Razlika između inačica stranice »Adolfo Veber Tkalčević«

Trenutačna izmjena od 23:17, 15. lipnja 2024.

Adolfo Veber Tkalčević (Bakar, 11. svibnja 1825. - Zagreb, 6. kolovoza 1889.), hrvatski filolog, književnik, književni kritičar, putopisac i estetičar.

Adolfo Veber Tkalčević (Theodor Mayerhofer, Vienac 1884)

Životopis

Filozofiju je završio u Zagrebu, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u Beču. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića, ali se udaljio od Gajeva nastojanja vezivanja uz V. Karadžića. Važan je kao jedan od pripovjedača koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu turske novele i romantične proze uvodeći realističke značajke u hrvatskoj književnosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normizaciji hrvatskog književnog jezika.

Predavao je latinski i hrvatski jezik u Zagrebu u Klasičnoj gimnaziji od 1850. do 1868. godine.^[1] Bio je ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu od 1860. do 1868. godine.^[2]

Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata Skladnja ilirskoga jezika izdane 1859. u Beču. Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao gramatike hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova Slovnica hervatska iz 1871. služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u Viencu 1884. pod naslovom Brus jezika ili zagrebačka škola. Nakon Babukića i Antuna Mažuranića, postaje predvodnikom zagrebačke filološke škole.

Od Veberovih djela iz lijepe književnosti najvredniji su njegovi putopisi. U zasebnim knjigama objavljeni su Put na Plitvice (1860.), Listovi o Italiji (1861.) i Put u Carigrad (1886.).

Nagrade

1883.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za prijevod knjige Cicero M. Tullijo: Izabrani govori. Preveo i uvodoni popratio Adolfo Veber.

Izvori

↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7
↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 891., ISBN 978-953-95772-0-7

Vanjske poveznice

Adolfo Veber: Književna obznana

[1] Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7

[2] Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 891., ISBN 978-953-95772-0-7

[1]

[2]

@@ Redak 4: / Redak 4: @@
 == Životopis ==
-Filozofiju je završio u [[Zagreb]]u, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u [[Beč]]u. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, [[Vjekoslav Babukić|Vjekoslava Babukića]] i [[Antun Mažuranić|Antuna Mažuranića]], ali se udaljio od [[Ljudevit Gaj|Gajeva]] nastojanja vezivanja uz [[Vuk Karadžić|V. Karadžića]]. Važan je kao jedan od [[pripovjetka|pripovjedača]] koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu ''turske novele'' i romantične proze uvodeći realističke značajke u hrvatskoj književnosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normizaciji [[hrvatski jezik|hrvatskog književnog jezika]].
+Filozofiju je završio u [[Zagreb]]u, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u [[Beč]]u. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, [[Vjekoslav Babukić|Vjekoslava Babukića]] i [[Antun Mažuranić|Antuna Mažuranića]], ali se udaljio od [[Ljudevit Gaj|Gajeva]] nastojanja vezivanja uz [[Vuk Karadžić|V. Karadžića]]. Važan je kao jedan od [[pripovjetka|pripovjedača]] koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu ''[[turska novela|turske novele]]'' i romantične proze uvodeći [[Realizam (književnost)|realističke]] značajke u [[Realizam u hrvatskoj književnosti i umjetnosti|hrvatskoj]] književnosti. Njegovi estetički nazori s [[klasicizam|klasicističkom]] pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u [[normizacija|normizaciji]] [[hrvatski jezik|hrvatskog književnog jezika]].
 Predavao je latinski i hrvatski jezik u [[Zagreb]]u u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] od 1850. do 1868. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Bio je ravnatelj [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasične gimnazije]] u Zagrebu od 1860. do 1868. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 891., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref>
-Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata ''[[Skladnja ilirskoga jezika]]'' izdane [[1859.]] u [[Beč]]u. Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao [[gramatika|gramatike]] hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova ''Slovnica hervatska'' iz [[1871.]] služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u ''[[Vijenac|Viencu]]'' [[1884.]] pod naslovom ''Brus jezika ili zagrebačka škola.'' Nakon Babukića i Antuna Mažuranića, postaje predvodnikom zagrebačke filološke škole.
+Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata ''[[Skladnja ilirskoga jezika]]'' izdane [[1859.]] u [[Beč]]u. Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao [[gramatika|gramatike]] hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova ''Slovnica hervatska'' iz [[1871.]] služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao [[norma]] i [[kodifikacija]] tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u ''[[Vijenac|Viencu]]'' [[1884.]] pod naslovom ''Brus jezika ili zagrebačka škola.'' Nakon Babukića i Antuna Mažuranića, postaje predvodnikom [[Zagrebačka filološka škola|zagrebačke filološke škole]].
 Od Veberovih djela iz lijepe književnosti najvredniji su njegovi putopisi. U zasebnim knjigama objavljeni su ''Put na Plitvice'' (1860.), ''Listovi o Italiji'' (1861.) i ''Put u Carigrad'' (1886.).