Cezar Akačić: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 23:07

Cezar Akačić (Bakar, 29. svibnja 1868. − Zagreb, 6. rujna 1935.) je bio hrvatski pravaški političar.

Životopis

Rodio se je u Bakru 1868. godine. Studirao je farmaceutiku u Zagrebu. Prihvatio je pravaštvo. U Rijeci je pripadao političkom krugu Frana Supila. Branio je hrvatstvo Rijeke od mađarskih presizanja. Još za vrijeme tiranije bana Khuen-Héderváryja, Akačić je istupao protiv vlastiju i mađaronskog nasilništva. Osobito se je borio na području školstva, radeći na otvaranju hrvatske pučke škole u Rijeci.

Akačić se angažirao u kulturi. Dugo je godina bio članom, tajnikom i odbornikom Hrvatske narodne čitaonice. Bio je aktivan i u sokolskom pokretu. Bio je starješina sokolske župe Sušak-Rijeka i 1906. podstarješina Saveza hrvatskih sokolskih društava.

Na izborima 1910. izabran je kao kandidat milinovaca u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor.

Na izborima 1913. izabran je kao kandidat milinovaca u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor kao pobjednik u izbornom kotaru Ivancu.

28. studenoga 1916. održan je sastanak u župnom dvoru sv. Blaža u Zagrebu, kod tadašnjega župnika dr. Svetozara Rittiga. Nazočni, većinom pristaše Starčevićeve stranke prava (milinovci), bili su: biskup Janko Šimrak, Ivica Peršić, Ante Pavelić stariji, Cezar Akačić, Dragutin pl. Hrvoj, Velimir Deželić mlađi i P. Rogulja te Slovenci Anton Korošec i Karl Vertovšek. Na sastanku se je trebalo dogovoriti o usmjeravanju hrvatske i »južnoslavenske« politike u nadolazećim danima. Prema mišljenju prisutnih, rješenje hrvatskoga nacionalno-državnog pitanja ovisilo je uglavnom o tome tko će pobijediti u svjetskom ratu. Točno prosuđujući da će pobijediti sile Antante, odlučili su da će podupirati ideju o oslobođenju »malih« naroda, tj. rušenju Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja samostalne države Južnih Slavena. Taj su sastanak pripadnici HKP-a, odnosno Seniorata uzimali kao klicu kasnijemu Narodnom vijeću i »deklaracijskom pokretu« nastalom nakon obznanjenja Svibanjske deklaracije.

Pripadao je maloj skupini hrvatskih političara sposobnih baviti se gospodarskim i socijalnim problemima. Akačić je imenovan za povjerenika hrvatske vlade u sklopu NV SHS, a osim njega povjerenici su bili Franjo Braum, Vilim Bukšeg, Milan Hržić, Milan Krištof, ban Antun Mihalović, Živko Petričić, Đuro Šurmin i Većeslav Wilder). Brzo su svi odbačeni i oduzete su im dužnosti. Od hrvatskih političara koji su i ušli u novu jugoslavensku vladu, većina je dala ostavke Ante Trumbić (nakon potpisivanja Rapallskog ugovora), Vitomir Korać i Živko Petričić (ožujak i travanj 1919.), ostali su F. Poljak i Svetozar Pribićević (glavni nositelj diktatorskog ponašanja na čelu NV SHS). ^[1]

Jedan je od organizatora Narodnog vijeća u Zagrebu. U Vijeću je obnašao dužnost povjerenika za poštu, brzojav i telefon. Demađarizirao je jezično i kadrovski tu službu te ju pohrvatio. Prebiljegovao je mađarske poštanske marke. Izdavač je prve hrvatske poštanske marke. Na izbornom plenumu Narodnog vijeća izabran je u jedinici Hrvatska i Slavonija s Rijekom.^[2]

Bio je u među organizatorima Hrvatske zajednice političke stranke stranke hrvatskih intelektualaca i bogatijeg građanstva, nastale u Zagrebu 17. srpnja 1919. sjedinjenjem Starčevićeve stranke prava i Napredne demokratske stranke. Nakon što je prvi predsjednik Hrvatske zajednice dr Matko Laginja postao ban Hrvatske i Slavonije 22. veljače 1920., na čelo HZ došao je dr Ivan Lorković, a u čelništvo su izabrani dr Milivoj Dežman, dr Đuro Šurmin, Cezar Akačić, dr Svetozar Rittig te dr Franjo Papratović.^[3] Pisao je za HZ-ovo glasilo Hrvat.

1919. je godine bio član jugoslavenskog izaslanstva na mirovnoj konferenciji u Parizu te član Privremenoga narodnog predstavništva Kraljevine SHS (1919.–20.).

Nezadovoljan centralizacijom, nacionalnom unifikacijom koju je sprovodila velikosrpska hegemonistička vlast nove Kraljevine, kao i podređen položaj hrvatskog naroda u koji je bio politikom majorizacije koju su sprovodile vlasti Kraljevine SHS, odbio je je lisnicu ministarstva šuma i ruda. Poslije svega povukao se iz politike.

Izvori

Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 5, ISBN 9539672813
Cezar Akačić, Hrvatska enciklopedija LZMK
Trpimir Macan: Cezar Akačić, Hrvatski biografski leksikon LZMK

↑ Branka Boban: Socijalni problemi i njihov utjecaj na raspoloženje najširih slojeva u Banskoj Hrvatskoj prema stvaranju jugoslavenske države 1918. godine, str. 224
↑ Bogdan Krizman: Osnivanje Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918.
↑ Nikola Debelić: Zaboravljena 90-ta obljetnica osnivanja stranačke koalicije 'Hrvatska zajednica', Hrvatsko slovo/HKV, 13. listopada 2009.

Vanjske poveznice

Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919., priredili: Marina Štambuk-Škalić i Zlatko Matijević

[1] Branka Boban: Socijalni problemi i njihov utjecaj na raspoloženje najširih slojeva u Banskoj Hrvatskoj prema stvaranju jugoslavenske države 1918. godine, str. 224

[2] Bogdan Krizman: Osnivanje Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918.

[Debelić-3] Nikola Debelić: Zaboravljena 90-ta obljetnica osnivanja stranačke koalicije 'Hrvatska zajednica', Hrvatsko slovo/HKV, 13. listopada 2009.

[1]

[2]

[3]

Inačica od 16. listopad 2021. u 12:36 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.478 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 23:07 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.478 edits m bnz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Cezar Akačić'''-->~~'''Cezar Akačić''' ([[Bakar (grad)\|Bakar]], [[29. svibnja]] [[1868.]] {{--}} [[Zagreb]], [[6. rujna]] [[1935.]]) je bio hrvatski [[pravaši\|pravaški]] političar.		'''Cezar Akačić''' ([[Bakar (grad)\|Bakar]], [[29. svibnja]] [[1868.]] {{--}} [[Zagreb]], [[6. rujna]] [[1935.]]) je bio hrvatski [[pravaši\|pravaški]] političar.

	== Životopis ==		== Životopis ==