August Harambašić: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir književnik | |||
| Ime = August Harambašić | | Ime = August Harambašić | ||
| boja = plava | | boja = plava |
Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 01:02
August Harambašić | |
---|---|
Datoteka:August Harambašić.png Portret Augusta Harambašića | |
Rođenje | 14. srpnja 1861. Donji Miholjac, Hrvatska |
Smrt | 16. srpnja 1911. Zagreb, Hrvatska |
Zanimanje | književnik, prevoditelj, odvjetnik |
Nacionalnost | Hrvat |
Književne vrste | pjesme, proza |
Portal o životopisima |
August Harambašić (Donji Miholjac, 14. srpnja 1861. – Zagreb, 16. srpnja 1911.), hrvatski pisac, pjesnik, publicist, odvjetnik, političar i prevoditelj iz 19. stoljeća.
Životopis[uredi]
August Harambašić rođen je u Donjem Miholjcu. Bio je pravoslavni vjernik. Gimnaziju je prvo pohađao u Požegi, a maturirao je u Osijeku 1879. godine. Pravo je studirao u Zagrebu i Beču te u Zagrebu 1884. godine završio studij. Godine 1892. je doktorirao, 1894. položio sudački, a 1896. pravosudni ispit. Pravo obavljanja odvjetničke prakse dobio je 1900. godine. Politički je pratio oštru liniju Ante Starčevića, radi čega je bio više puta priveden u zatvor. U Hrvatskom saboru je bio pravaški zastupnik od 1901. godine. Osnovna škola u Donjem Miholjcu nosi naziv po njemu.
Bio je urednik i novinar raznih časopisa, kao npr. Preporod, Bič, Trn, Balkan, Hrvatska vila i Prosvjeta te urednik dnevnika Hrvatske iz 1906. i Hrvatske iz 1900. Prevodio je poznate pisce, kao npr. Gogolja, Tolstoja, Wildea, Shakespearea, Ševčenka i Marka Vovčka. Prevodio je s bugarskoga, češkog, poljskog, ruskog, francuskog, talijanskog i njemačkog jezika.<ref>"HARAMBAŠIĆ, August (Gustav)". hbl.lzmk.hr. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=50 Pristupljeno 26. srpnja 2010 </ref>
Nakon što su hrvatski đaci (Vladimir Vidrić i dr.) prosvjedno spalili mađarsku zastavu, na suđenju studenoga 1895. godine branili su ih August Harambašić i ini ugledni zagrebački odvjetnici Marijan Derenčin, Ivan Ružić, Kornitzer, M. Petračić, Franko Potočnjak, Šime Mazzura i Mile Starčević. <ref> Irvin Lukežić: Gjuro Ružić i Šime Mazzura, Sušačka revija br. 58/59 </ref>
Djela[uredi]
- Ružmarinke, Zagreb 1882, 1883, 1887.
- Slobodarke, Zagreb 1883.
- Sitne pjesme, Osijek 1884.
- Zlatka. Zagreb 1885.
- Tugomilke, Zagreb 1887.
- Hrvatski pučki pismovnik, Zagreb 1888. (suautor N. Kokotović)
- Rob, Zagreb 1888.
- Kraljev hir, Zagreb 1889. (suautor S. Miletić)
- Pjesničke pripoviesti, Zagreb 1889.
- Smilje i kovilje, Zagreb 1890.
- Zlatna knjiga za djecu, Zagreb 1890.
- Mali raj, Zagreb 1891.
- Nevenke, Zagreb 1892.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1895.
- Armida, Zagreb 1896. (suautor S. Miletić)
- Pučke pripoviesti, Zagreb 1899.
Posthumno[uredi]
- Antologija, Zagreb 1926.
- Ukupna djela Augusta Harambašića, 1–4, 7–10, Zagreb 1942, 1943.
- Pjesme i proza, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 54. Zagreb 1966, 29–126.
- Hrvatska Hrvatom, Zagreb 1995.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1998.
Izvori[uredi]
Vanjske poveznice[uredi]
- REDIRECT Predložak:Wikizvor
Nedovršeni članak August Harambašić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.