More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Arijarat I.''' ([[grčki|grč.]] Ἀριαράθης; ''Ariarathes'') je bio vjerojatno posljednji [[satrap]] [[Kapadocija|Kapadocije]] u službi [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskog Carstva]]. Bio je sin [[Arijamn]]a<ref>[http://books.google.hr/books?id=lxQ9W6F1oSYC&pg=PA133&lpg=PA133&dq=Artamnes&source=bl&ots=XAmWZruweW&sig=fIUvALOkmTxItPNxdEVlI8Q2aec&hl=hr&ei=i-HgStumPIGI_AbDrpmKDg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=5&ved=0CBcQ6AEwBA#v=onepage&q=Artamnes&f=false Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog Carstva“ (''From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire''), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns, 2002., str. 133.]</ref>, koji je perzijskom vladaru [[Artakserkso III.|Artakserksu III.]] poslao vojsku predvođenu njegovim bratom Holofernom u pohodu protiv [[Drevni Egipat|Egipta]], a pomagao je i [[Darije III.|Darija III.]] u [[Bitka kod Gaugamele|bitci kod Gaugamele]]<ref>[http://www.livius.org/ap-ark/ariarathes/ariarathes_i.html Arijarat (Livius.org)]</ref>. Povjesničar [[Diodor sa Sicilije]] spominje kako je prilikom Arijaratovog stupanja na mjesto satrapa [[Aleksandar Makedonski]] pripojio Kapadociju [[Antička Makedonija|Makedoniji]], zbog čega nije sigurno koji je od njih dvojice vladao kao zadnji [[satrap]] u službi [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskog Carstva]]. Neposredno uoči Aleksandrove smrti, Arijarat je uspio izboriti nezavisnost Kapadocije, a uspješno je pripojio i susjednu pokrajinu [[Kataonija|Kataoniju]]. Kada je Aleksandar [[323. pr. Kr.]] umro u [[Babilon]]u, [[Perdika (makedonski general)|Perdika]] je imenovao [[Eumen]]a guvernerom Kapadocije, no Arijarat se usprotivio njegovoj vlasti zbog čega mu je Perdika objavio rat. Arijarat je poražen i zarobljen iduće godine, nakon čega je pogubljen zajedno sa najbližim suradnicima<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ancientlibrary.com/smith-bio/0293.html |accessdate=24. listopada 2009. |title=Arijarat (''Ariarathes''), AncientLibrary.com |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110604212716/http://www.ancientlibrary.com/smith-bio/0293.html |archivedate=4. lipnja 2011. }}</ref>. Diodor navodi kako je imao 82 godine prilikom pogubljenja. | |||
== Poveznice == | == Poveznice == | ||
Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 11:56
Arijarat I. (grč. Ἀριαράθης; Ariarathes) je bio vjerojatno posljednji satrap Kapadocije u službi Perzijskog Carstva. Bio je sin Arijamna[1], koji je perzijskom vladaru Artakserksu III. poslao vojsku predvođenu njegovim bratom Holofernom u pohodu protiv Egipta, a pomagao je i Darija III. u bitci kod Gaugamele[2]. Povjesničar Diodor sa Sicilije spominje kako je prilikom Arijaratovog stupanja na mjesto satrapa Aleksandar Makedonski pripojio Kapadociju Makedoniji, zbog čega nije sigurno koji je od njih dvojice vladao kao zadnji satrap u službi Perzijskog Carstva. Neposredno uoči Aleksandrove smrti, Arijarat je uspio izboriti nezavisnost Kapadocije, a uspješno je pripojio i susjednu pokrajinu Kataoniju. Kada je Aleksandar 323. pr. Kr. umro u Babilonu, Perdika je imenovao Eumena guvernerom Kapadocije, no Arijarat se usprotivio njegovoj vlasti zbog čega mu je Perdika objavio rat. Arijarat je poražen i zarobljen iduće godine, nakon čega je pogubljen zajedno sa najbližim suradnicima[3]. Diodor navodi kako je imao 82 godine prilikom pogubljenja.
Poveznice
| Prethodnik: | Satrap Kapadocije | Nasljednik: |
| Arijamn | Eumen (makedonski namjesnik) |
Izvori
- ↑ Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog Carstva“ (From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns, 2002., str. 133.
- ↑ Arijarat (Livius.org)
- ↑ Arijarat (Ariarathes), AncientLibrary.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2011.. http://www.ancientlibrary.com/smith-bio/0293.html Pristupljeno 24. listopada 2009.
Vanjske poveznice
- Arijarat (Ariarathes), AncientLibrary.com
- Arijarat (Livius.org)
- Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog Carstva“ (From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns, 2002., str. 133.