Josip Petrović: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 31. siječanj 2024. u 01:06

Josip Petrović (Korija, Virovitica, 11. listopada 1942. — Zagreb, 8. lipnja 2023.), general Hrvatske vojske i vojni pedagog u Domovinskom ratu. Osoba je koja je postavila modele školovanje hrvatske vojske i znanstveno istraživačkog rada za izobrazbu vojnika.^[1]

Životopis

Rodio se je u Koriji kod Virovitice. Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA. Diplomiravši 1966. otišao je služiti vojni rok u Školu pričuvnih tehničkih časnika u Rajlovcu kod Sarajeva. Školu je okončao 1968. godine.^[1]

Aktiviran je u JNA u u činu poručnika i postavljen na mjesto zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike u 5. Puku VOJIN na aerodromu Plesu kod Zagreba. U JNA je obnašao još vojno-stručnih dužnosti. Od 1989. do 1991. bio je zamjenikom zapovjednika Srednje vojno tehničke Škole (SVTŠ) u Zagrebu. Kolovoza 1991. dok je nosio čin potpukovnika JNA, podnio je zahtjev za napuštanje JNA. SSNO mu je dalo rješenje prestanak službe s 5. rujnom 1991. 6. rujna 1991. priključio se Zboru narodne garde. U tom je vremenu radio je na ustrojavanju Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad (RPZR) MORH-a pri MUP-ZNG.^[1]

Od 6. rujna do sredine prosinca 1991. je u MORH-u i GS HV obnašao više dužnosti, poput načelnika Sektora razvoja i kontrole proizvodnje oružja i vojne opreme u MUP-u, ZNG, Sektor RPZR Sudjelovao pri preuzimanju vojarna, uspostavi proizvodnje naoružanja i prelasku hrvatske industrije na ratnu proizvodnju. Sredinom prosinca 1991. otišao je iz MORH-a u Upravu za školstvo Sektora za strateška istraživanja i nastavu GS HV, u kojem je prvo savjetnikom pa načelnikom Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe gdje je uz ostale obveze radio na ustroju HVU i Dočasničke škole u Jastrebarskom. Potom je prešao u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata gdje je usporedno voditelj u programu pomoći pri demokratskom prijelazu DTAP. Od 1. ožujka 1995. načelnikom je Odjela za tehničku modernizaciju HV u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, gdje je usporedno i voditelj u programu dugotrajnog upravljanja LRMP za preustroj MORH-a. Radio je na formiranju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj (IOSIR), u kojem je bio zamjenikom ravnatelja i ravnateljem. Ministar obrane imenovao ga je i voditeljem radarskog programa Enhanced Peregrine.^[1]

Prvi je vojni predstavnik RH u Misiji pri NATO-u u Bruxellesu, gdje je ostao četiri godine. Obnašao je dužnost tajnika Uređivačkog odbora za izradu Leksikona hrvatskih generala i admirala od Domovinskog rata do 2021.. ^[1]

Promaknut je u brigadira 28. svibnja 1992.. 10. lipnja 1996. unaprijeđen je u čin stožernog brigadira. Promaknut je u čin brigadnog generala 6. rujna 2001. godine. Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine.^[1]

Priznanja

Dobio je sljedeća priznanja:^[1] - Red kneza Branimira s ogrlicom - Red bana Jelačića - Red hrvatskog trolista - Red hrvatskog pletera - Spomenicu Domovinskog rata - Spomenicu domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 M. Marković: Umro je general Josip Petrović, odškolovao je ratne pobjednike HV-a. Maxportal. 8. lipnja 2023. Pristupljeno 31. siječnja 2024.

[umro-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 M. Marković: Umro je general Josip Petrović, odškolovao je ratne pobjednike HV-a. Maxportal. 8. lipnja 2023. Pristupljeno 31. siječnja 2024.

[1]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Josip Petrović''' ([[Korija]], Virovitica, [[11. listopada]] [[1942.]] — [[Zagreb]], [[8. lipnja]] [[2023.]]), [[Dodatak:Popis hrvatskih generala|general]] Hrvatske vojske i vojni pedagog u Domovinskom ratu.<ref name=umro>M. Marković: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/umro-je-general-josip-petrovic-odskolovao-je-ratne-pobjednike-hv-a/ '' Umro je general Josip Petrović, odškolovao je ratne pobjednike HV-a'']. Maxportal. 8. lipnja 2023. Pristupljeno 31. siječnja 2024.</ref>
+'''Josip Petrović''' ([[Korija]], Virovitica, [[11. listopada]] [[1942.]] — [[Zagreb]], [[8. lipnja]] [[2023.]]), [[Dodatak:Popis hrvatskih generala|general]] Hrvatske vojske i vojni pedagog u Domovinskom ratu. Osoba je koja je postavila modele školovanje hrvatske vojske i znanstveno istraživačkog rada za izobrazbu vojnika.<ref name=umro>M. Marković: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/umro-je-general-josip-petrovic-odskolovao-je-ratne-pobjednike-hv-a/ '' Umro je general Josip Petrović, odškolovao je ratne pobjednike HV-a'']. Maxportal. 8. lipnja 2023. Pristupljeno 31. siječnja 2024.</ref>
 == Životopis ==
+Rodio se je u Koriji kod Virovitice. Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao stipendist [[Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo|Ratnog zrakoplovstva JNA]]. Diplomiravši 1966. otišao je služiti vojni rok u Školu pričuvnih tehničkih časnika u Rajlovcu kod Sarajeva. Školu je okončao 1968. godine.<ref name=umro/>
+Aktiviran je u JNA u u činu poručnika i postavljen na mjesto zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike u 5. Puku VOJIN na aerodromu Plesu kod Zagreba. U [[JNA]] je obnašao još vojno-stručnih dužnosti. Od 1989. do 1991. bio je zamjenikom zapovjednika Srednje vojno tehničke Škole (SVTŠ) u Zagrebu. Kolovoza 1991. dok je nosio čin potpukovnika JNA, podnio je zahtjev za napuštanje JNA. SSNO mu je dalo rješenje prestanak službe s  5. rujnom 1991. 6. rujna 1991. priključio se Zboru narodne garde. U tom je vremenu radio je na ustrojavanju Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad (RPZR) MORH-a pri MUP-ZNG.<ref name=umro/>
+Od 6. rujna do sredine prosinca 1991. je u MORH-u i [[GS HV]] obnašao više dužnosti, poput načelnika Sektora razvoja i kontrole proizvodnje oružja i vojne opreme u MUP-u, [[ZNG]], Sektor RPZR Sudjelovao pri preuzimanju vojarna, uspostavi proizvodnje naoružanja i prelasku hrvatske industrije na ratnu proizvodnju. Sredinom prosinca 1991. otišao je iz MORH-a u Upravu za školstvo Sektora za strateška istraživanja i nastavu GS HV, u kojem je prvo savjetnikom pa načelnikom Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe gdje je uz ostale obveze radio na ustroju HVU i Dočasničke škole u Jastrebarskom. Potom je prešao u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata gdje je usporedno voditelj u programu pomoći pri demokratskom prijelazu DTAP. Od 1. ožujka 1995. načelnikom je Odjela za tehničku modernizaciju HV u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, gdje je usporedno i voditelj u programu dugotrajnog upravljanja LRMP za preustroj MORH-a. Radio je na formiranju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj ([[IOSIR]]), u kojem je bio zamjenikom ravnatelja i ravnateljem. Ministar obrane imenovao ga je i voditeljem radarskog programa Enhanced Peregrine.<ref name=umro/>
+Prvi je vojni predstavnik RH u Misiji pri [[NATO]]-u u Bruxellesu, gdje je ostao četiri godine. Obnašao je dužnost tajnika Uređivačkog odbora za izradu ''Leksikona hrvatskih generala i admirala od Domovinskog rata do 2021.''. <ref name=umro/>
+Promaknut je u brigadira 28. svibnja 1992.. 10. lipnja 1996. unaprijeđen je u čin stožernog brigadira. Promaknut je u čin brigadnog generala 6. rujna 2001. godine. Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine.<ref name=umro/>
 == Priznanja ==
+Dobio je sljedeća priznanja:<ref name=umro/>
+- Red kneza Branimira s ogrlicom
+- Red bana Jelačića
+- Red hrvatskog trolista
+- Red hrvatskog pletera
+- Spomenicu Domovinskog rata
+- Spomenicu domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe
 == Izvori ==