Vlaho Asić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Vlaho Asić'''-->'''Vlaho Asić''' ([[Split]], [[22. kolovoza]] [[1936.]]) [[hrvatska|hrvatski]] [[vaterpolo|vaterpolist]], vaterpolski trener. | <!--'''Vlaho Asić'''-->'''Vlaho Asić''' ([[Split]], [[22. kolovoza]] [[šport u 1936.|1936.]]) [[hrvatska|hrvatski]] [[vaterpolo|vaterpolist]], vaterpolski trener. Pos struci viši zdravstveni tehničar.<ref name="prvi put">[[Mario Garber]]: [https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?pv_page_id=611309&pv_issue_no=801124_A ''Vaterpolski kup prvi put u Splitu '', ''Djeca Zente'']. Slobodna Dalmacija. 24. studenoga 1980. Pristupljeno 9. lipnja 2023.<br> Trener: Vlaho Asić. Pom. trener: [[Neven Frančeski]]. [[Ante Bratić]], [[Deni Lušić]], [[Damir Polić]], [[Miro Trumbić]], Ivica Gabrilo, [[Milivoj Bebić]], [[Ivica Milardović]], [[Željko Kaurloto]], Zoran Sušak, [[Luka Tudor]], Pero Asić.<br>Svih 11 igrača poniklo je u POŠK-u.</ref> | ||
== Igračka karijera == | |||
U vaterpolu je od 11. godine života. Osam je godina bio član PŠD [[Vaterpolski klub Jadran Split|Jadran]]. Prvo se je bavio tri godine plivanjem, a nakon toga pet godina vaterpolom. Sezone 1955./1956. igrao je za beogradski [[VK Partizan Beograd|Partizan]], a potom se je vratio u Split. Po povratku u rodni Split tri je godine bio u [[Vaterpolski klub Mornar Split|Mornaru]], od 1956. do 1959.. Zatim je od 1959. do 1966. bio u [[Vaterpolski klub POŠK Split|POŠK-u]]. Osvojio je dva naslova prvaka bivše države, 1954. i 1956. godine. Aktivno je igrao skoro dva desetljeća, od čega je 14 godina bio u vrhu svjetskog vaterpola.<ref>[https://www.sss.hr/index.php/arhiva/13-novosti/422-vlaho-miso-asic-dobitnik-najvecu-nagrade-hoo-a-matija-ljubek sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek]. Splitski savez športova. Pristupljeno 9. lipnja 2023.</ref> | |||
== Trenerska karijera == | |||
Kao trener [[Vaterpolski klub Jadran Split|Jadran iz Splita]] osvojio je [[Kup europskih prvaka 1992./93. (vaterpolo)|Kup europskih prvaka 1992./93.]] protiv [[Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost|zagrebačke Mladosti]]. | Kao trener [[Vaterpolski klub Jadran Split|Jadran iz Splita]] osvojio je [[Kup europskih prvaka 1992./93. (vaterpolo)|Kup europskih prvaka 1992./93.]] protiv [[Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost|zagrebačke Mladosti]]. | ||
Kao trener [[Vaterpolski klub POŠK Split|POŠKA iz Splita]] osvojio je [[Jugoslavenski vaterpolski kup|Jugoslavenski kup]] u 1980. i [[Kup pobjednika kupova (vaterpolo)|Kup pobjednika kupova]] u 1981/82. | Kao trener [[Vaterpolski klub POŠK Split|POŠKA iz Splita]] osvojio je [[Jugoslavenski vaterpolski kup|Jugoslavenski kup]] u 1980. i [[Kup pobjednika kupova (vaterpolo)|Kup pobjednika kupova]] u 1981/82. | ||
2017. je godine dobio [[Nagrada HOO-a Matija Ljubek|nagradu HOO-a Matija Ljubek]].<ref>[https://www.sss.hr/index.php/arhiva/13-novosti/422-vlaho-miso-asic-dobitnik-najvecu-nagrade-hoo-a-matija-ljubek sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek] | == Nagrade i priznanja == | ||
2017. je godine dobio [[Nagrada HOO-a Matija Ljubek|nagradu HOO-a Matija Ljubek]].<ref>[https://www.sss.hr/index.php/arhiva/13-novosti/422-vlaho-miso-asic-dobitnik-najvecu-nagrade-hoo-a-matija-ljubek sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek] | |||
. Splitski savez športova. Pristupljeno 23. lipnja 2020.</ref> | |||
2019. je godine dobio [[Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"|državnu nagradu "Franjo Bučar"]].<ref>[http://www.hvs.hr/hvs/produkcija/hvsweb.nsf/Vijest.xsp?action=openDocument&documentId=8ADDF0DF85F8778CC12584B6002FDA27 hvs.hr – Pokojni Duško Antunović, te Vlaho-Mišo Asić i Zoran Roje dobitnici Bučarove nagrade], pristupljeno 23. lipanj 2020.</ref> | 2019. je godine dobio [[Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"|državnu nagradu "Franjo Bučar"]].<ref>[http://www.hvs.hr/hvs/produkcija/hvsweb.nsf/Vijest.xsp?action=openDocument&documentId=8ADDF0DF85F8778CC12584B6002FDA27 hvs.hr – Pokojni Duško Antunović, te Vlaho-Mišo Asić i Zoran Roje dobitnici Bučarove nagrade], pristupljeno 23. lipanj 2020.</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
{{GLAVNIRASPORED:Asić, Vlaho}} | {{GLAVNIRASPORED:Asić, Vlaho}} | ||
[[Kategorija:Životopisi, Split]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski vaterpolisti]] | [[Kategorija:Hrvatski vaterpolisti]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski vaterpolski treneri]] | [[Kategorija:Hrvatski vaterpolski treneri]] |
Posljednja izmjena od 9. lipanj 2023. u 01:24
Vlaho Asić (Split, 22. kolovoza 1936.) hrvatski vaterpolist, vaterpolski trener. Pos struci viši zdravstveni tehničar.[1]
Igračka karijera[uredi]
U vaterpolu je od 11. godine života. Osam je godina bio član PŠD Jadran. Prvo se je bavio tri godine plivanjem, a nakon toga pet godina vaterpolom. Sezone 1955./1956. igrao je za beogradski Partizan, a potom se je vratio u Split. Po povratku u rodni Split tri je godine bio u Mornaru, od 1956. do 1959.. Zatim je od 1959. do 1966. bio u POŠK-u. Osvojio je dva naslova prvaka bivše države, 1954. i 1956. godine. Aktivno je igrao skoro dva desetljeća, od čega je 14 godina bio u vrhu svjetskog vaterpola.[2]
Trenerska karijera[uredi]
Kao trener Jadran iz Splita osvojio je Kup europskih prvaka 1992./93. protiv zagrebačke Mladosti. Kao trener POŠKA iz Splita osvojio je Jugoslavenski kup u 1980. i Kup pobjednika kupova u 1981/82.
Nagrade i priznanja[uredi]
2017. je godine dobio nagradu HOO-a Matija Ljubek.[3] 2019. je godine dobio državnu nagradu "Franjo Bučar".[4]
Izvori[uredi]
- ↑ Mario Garber: Vaterpolski kup prvi put u Splitu , Djeca Zente. Slobodna Dalmacija. 24. studenoga 1980. Pristupljeno 9. lipnja 2023.
Trener: Vlaho Asić. Pom. trener: Neven Frančeski. Ante Bratić, Deni Lušić, Damir Polić, Miro Trumbić, Ivica Gabrilo, Milivoj Bebić, Ivica Milardović, Željko Kaurloto, Zoran Sušak, Luka Tudor, Pero Asić.
Svih 11 igrača poniklo je u POŠK-u. - ↑ sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek. Splitski savez športova. Pristupljeno 9. lipnja 2023.
- ↑ sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek . Splitski savez športova. Pristupljeno 23. lipnja 2020.
- ↑ hvs.hr – Pokojni Duško Antunović, te Vlaho-Mišo Asić i Zoran Roje dobitnici Bučarove nagrade, pristupljeno 23. lipanj 2020.