Razlika između inačica stranice »SM UB-8«

Ime:	UB-8
Naručena:	15. listopada 1914.
Brodogradilište:	Germaniawerft, Kiel
Broj gradnje:	246
Kobilica položena:	4. prosinca 1914.
Porinuta:	travanj 1915.
Stavljena u službu:	23. travnja 1915.
Sudbina:	prodana Bugarskoj 25. svibnja 1916.
Zapis o službi
Dio:	Njemačke carske mornarice Flotila Pola (svi–lip 1915.); Flotila Konstantinopel (lip 1915. – svi 1916.);
Zapovjednici:	Ernst von Voigt (svibanj 1915. – svibanj 1916.);
Operacije:	14 patrola
Pobjede:	2 potopljena broda (20 645 BRT);
Ime:	Podvodnik No. 18; (bug. Пoдвoдник №18)
Stečena:	kupljena 25. svibnja 1916.
Stavljena u službu:	25. svibnja 1916.
Sudbina:	predala se Francuskoj, rastavljena u Bizerti u kolovozu 1921.
Zapis o službi
Dio:	Bugarske ratne mornarice
Zapovjednici:	Nikola Todorov; Ivan Variklečkov;
Opće karakteristike
Klasa i tip:	njemačka podmornica tipa UB I
Deplasman:	127 t (140 kratkih tona) na površini; 142 t (157 kratkih tona) ispod površine
Dužina:	28,09 m
Širina:	3,20 m
Gaz:	3,00 m
Pogon:	1 propelersko vratilo; 1 Daimlerov 4-cilindrični dizelski motor, 60 bhp (45 kW); 1 Siemens-Schuckertov električni motor, 120 shp (89 kW)
Brzina:	6,47 čvorova (11,98 km/h) na površini; 5,51 čvorova (10,20 km/h) ispod površine
Doplov:	1 650 nautičkih milja @ 5 čvorova na površini (3 060 km @ 9,3 km/h); 45 nautičkih milja @ 4 čvora ispod površine (83 km @ 7,4 km/h)
Testirana dubina:	50 metara
Posada:	14
Naoružanje:	2 pramčane torpedne cijevi od po 45 cm; 2 torpeda; 1 strojnica od 8 mm
Bilješke:	vrijeme urona 33 sekunde

Trenutačna izmjena od 02:18, 8. svibnja 2022.

SM UB-8 bio je njemačka podmornica ili U-boot tipa UB I u Njemačkoj carskoj mornarici (njem. Kaiserliche Marine) tijekom Prvoga svjetskog rata. Prodan je Bugarskoj 1916. godine i preimenovan u Podvodnik No. 18 (bug. Пoдвoдник №18), te je postao prva bugarska podmornica u povijesti.^[4]

UB-8 bio je naručen u listopadu 1914. godine, a položen je u brodogradilištu AG Wesera u Bremenu u studenome. UB-8 bio je nešto kraći od 28 metara duljine i deplasmana između 127 i 141 metričkih tona (140 i 155 kratkih tona) ovisno o tome je li nalazio na površini ili ispod nje. Nosio je dva torpeda u svojim dvjema pramčanim torpednim cijevima, a također je bio naoružan s palubnim strojnicama. UB-8 bio je originalno jedan od para brodova UB I poslanih Austrougarskoj ratnoj mornarici radi zamjene austrijskoga para poslanog na Dardanele, pa je razlomljen u sekcije i prevezen željeznicom do Pule u ožujku 1915. na sastavljanje. Porinut je i stavljen u službu kao SM UB-8 u Njemačkoj carskoj mornarici u travnju kad su Austrijanci odbili sporazum.^{[Note 1]}

Iako nakratko dio flotile Pole pri stavljanju u službu, UB-8 proveo je većinu svoje njemačke karijere patrolirajući Crnim morem kao dio flotile Konstantinopela. U-boot je potopio dva broda. Jednog od njih, SS Meriona, Britanski admiralitet maskirao je u bojnu krstaricu Kraljevske ratne mornarice kao dijela lažne operacije. U listopadu je pomogao odagnati rusko bombardiranje Bugarske.

U svibnju 1916. godine podmornica je prebačena u Bugarsku ratnu mornaricu kao Podvodnik No. 18 i stavljena u službu u ceremoniji kojoj je nazočio krunski princ Boris i princ Kiril. U Bugarskoj službi podmornica je patrolirala bugarskom crnomorskom obalom i u nekoliko prilika susretala se s ruskim plovilima. Nakon što je rat završio podmornica se predala Francuskoj u veljači 1919. godine i izrezana je u Bizerti u kolovozu 1921.

Dizajn i konstrukcija

Njemačka karijera

U ranoj 1916. godini UB-7 i UB-8 još su uvijek kružili Crnim morem izvan Varne.^[6] Nijemci nisu imali dobru sreću na Crnom moru što nije imalo prioriteta za njih.^[6] Bugari, koji su uvidjeli vrijednost podmornica u odbijanju ruskih napada, započeli su pregovore o kupnji UB-7 i UB-8.^[7] Bugarski mornari su vježbali u paru brodova, a tehničari su poslani u Kiel na obuku u tamošnju njemačku podmorničku školu.^[4]^[8] Prijenos UB-8 Bugarskoj ratnoj mornarici zbio se 25. svibnja 1916. godine,^[4] no zbog neobjavljenih razloga u izvorima UB-7 ostala je pod njemačkom zastavom.^[7]

Bugarska karijera

Potpoljeni ili oštećeni brodovi

Brodovi koje je potopila ili oštetila SM *UB-8*^[9]
Datum	Ime	Tonaža	Nacionalnost
29. svibnja 1915.	MerionMerion	19.380	britanska
30. srpnja 1915.	Peter Melnikoff	1.265	ruska
	Ukupno:	20.645

Bilješke

↑ "SM" označava "Seiner Majestät" (hrv. Njegovo Veličanstvo), a zajedno s U za Unterseeboot moglo bi se prevesti kao podmornica Njegova Veličanstva.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 ^1,8
{{
1. if:
||
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},

]]}},

↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 Tarrant, str. 172.

↑ ""6104979" (UB-8)" (potrebna pretplata). Miramar Ship Index. R.B. Haworth. Preuzeto 5. travnja 2009.

↑ ^4,0 ^4,1 ^4,2 ^4,3 Йорданов, str. 130–145.

↑ ^5,00 ^5,01 ^5,02 ^5,03 ^5,04 ^5,05 ^5,06 ^5,07 ^5,08 ^5,09 ^5,10 Gardiner, p. 180.

↑ ^6,0 ^6,1 Gibson and Prendergast, str. 124–25.

↑ ^7,0 ^7,1 Miller, str. 46–47.

↑ {{

if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},

↑ {{

if:

||

Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},

|Citiranje web},

]]}},

Bibliografija

Bonsor, N. R. P. (1978) [1955]. North Atlantic Seaway (Enlarged and completely revised ed.). Saint Brélade, Jersey: Brookside Publications. ISBN 0905824016. OCLC 29930159
Gardiner, Robert, ed. (1985). Conway's All the World's Fighting Ships, 1906–1921. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9780870219078. OCLC 12119866
Gibson, R. H.; Maurice Prendergast (2003) [1931]. The German Submarine War, 1914–1918. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9781591143147. OCLC 52924732
Grant, Robert M. (2002) [1964]. U-boats Destroyed: The Effect of Anti-submarine Warfare, 1914–1918. Penzance: Periscope Publishing. ISBN 9781904381006. OCLC 50215640
Йорданов, Николай (1999) (Bulgarian). Първата българска подводница ("The First Bulgarian Submarine"). кн. 3. София: Военно-исторически сборник. str. 130–145
Karau, Mark D. (2003). Wielding the Dagger: the MarineKorps Flandern and the German War Effort, 1914–1918. Westport, Connecticut: Praeger. ISBN 9780313324758. OCLC 51204317
Koburger, Charles W. (2001). The Central Powers in the Adriatic, 1914–1918: War in a Narrow Sea. Westport, Connecticut: Praeger. ISBN 9780275970710. OCLC 44550580
Messimer, Dwight R. (2002). Verschollen: World War I U-boat losses. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9781557504753. OCLC 231973419
Miller, David (2002). The Illustrated Directory of Submarines of the World. St. Paul, Minnesota: MBI Pub. Co. ISBN 9780760313459. OCLC 50208951
Sondhaus, Lawrence (1994). The Naval Policy of Austria-Hungary, 1867–1918: Navalism, Industrial Development, and the Politics of Dualism. West Lafayette, Indiana: Purdue University Press. ISBN 9781557530349. OCLC 59919233
Tarrant, V. E. (1989). The U-Boat Offensive: 1914–1945. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9780870217647. OCLC 20338385
Williamson, Gordon (2002). U-boats of the Kaiser's Navy. Oxford: Osprey. ISBN 9781841763620. OCLC 48627495

[6] "SM" označava "Seiner Majestät" (hrv. Njegovo Veličanstvo), a zajedno s U za Unterseeboot moglo bi se prevesti kao podmornica Njegova Veličanstva.

[UB-8-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 ^1,8 {{
if:
||
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},

[3] :

[4] :

[5] :

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[Note 1]

[6]

[7]

[8]

[9]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 <!--'''SM UB-8'''-->{| class="infobox" style="float: right; clear: right; width: 315px; border-spacing: 2px; text-align: left; font-size: 90%;"
 <!--
-| colspan="2" style="text-align: center; font-size: 90%; line-height: 1.5em;" | [[File:German submarine SM UB-8.jpg|300px|SM UB-8]]<br>SM ''UB-8''
+| colspan="2" style="text-align: center; font-size: 90%; line-height: 1.5em;" | [[Datoteka:German submarine SM UB-8.jpg|300px|SM UB-8]]<br>SM ''UB-8''
 -->
 |-
 ! height="30" style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle; width:36%;" | Karijera&nbsp;([[Njemačko Carstvo]])
-! style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle;" | [[File:War Ensign of Germany (1903-1918).svg|55px|link=]]
+! style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle;" | [[Datoteka:War Ensign of Germany (1903-1918).svg|55px|link=]]
 |-
 | Ime:
@@ Redak 52: / Redak 52: @@
 |-
 ! height="30" style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle; width:36%;" | Karijera (Bugarska)
-! style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle;" | [[File:Naval Ensign of Bulgaria (1878-1944).svg|55px|link=]]
+! style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle;" | [[Datoteka:Naval Ensign of Bulgaria (1878-1944).svg|55px|link=]]
 |-
 | Ime:
@@ Redak 130: / Redak 130: @@
 ==Bugarska karijera==
-<!-- [[File:Подводник 18.jpg|thumb|350px|Подводник 18]] -->
+<!-- [[Datoteka:Подводник 18.jpg|thumb|350px|Подводник 18]] -->
 ==Potpoljeni ili oštećeni brodovi==

Karijera (Njemačko Carstvo)
Ime:	UB-8
Naručena:	15. listopada 1914.^[1]
Brodogradilište:	Germaniawerft, Kiel^[2]
Broj gradnje:	246^[1]
Kobilica položena:	4. prosinca 1914.^[1]
Porinuta:	travanj 1915.^[3]
Stavljena u službu:	23. travnja 1915.^[1]
Sudbina:	prodana Bugarskoj 25. svibnja 1916.^[1]
Zapis o službi
Dio:	Njemačke carske mornarice Flotila Pola (svi–lip 1915.)^[1] Flotila Konstantinopel (lip 1915. – svi 1916.)
Zapovjednici:	Ernst von Voigt (svibanj 1915. – svibanj 1916.)^[1]
Operacije:	14 patrola^[1]
Pobjede:	2 potopljena broda (20 645 BRT)^[1]
Karijera (Bugarska)
Ime:	Podvodnik No. 18 (bug. Пoдвoдник №18)
Stečena:	kupljena 25. svibnja 1916.
Stavljena u službu:	25. svibnja 1916.
Sudbina:	predala se Francuskoj, rastavljena u Bizerti u kolovozu 1921.
Zapis o službi
Dio:	Bugarske ratne mornarice
Zapovjednici:	Nikola Todorov^[4] Ivan Variklečkov
Opće karakteristike
Klasa i tip:	njemačka podmornica tipa UB I
Deplasman:	127 t (140 kratkih tona) na površini^[2] 142 t (157 kratkih tona) ispod površine
Dužina:	28,09 m^[5]
Širina:	3,20 m^[5]
Gaz:	3,00 m^[5]
Pogon:	1 propelersko vratilo 1 Daimlerov 4-cilindrični dizelski motor, 60 bhp (45 kW)^[5] 1 Siemens-Schuckertov električni motor, 120 shp (89 kW)^[5]
Brzina:	6,47 čvorova (11,98 km/h) na površini^[2] 5,51 čvorova (10,20 km/h) ispod površine
Doplov:	1 650 nautičkih milja @ 5 čvorova na površini (3 060 km @ 9,3 km/h)^[5] 45 nautičkih milja @ 4 čvora ispod površine (83 km @ 7,4 km/h)^[5]
Testirana dubina:	50 metara^[5]
Posada:	14^[5]
Naoružanje:	2 pramčane torpedne cijevi od po 45 cm^[5] 2 torpeda 1 strojnica od 8 mm
Bilješke:	vrijeme urona 33 sekunde^[5]