Razlika između inačica stranice »Baltazar Šimunić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Baltazar Šimunić.jpg|mini|Baltazar Šimunić|desno]] | |||
'''Baltazar Šimunić''' ([[Novigrad Podravski]], [[25. travnja]] [[1775.]] {{--}} [[Weinhaus]] kraj Beča, [[8. srpnja|8.]]/[[9. srpnja]] [[1861.]]), hrvatski vojni zapovjednik, [[hrvatsko plemstvo|plemić]], [[podmaršal]] poručnik u [[austro-ugarska vojska|habsburškoj vojsci]]. | '''Baltazar Šimunić''' ([[Novigrad Podravski]], [[25. travnja]] [[1775.]] {{--}} [[Weinhaus]] kraj Beča, [[8. srpnja|8.]]/[[9. srpnja]] [[1861.]]), hrvatski vojni zapovjednik, [[hrvatsko plemstvo|plemić]], [[podmaršal]] poručnik u [[austro-ugarska vojska|habsburškoj vojsci]]. | ||
Trenutačna izmjena od 06:17, 13. svibnja 2022.
Baltazar Šimunić (Novigrad Podravski, 25. travnja 1775. − Weinhaus kraj Beča, 8./9. srpnja 1861.), hrvatski vojni zapovjednik, plemić, podmaršal poručnik u habsburškoj vojsci.
Životopis
Rodio se u Novigradu Podravskom. U svojstvu kadeta pridružio se varaždinskoj graničarskoj pukovniji 1800. godine.
Sudjelovao je u napoleonskim ratovima, našavši se u habsburško-francuskim borbama u Hrvatskoj. 1809. ustrojene su dvije čete u Bilaju koje je vodio satnik Ivan Marojević, a jednu je vodio Baltazar Šimunić. Te su se čete borile protiv Francuza u bitci kod Bilaja. 28% bilajskih vojnika izbačeno je iz stroja smrću ili ranjavanjem, Bilaj je razrušen i popaljen uz velike žrtve, pučanstvo koje nije moglo biti u borbi iza Rebranićeve vojske izašlo je prema Gospiću, dok je većina bilajskih ratnika ili otišla s Rebrovićevom (Rebranićevom) vojskom ili se skrila u okolnim šumama.[1][2] Šimunić je poslije ratovao protiv Napoleona u Poljskoj u bitci kod Krakova 1809. godine i u Saskoj kod Dražđana 1813. godine.
Sljedećih je desetljeća napredovao u činu do pukovnika 1834. godine, a general-bojnikom postao je 1840. godine. Nakon toga obnašao je dužnost vojnog zapovjednika u Zagrebu i Beču.
Početkom 1848. promaknut je u podmaršala (feldmarschalleutnanta). Istaknuo se u ratu protiv Mađarske. Spominje ga se u drugom slovačkom ustanku kojim su se Slovaci na austrijska obećanja o ravnopravnosti naroda odazvali carskom pozivu u borbi protiv mađarskih ustanika. U zimskoj kampanji bile su dvije slovačke postrojbe, a manja od njih bila je slabije opremljena, jer ju je Šimunić tolerirao iz puke neophodnosti.[3] Potkraj 1849. godine postavljen je na mjesto zapovjednika utvrde Komárnog.
Odlikovan je Vojnim Redom Marije Terezije 1849. u činu podmaršala. 1850. godine postaje plemić, dobivši naslov baruna. 1853. godine je umirovljen. Memoari su mu objavljeni 1861. godine.
Vidi još
Izvori
- Hrvatski leksikon L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 520.
- Baltazar Šimunić, Hrvatska enciklopedija, LZMK
- ↑ Bilaj kroz vrijeme
- ↑ Bitka kod Bilaja 1809.
- ↑ Július Bartl: Slovak History: Chronology & Lexicon, Bolchazy-Carducci Nakladatelstvo, 2002., Google Knjige, str. 329