m no summary specified |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{coord|34|23|18|N|47|26|12|E|region:IR_type:landmark|display=title}} | |||
{{UNESCO-svjetska baština | {{UNESCO-svjetska baština | ||
|ime mjesta =Behistunski natpisi | |ime mjesta =Behistunski natpisi | ||
Posljednja izmjena od 13. prosinac 2024. u 09:55
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Behistunski natpisi (također poznati kao i Bisitun ili Bisutun, perz. بیستون, staroperz. Bagastana: „Božje mjesto ili zemlja“[1]) su starovjekovni višejezični zapisi koji se nalaze na planini Behistun u Kermanšaškoj pokrajini pokraj grada Kermanšaha u zapadnom Iranu[2]. Datiraju iz 6. stoljeća pr. Kr., odnosno iz doba vladavine Darija I. Velikog, vladara Perzijskog Carstva.
Natpisi uključuju tekstove pisane na klinastom pismu na tri jezika; perzijskom, elamskom i babilonskom[3]. Britanski vojni časnik Henry Rawlinson[4] je kopirao natpise u dva dijela, 1835. i 1843. godine. Rawlinson je uspio prevesti klinasto pismo na perzijskom jeziku 1838., dok su elamske i babilonske tekstove 1843. preveli Rawlinson i njegovi suradnici. Babilonski zapisi su kasniji oblik akadskog jezika, dok oba spadaju u semitske jezike. U doba otkrića, Behistunski zapisi su za klinasto pismo imali jednaki značaj kao i Kamen iz Rosette za egipatske hijeroglife; radilo se o dokumentu pomoću kojeg je bilo moguće dešifrirati drevno i zaboravljeno pismo.
Behistunski natpisi su otprilike 15 m visine i 25 m širine, a uklesani su u vapnenačku liticu koja se nalazila uz antičku cestu koja je spajala glavne gradove Babilonije i Medije (Babilon i Ekbatanu). Radi se o jako nepristupačnom mjestu budući kako su drevni graditelji izravnali litici nakon završetka klesanja natpisa. Perzijski tekst sastoji se od 414 redaka posloženih u pet stupaca; elamski od 593 redaka u osam stupaca, dok se babilonski sastoji od 112 redaka.
Ove natpise je dao urezati perzijski vladar Darije I. Veliki[5], čija je figura također uklesana iznad natpisa. Reljef ga prikazuje naoružanog lukom, te sa lijevom nogom nad grudima osobe koja leži, za koju se pretpostavlja kako se radi o uzurpatoru Gaumati kojeg je Darije svrgnuo sa perzijskog trona. Darije se na reljefu prikazuje kako pristiže sa lijeva u pratnji dvaju dvoranina, dok deset figura (visine 1 m) pristižu sa desna i drže ruku na ramenu onog ispred, što simbolizira jedinstvo pokorenih naroda. Zoroastrijski simbol faravahar lebdi iznad ljudskih figura, a simbolizira blagoslov božanstva Ahura Mazde. Pretpostavlja se kako je jedna ljudska figura dodana na reljef nakon svršetka klesanja, a nalazi se na odvojenom kamenom bloku pričvršćenom na postojeću strukturu pomoću željeznih klinova i olova.
Poveznice
Izvori
- ↑ Behistunski natpisi (Livius.org)
- ↑ Enciklopedija Britannica: Bisitun
- ↑ Behistun (Archaeology.about.com)
- ↑ Enciklopedija Britannica: Perzijski natpisi na klinastom pismu
- ↑ Behistunski natpisi (enciklopedija Iranica). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009.. http://www.iranica.com/newsite/articles/v4f3/v4f3a043.html Pristupljeno 6. kolovoza 2009.
Vanjske poveznice
- Behistunski natpisi (Livius.org), autor: Jona Lendering, sadržaj: perzijski tekst (klinasto pismo i prijevod) + dodaci
- Engleski prijevod natpisa
- Potpuni prijevod Behistunskih natpisa (Case Western Reserve University Digital Library), PDF format
- UNESCO-ov opis arheološkog nalazišta
- „Behistun dobio certifikat Svjetske baštine“ (Bisotun receives its World Heritage certificate), ChnPress.com, Cultural Heritage News Agency, Teheran, 3. srpnja 2008.
- Ostala nalazišta u Behistunu (Livius.org)
| ||||||||||||||||||||
