More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Beloš Vukanović''' (''Belos'', ''Beluš'', ''Bjeluš'', ''Bέλοσις'') (?, poč. [[12. stoljeće|12. st.]] - ?, prije [[1198.]]), [[Raška (država)|raški]] veliki župan, [[palatin|ugarski palatin]] i [[ban|hrvatski ban]] iz [[Srbi|srpske]] dinastije [[Vukanovići|Vukanovića]], ogranka [[duklja|dukljanske]] dinastije [[Vojislavljevići|Vojislavljevića]] i u bliskom srodstvu sa drugom srpskom dinastijom, Nemanjićima. Sin je velikog srpskog župana Uroša I. i [[Ana Diogen|Ane Diogen]], brat Uroša II. i [[Jelena Vukanović|Jelene]], žene ugarsko-hrvatskog kralja [[Bela II. Slijepi|Bele II. Slijepog]]. | |||
Imao je važnu ulogu na ugarskom dvoru za vrijeme vladavine Bele II. i njegove supruge Jelene Vukanović. U izvorima se spominje [[1137.]] kao ''dux'', [[1146.]] kao hrvatski ban, a od [[1148.]] kao palatin i ban. Spriječio je, uz pomoć [[Normani|Normana]], [[Bosna|Bosne]] i Raške, [[Sveto Rimsko Carstvo|njemačko]]-[[bizant]]ski plan o dovođenju nezakonitog Kolomanova sina [[Boris Kolomanović|Borisa]] na ugarsko prijestolje. | Imao je važnu ulogu na ugarskom dvoru za vrijeme vladavine Bele II. i njegove supruge Jelene Vukanović. U izvorima se spominje [[1137.]] kao ''dux'', [[1146.]] kao hrvatski ban, a od [[1148.]] kao palatin i ban. Spriječio je, uz pomoć [[Normani|Normana]], [[Bosna|Bosne]] i Raške, [[Sveto Rimsko Carstvo|njemačko]]-[[bizant]]ski plan o dovođenju nezakonitog Kolomanova sina [[Boris Kolomanović|Borisa]] na ugarsko prijestolje. | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 13:14
Beloš Vukanović' (Belos, Beluš, Bjeluš, Bέλοσις) (?, poč. 12. st. - ?, prije 1198.), raški veliki župan, ugarski palatin i hrvatski ban iz srpske dinastije Vukanovića, ogranka dukljanske dinastije Vojislavljevića i u bliskom srodstvu sa drugom srpskom dinastijom, Nemanjićima. Sin je velikog srpskog župana Uroša I. i Ane Diogen, brat Uroša II. i Jelene, žene ugarsko-hrvatskog kralja Bele II. Slijepog.
Imao je važnu ulogu na ugarskom dvoru za vrijeme vladavine Bele II. i njegove supruge Jelene Vukanović. U izvorima se spominje 1137. kao dux, 1146. kao hrvatski ban, a od 1148. kao palatin i ban. Spriječio je, uz pomoć Normana, Bosne i Raške, njemačko-bizantski plan o dovođenju nezakonitog Kolomanova sina Borisa na ugarsko prijestolje.
Godine 1150. godine na mjestu današnjeg Banoštora na svom imanju osnovao benediktinski samostan s crkvom sv. Stjepana Prvomučenika. Po banovom samostanu Banoštor nosi ime. Godine 1151. zaustavio je prodor vojske biznatskog cara Emanuela I. Komnena u Srijem kod Braničeva. Poslije smrti kralja Gejze II. 1162. godine, upliće se u dinastičke borbe te se opet, nakon krunidbe Stjepana III. 1163. godine spominje kao ban.