje | Fizika, Fiziologija, Egiptologija |
| Institucija | profesor na Royal Institution u Londonu |
| Alma mater | Sveučilište u Göttingenu |
| Poznat po | Youngov modul elastičnosti, Valna teorija svjetlosti, Astigmatizam, Interferencija valova, Young-Helmholtzova teorija |
Thomas Young (Milverton, 13. lipnja 1773. – London, 10. svibnja 1829.), engleski fizičar, liječnik i egiptolog. Doktorirao fiziku na Sveučilištu u Göttingenu 1796. Od godine 1801 do 1804. bio je profesor na Royal Institution u Londonu. Od 1804. djelovao je kao liječnik u Londonu. Objavio je mnoge radove iz fizike, medicine, astronomije, fiziologije, geofizike i arheologije, osobito paleografije. Kritizirao je čestičnu teoriju svjetlosti i uvodio valnu teoriju. S pomoću valne teorije razjasnio je interferenciju svjetlosti. U pismu upućenom Françoisu Aragou postavio je hipotezu o transverzalnoj prirodi valova svjetlosti. Young je dao i radove s područja teorije elasticiteta, pa se prema njemu modul elastičnosti naziva Youngov modul elastičnosti. Bio je član Kraljevskog društva (eng. Royal Society) od 1794., Francuske akademije znanosti od 1827. i Kraljevske švedske akademije znanosti od 1828.[1]
Životopis
Young se rodio u kvekerskoj obitelji u Somersetu 1773. godine kao najstariji od desetoro djece. Već u dobi od 14 godina naučio je grčki i latinski jezik te je poznavao francuski, talijanski, arapski, sirijski, kaldejski, hebrejski, amharski, perzijski, samaritanski i turski. Započeo je studij medicine u Londonu 1792. godine, zatim je otišao u Edinburgh 1794. , a godinu kasnije u Göttingen gdje je diplomirao 1796. godine. Sljedeće godine je pristupio na Sveučilište u Cambridgu, a istovremeno 1797. je nasljedio imetak koji mu je omogućio financijsku neovisnost.
Godine 1799. započeo je liječničku praksu u Londonu. Mnoge od svojih ranih teorijskih radova objavljivao je anonimno, kako ne bi ugrozio liječničku reputaciju. Počeo je predavati na Royal Institution medicina u 1801., a iduće godine imenovan je tajnikom Kraljevskog društva (eng. Royal Society) u Londonu, čiji je bio član od 1794. Godine medicina u 1803. napustio je mjesto predavača zbog bojazni da će mu obaveze ometati lječničku praksu. Njegova su predavanja objavljena medicina u 1807. u Course of Lectures on Natural Philosophy i sadržavala su brojne naznake njegovih kasnijih teorija. Young je postao liječnik u St. George's Hospital medicina u 1811. a tri godine kasnije sudjelovao je u radu odbora koji je razmatrao opasnosti povezane s plinifikacijom Londona. Nekoliko godina prije smrti počeo se baviti idejom životnog osiguranja, a uz druga zaduženja i počasti, bio je izabran za jednoga od osam stranih suradnika Francuske akademije znanosti (1811.). Umro je 10.svibnja medicina u 1829. u Londonu u dobi od 56 godina.
Istraživanja i teorije
U djelu Skice i ekperimenti u vezi sa s zvukom i svjetlošću kritizira korpuskularnu teoriju svjetlosti i uvodi valnu teoriju. S pomoću valne teorije razjasnio je interferenciju svjetlosti. U pismu upućenom francuskom fizičaru Françoisu Aragou postavlja hipotezu o tranverzalnoj prirodi valova svjetlosti. Dao je radove s područja teorije elasticiteta, pa se prema njemu modul elastičnosti naziva Youngov modul elastičnosti. Young se bavio istraživanjem vida i teorije boja, i smatra ga se utemeljiteljem fizikalne optike. Godine 1793. objasnio je način na koji se oko prilagođava na različite udaljenosti ovisno o promjeni zakrivljenosti leće. Godine medicina u 1801. prvi je objasnio astigmatizam. Predstavio je hipotezu koja objašnjava percepciju boja, odnosno da ovisi o tri vrste živčanih vlakana u mrežnici, koja reagiraju na crvenu, zelenu i ljubičastu svjetlost. Teoriju je kasnije razvio Hermann von Helmholtz (Young-Helmholtzova teorija), eksperimentalno je dokazana medicina u 1959.
Youngov modul elastičnosti
Podrobniji članak o temi: Youngov modul elastičnosti
Youngov modul elastičnosti (znak E) je fizikalna veličina koja opisuje koliko se izduljena elastična tijela skraćuju ili produljuju pod djelovanjem sile ovisno o materijalu od kojega su načinjena; omjer je naprezanja pod djelovanjem vlačne sile i relativne promjene duljine (deformacija):
gdje je: σ - naprezanje, ε - linearna elastična deformacija, F - vlačna sila, A - ploština početnoga poprečnog presjeka, ΔL - promjena duljine, L0 - početna duljina. Mjerna je jedinica Paskal (Pa). Što je manji modul elastičnosti, uz isto naprezanje, veća je deformacija tijela (Hookeov zakon).[2]
Interferencija valova
Podrobniji članak o temi: Interferencija valova
Interferencija valova je međudjelovanje dvaju ili više valova (redovito jednake valne duljine) koji istodobno prolaze kroz isti prostor. Zbiva se kod svih valova (elastičnih, elektromagnetskih, valova na vodi) i općenito kod svih periodičkih gibanja. Amplituda rezultantnoga vala može biti veća ili manja od amplituda pojedinih izvornih valova, što ovisi o odnosu među njihovim fazama. Na primjer dva interferirajuća vala jednake valne duljine, amplitude i faze pojačavaju se, a ako su jedan prema drugom u fazi pomaknuti za polovicu valne duljine, njihovo se djelovanje poništava. Interferencija se može zapaziti samo ako u svakoj točki prostora u kojem se šire interferirajući valovi postoji stalna razlika u fazi među tim valovima (uvjet koherentnosti), jer se time osigurava stalni prostorni raspored minimuma i maksimuma rezultantnoga vala (interferencijska slika). Newtonovi kolobari i pruge interferencije primjeri su interferencijskih slika nastalih slaganjem koherentnih snopova svjetlosti. Budući da razmaci među minimumima i maksimumima interferencijske slike ovise o valnoj duljini interferirajućih valova, moguće je, mjereći te razmake, odrediti valnu duljinu; obrnuto, kada se poznaje valna duljina, mogu se odrediti i razmaci (interferometar).[3]
Jezici
U njegovom članku Jezici kojega je napisao za Encyclopædiju Britannicu, Young je usporedio gramatiku i vokabular 400 jezika. U drugom radu iz medicina u 1813. uveo je pojam Indoeuropski jezici, 165 godina nakon prijedloga nizozemskog jezikoslovaca Marcusa Zueriusa van Boxhorna (1647.).
Egipatski hijeroglifi
Young je također radio na dešifriranju egipatskih hijeroglifa, što ga svrstava među pionire egiptologije. Svoj rad temeljio je na postavkama Silvestre de Sacija i Šveđanina Akerblada, koji je postavio demotski alfabet od 29 slova, pogrešno vjerujući da je demotski isključivo fonetski (alfabetski). Do godine medicina u 1814. Young je u potpunosti preveo demotski tekst kamena iz Rozete, koristeći listu od 86 demotskih riječi. Young je potom proučavao hijeroglifski alfabet, no pogrešno je vjerovao da se radi o jednostavnom prijevodu, nije uočio da se radi o parafraziranom tekstu. Godine medicina u 1823. objavio je Account of the Recent Discoveries in Hieroglyphic Literature and Egyptian Antiquities, a neki od Youngovih zaključaka pojavili su se u znamenitom članku Egipat kojega je napisao za Encyclopædiju Britannicu medicina u 1818. Kad je francuski jezikoslovac Jean-François Champollion objavio svoj prijevod hijeroglifa, Young ga je pozdravio ali je ustvrdio da je Champollionov sustav baziran na njegovim člancima. No Champollion je to odbacio i nije bio voljan pripisati zasluge Youngu. U narednom razdoblju, u skladu s političkim tenzijama, Velika Britanija podupirala je Younga a Francuzi Champolliona. Premda je Champollionovo razumijevanje gramatike egipatskog pisma ukazivalo na pogreške vidljive i kod Younga, ustrajao je u tvrdnji da je sam dešifrirao hijeroglife. No nakon 1826., kad je Champollion postao kustos Louvra, ponudio je Youngu pristup demotskim rukopisima.
Ostavština
Kasniji stručnjaci i znanstvenici cijenili su Youngov rad čak i kad su ga poznavali samo prema postignućima na njihovom području. Njegov suvremenik Sir John Herschel nazvao ga je originalnim genijem. Albert Einstein ukazao mu je počast medicina u 1931. u predgovoru Newtonove Optike. Među znanstvenicima koji su mu se divili bili su fizičari, dobitnici Nobelove nagrade Lord Rayleigh (medicina u 1904.) i Philip Warren Anderson (medicina u 1977.).
Izvori
- ↑ Young, Thomass, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
- ↑ modul elastičnosti (Youngov modul), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
- ↑ interferencija, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.