Razlika između inačica stranice »Centar Georges Pompidou«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir muzej | |||
|ime = Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou | |ime = Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou | ||
|slika = Paris Montmartre Blick aufs Centre Georges-Pompidou.jpg | |slika = Paris Montmartre Blick aufs Centre Georges-Pompidou.jpg | ||
Trenutačna izmjena od 18:42, 7. svibnja 2022.
| Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou | |
|---|---|
 Centar Georges Pompidou 2018. god. | |
| Osnovan | 31. siječnja 1977. |
| Smještaj | Place Georges-Pompidou 75004, Pariz, Francuska |
| Vrsta | Muzej umjetnosti, Nacionalni muzej |
| Izlošci | moderna umjetnost: 100.313 umjetnina od 6.396 umjetnika (2014.) |
| Broj posjetitelja | 3.745.000 (2013.)[1] 3.551.544 (2019.)[2] |
| Ravnatelj | Alfred Pacquement |
| Pristup javnim prijevozom | Rambuteau, Hôtel de Ville (Pariški metro) |
| Službena stranica | centrepompidou.fr |
Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou (francuski: Centre national d'art et de culture Georges-Pompidou, CNAC), poznat i kao Beaubourg radi istoimene četvrti u kojoj se nalazi, izgrađen je 1977., a sastoji se od Bibliothèque publique d'information (Javna informativna knjižnica), Musée National d'Art Moderne (Nacionalni muzej moderne umjetnosti) i IRCAM (Centar za muziku i akustična istraživanja). Nazvan je po Georgesu Pompidouu, koji je za svog predsjedničkog mandata pokrenuo ideju o izgradnji centra.
Arhitektura
Centar su dizajnirali talijanski i britanski arhitekti Renzo Piano i Richard Rogers. Oni su odlučili da na eksterijer zgrade budu postavljeni elementi koji su tipični za interijer kao što su pokretne stepenice, dizala, cijevi i masivna čelična konstrukcija zgrade što do tad nije bilo uobičajeno. Na stranu zgrade koja gleda na ulicu Renard postavljene su obojene cijevi. Osim što su dekorativne imaju i funkcionalnu ulogu, tako plava boja označava cijevi za ventilaciju, cijevi za dovod vode su zelene boje, a cijevi s električnim dovodima žute boje, dok je prostor kroz koji se kreću posjetitelji unutar zgrade, kao što su dizala, crvene boje.
Musée National d'Art Moderne
Državni muzej moderne umjetnosti (fr. Musée National d'Art Moderne) je francuski nacionalni muzej moderne umjetnosti. Smješten je na četvrtom i petom katu centra. Posjeduje 100.313 umjetnina od više od 6.400 umjetnika od kojih je oko 1.300 izloženo za javnost na prostoru od 18.500 m². U kolekciji se nalaze djela Duchampa, Kandinskog, Matissea, Picassa, Warhola i dr. Uz umjetničku zbirku muzej također posjeduje kolekciju dizajna i arhitekture 20. st. Muzej također priređuje povremene izložbe na prostoru od oko 5.200 m².
Izvan zgrade, na Trgu Pompidou, nalazi se l'Atelier Brancusi, također izložbeni prostor, a na južnoj strani pokraj centra nalazi se fontana Stravinsky (još zvana Fontaine des automates) sa radovima Jean Tingulelyja i Niki de Saint-Phalle.
Robert Delaunay, Prozor, 1912.
Pierre Bonnard, Ženski akt pored kamina, 1913.
Ernst Ludwig Kirchner, Žena ispred zrcala, 1913.-1920.
Theo van Doesburg, Kompozicija X., 1918.
Juan Gris, Harlekin s gitarom, 1919.
Amedeo Modigliani, Dječak u sivom, 1919.
Vasilij Kandinski, U sivom, 1919.
Kazimir Maljevič, Crni kvadrat, 1923.-1930.
Laszlo Moholy-Nagy, Kompozicija A.XX, 1924.
Paul Klee, Firentinsko selo, 1926.
Robert Delaunay, Beskrajni ritam, 1934.
Piet Mondrian, Kompozicija s crvenom, plavom i bijelom II., 1937.
Arshile Gorky, Pejzažni stol, 1945.
Pier Giacomo Castiglioni, Stereo radiofonograf Brionvega RR126, 1965.
Ron Arad, No Discipline, 2008.
Olafur Eliasson, Sfera hladnog vjetra, 2012.
,_1913-20_ca.JPG)
.jpg)
Izvori
- ↑ Broj posjetitelja svjetskih muzeja 2013., The Art Newspaper (engl.) Pristupljeno 13. kolovoza 2017.
- ↑ The Art Newspaper List of most visited art museums, The Art Newspaper, 9. travnja 2020. (engl.) Pristupljeno 22. lipnja 2020.
Vanjske poveznice