Badhamova sunčanica: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Badhamova sunčanica'''-->{{Taksokvir | boja = lightblue
{{Taksokvir | boja = lightblue
| naziv = Badhamova sunčanica
| naziv = Badhamova sunčanica
| slika = Illustrations of British Fungi (Hymenomycetes), to serve as an atlas to the "Handbook of British Fungi" (Pl. 25) (8163868255).jpg
| slika = Illustrations of British Fungi (Hymenomycetes), to serve as an atlas to the "Handbook of British Fungi" (Pl. 25) (8163868255).jpg

Posljednja izmjena od 13. svibanj 2022. u 01:26

Badhamova sunčanica
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Leucocoprinus
Vrsta: L. badhamii
Dvojno ime
Leucocoprinus badhamii
(Berk. & Broome) Locq.

Badhamova sunčanica (lat. Leucocoprinus badhamii), poznata i kao američka pečurkovica, je uvjetno jestiva gljiva iz porodice pečurki (lat. Agaricaceae).

Opis[uredi]

  • Klobuk badhamove sunčanice je širok od 5 do 20 centimetara, u mladosti stožast, poslije raširen i vidno ispupčen; ponekad je ispupčenje kao odrezano; u osnovi bjelkastosmeđ, pokriven smeđim čehicama (ljuskicama) koje su prema sredini sve gušće; rub klobuka je narebran, na dodir požuti, a zatim pozlijeđeno mjesto prelazi u crvenkastosmeđu ili tamnoljubičastu boju.
  • Listići su bijeli ili boje pijeska, široki, trbušasti, nejednaki, slobodni; na dodir požute, poslije postanu smeđeljubičasti.
  • Stručak je visok od 10 do 15 centimetara, valjkast, prema dnu deblji, završava vretenasto, ponekad duboko u zemlji; lagano vlaknasto čahav, šupalj, nosi vjenčić koji se drži za stručak; na dodir ubrzo požuti da bi poslije postao smeđenarančast pa smeđecrn.
  • Meso je bijelo, mekano, na presjeku najprije promijeni boju u žućkastosmeđu (šafranastu), zatim u purpurnosmeđu.
  • Spore: otrusina je žućkastosmeđe boje, 5 – 7 x 3,5 – 4,5 μm.

Kemijske reakcije[uredi]

U dodiru s parama amonijaka meso postane zeleno, a u dodiru sa slinom meso postane crveno.

Stanište[uredi]

Raste najčešće ljeti i u jesen na otpacima listopadnoga drveća, piljevini, na masnim tlima i u vrtovima

Upotrebljivost[uredi]

Badhamova sunčanica je uvjetno jestiva. Treba ih kuhati jer su sirove otrovne. [1] Stari autori smatrali su je jestivom, dok je neki moderni autori smatraju otovnom.

Sličnosti[uredi]

Izgledom izrazito sliči velikoj sunčanici (lat. Macrolepiota procera); međutim, vretenasto-korijenasti stručak, prirasli vjenčić, zatim meso i cijelo plodište koje na dodir požuti značajke su koje su nespojive s velikom sunčanicom. Postoji još vrlo slična vrsta Lepiota meleagroides Huijsman, a razlikuje se najviše time što ima mnogo duži i korjenasti završetak stručka, te što meso na presjeku trenutno prelazi u tamnocrvenu boju.

Izvori[uredi]

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Badhamova sunčanica.