Razlika između inačica stranice »Jakov Čota«
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »Don '''Jakov Čota''' (Čaporice <ref name=izvoriPrelas/>/Čačvina <ref name="župa rastičevo-FB"/>, 1727. — Blag...«.) Oznaka: poveznice na razdvojbe |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Don '''Jakov Čota''' ([[Čaporice]] <ref name=izvoriPrelas/>/[[Čačvina]] <ref name="župa rastičevo-FB"/>, [[kršćanstvo u 1727.|1727.]] — [[Blagaj (općina Kupres)|Blagaj]] na Kupresu, župa [[Rastičevo]], [[7. rujna]] [[kršćanstvo u 1807.|1807.]], hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.<ref name=izvoriPrelas>[https://blog.dnevnik.hr/izvori/2012/05/1630772427/nastavak-kronike-don-joze-prelasa.html ''Nastavak kronike don Joze Prelasa'']. List Izvori, Čaporice. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> | Don '''Jakov (Jako) Čota''' ([[Čaporice]] <ref name=izvoriPrelas/>/[[Čačvina]] <ref name="župa rastičevo-FB"/>, [[kršćanstvo u 1727.|1727.]] — [[Blagaj (općina Kupres)|Blagaj]] na Kupresu, župa [[Rastičevo]], [[7. rujna]] [[kršćanstvo u 1807.|1807.]], hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.<ref name=izvoriPrelas>[https://blog.dnevnik.hr/izvori/2012/05/1630772427/nastavak-kronike-don-joze-prelasa.html ''Nastavak kronike don Joze Prelasa'']. List Izvori, Čaporice. Pristupljeno 12. veljače 2024.</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.<ref name=izvoriPrelas/> Postao je vrlo poznat za života<ref name=izvoriPrelas/> i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke [[moći]] te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano ''Čotino groblje''.<ref name="župa rastičevo-FB"/> | Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.<ref name=izvoriPrelas/> Postao je vrlo poznat za života<ref name=izvoriPrelas/> i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke [[moći]] te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano ''Čotino groblje''.<ref name="župa rastičevo-FB"/> | ||
Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". | Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.<ref name="župa rastičevo-FB"/> | ||
Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. <ref name=izvoriPrelas/> Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. <ref name="župa rastičevo-FB"/> | Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. <ref name=izvoriPrelas/> Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don [[Vlado Jagustin|Vlade Jagustina]] 6. rujna 1997. godine. <ref name="župa rastičevo-FB"/> | ||
O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. <ref name=izvoriPrelas/> | O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. <ref name=izvoriPrelas/> | ||
Inačica od 15:24, 13. veljače 2024.
Don Jakov (Jako) Čota (Čaporice [1]/Čačvina [2], 1727. — Blagaj na Kupresu, župa Rastičevo, 7. rujna 1807., hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.[1]
Životopis
Prema jednim izvorima, rodio se je u Čaporicama kod Trilja[1], a prema drugim u Čačvini.[2]
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.[1] Postao je vrlo poznat za života[1] i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke moći te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano Čotino groblje.[2]
Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Prema legendi, jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.[2]
Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. [1] Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. Kapelicu su podigli Rogale, mještani Buča i Čačvine za vrijeme župnikovanja don Vlade Jagustina 6. rujna 1997. godine. [2]
O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. [1]
Knjige o don Jakovu Čoti
Knjige i knjiga s djelovima posvećenim Jakovu Čoti.
- prof. Matko Džaja: Čota don Jakov, kupreški glagoljaš. Napredak XIII. 1938. str. 142 – 3. Sarajevo.
- fra Miroslav Džaja: Sa Kupreške visoravni. Slavonski Brod 1970. piše o Čoti na str. 234 – 237. i 262-263.
- dr fra Srećko Džaja[3] piše o Čoti u knjizi Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, str. 159-160.