Arapska liga

Arapska liga

Zastava Amblem
Nastanak	22. ožujka 1945. (Aleksandrijski protokol)
Službeni jezik	arapski
Članice od 20. studenog 1993.	Alžir, Bahrein, Džibuti, Egipat, UAE, Irak, Jordan, Jemen, Kuvajt, Komori, Libanon, Libija, Mauritanija, Maroko, Oman, Palestinska Samouprava, Katar, Saudijska Arabija, Somalija, Sudan, Sirija, Tunis.
Sjedište	Kairo (Tunis od 1979. do 1989.)
Parlament	Sjedište: Damask predsjednik : Nabih Berri

Arapska Liga (arapski: جامعة الدول العربية‎) je naziv za savez arapskih država, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, formirana radi učvršćivanja međusobnih odnosa i jačanja suradnje na političkom, ekonomskom, vojnom i drugim područjima. Osnovana je u egipatskom Kairu 1945. godine. Danas broji 22 zemlje članice: Egipat, Sirija, Jordan, Libanon, Irak, Saudijska Arabija, Jemen, Somalija, Alžir, Libija, Džibuti, Tunis, Oman, Maroko, Katar, Mauretanija, Kuvajt, Sudan, Palestinska Samouprava, Ujedinjeni Arapski Emirati, Komori i Bahrein tj. sve zemlje u kojima žive Arapi.

Ustroj i organizacija

Sporazum o osnivanju Arapske lige potpisan je 22. ožujka 1945. u Kairu između Egipta (koji je bio inicijator), Iraka, Jemena, Jordana, Libanona, Saudijske Arabije i Sirije. Kasnije Ligi pritupaju Libija 1953., Sudan 1956., Tunis i Maroko 1958., Kuvajt 1961., Alžir 1962., Južni Jemen 1967.

Stalno sjedište je u Kairu. Najviši organ Lige je Vijeće, u koji ulaze predstavnici svih država članica s po jednim pravom glasa, i predstavnik Palestine. Sastaje se dva puta godišnje, odnosno češće ako to zahtijevaju najmanje dva člana. Odluke donesene jednoglasno obavezne su za sve članice, a donesene većinom obavezuju samo one zemlje koje su za njih glasale. Kao radna tijela Vijeće ima devet stalnih odbora: za politiku, vojna pitanja, zatim za pitanja kulture, socijalne probleme, za informacije, pravne poslove i dr.

Stalno generalno tajništvo izvršni je organ Vijeća. Njega čine generalni tajnik i njegovi pomoćnici za opća, ekonomska i vojna pitanja, te nekolicina službenika. Generalnog tajnika bira dvotrećinskom većinom Vijeće, a pomoćnike određuje generalni tajnik uz suglasnost Vijeća. Osim Vijeća i Tajništva, Arapska liga ima specijalizirane organe za pojedina područja (npr. Ekonomsko vijeće, Odbor za kulturu i dr.), a odnosi među članicama (o određenim pitanjima) reguliraju se bilateralnim ili multilateralnim sporazumima, npr. 1945. potpisan je Ugovor o kulturnoj suradnji, 1946. o zajedničkoj obrani, 1957. osnovana je Banka za arapski razvoj, 1962. potpisan je Ugovor o zajedničkom arapskom tržištu (između UAR, Iraka, Jordana, Kuvajta i Sirije) i dr.

Vojna suradnja zemalja članica

Ugovor o zajedničkoj obrani i ekonomskoj saradnji

Vojna suradnja zemalja članica postavljena je na širokoj osnovi. Ugovorom o zajedničkoj obrani i ekonomskoj saradnji, koji su 17. lipnja 1950. u Aleksandriji potpisali Egipat, Sirija, Libanon, Jemen i Saudijska Arabija i kojem su 1951. pristupili Irak, a 8. veljače 1952. Jordan, utvrđeni su zajednički principi međusobne vojne pomoći u slučaju agresije. Ugovor je, istovremeno, obavezao države potpisnice da sve svoje sporove rješavaju mirnim putem, a ako bi neka od njih bila napadnuta, da joj pruže pomoć (uključujući i vojnu), obavijestivši o tome Vijeće Lige i Vijeće sigurnosti UN-a. U slučaju ratne opasnosti ili nepredviđene situacije kojom bi bio ugrožen suverenitet bilo koje potpisnice, predviđeno je međusobno usklađivanje vojnih planova i poduzimanje odgovarajućih mjera radi očuvanja nezavisnosti ugrožene države. Ugovor je potpisan na deset godina, poslije čega se bilo koja članica može povući iz njega.

Za realizaciju odredaba Ugovora formirane su i odgovarajuće institucije: Stalni vojni odbor, Vijeće zajedničke obrane, Odbor načelnika glavnih stožera i Zajedničko arapsko vojno zapovjedništvo.

Naziv institucije	Opis djelovanja
Stalni vojni odbor	Stalni vojni odbor, sa sjedištem u Kairu, osnovan je još 1945. na osnovu Sporazuma o formiranju Arapske lige. Sastavljen je od predstavnika glavnih stožera zemalja članica i odgovoran je za utvrđivanje i pripremanje zajedničkih obrambenih planova, izučavanje njihovog vojnog potencijala, razmjenu iskustava i informacija u području vojne suradnje i sl.
Vijeće zajedničke obrane	Vijeće zajedničke odbrane, kao najviši organ Ugovora (formiran 1950.), odgovoran je za utvrđivanje politike vojne suradnje i određivanje mjera koje se, u skladu s takvom politikom, moraju poduzimati. Čine ga ministri vanjskih poslova i obrane, a sve njegove odluke donose se dvotrećinskom većinom te su obavezne za sve potpisnice.
Odbor načelnika glavnih stožera	Odbor načelnika glavnih stožera čine načelnici glavnih stožera ili njihovi predstavnici. Odbor je odgovoran za izradu projekata o zajedničkoj obrani koje podnosi Vijeću na odobrenje.
Zajedničko arapsko vojno zapovjedništvo	Zajedničko arapsko vojno zapovjedništvo formirano je 1964. u Kairu odlukom prvog arapskog samita, sa zadatkom da vojske arapskih zemalja objedini u jednu oružanu silu te razvije i ojača Palestinsku oslobodilačku vojsku. Za ostvarenje tog plana Zajedničko zapovjedništvo trebalo je raspolagati godišnjim proračunom od 15 milijuna egipatskih funti, u koji je svaka članica morala uplatiti određeni iznos.

Zgrada sjedišta Arapske lige u Kairu

Povijest djelovanja

Funkcioniranje i efikasnost Arapske lige, a posebno njenih vojnih organa, zavisili su od mnogih okolnosti. Zbog različitih društveno-ekonomskih i političkih struktura i, često, veoma oprečnih vanjsko političkih orijentacija svojih članica, Arapska liga se u praksi očituje više kao simbolična međuarapska institucija nego kao efikasni faktor saradnje. U tri rata s Izraelom (1948., 1956. i 1967.), kriza Lige došla je do punog izražaja, kako u sferi međusobnih odnosa, tako i pojedinih grupacija unutar nje. Neke od njezinih članica uključivale su se u vojno-političke saveze pod okriljem SAD i Velike Britanije (v. Bagdadski pakt), dok su druge bile godinama u međusobnim sukobima, koji su katkada dobijali i ratno obilježje. U takvim uvjetima mogućnosti za penetraciju dviju supersila sila u to područje dobivale su znatno šire dimenzije. Zbog izuzetnog geostrateškog položaja i ogromnog bogatstva u nafti, područje zemalja Arapske lige postalo je jedan od područja u kojem su se jače, nego gotovo bilo gdje, isprepleli interesi velikih sila, što ima za posljedicu stalno prisutnu opasnost rasplamsavanja ratnih sukoba. Te, kao i mnoge druge okolnosti neposredno se reflektuju na funkcioniranje Arapske lige u cjelini, a i pojedinih njezinih organa. Većina organa sastaje se samo povremeno, a u vrijeme sukoba s Izraelom, tijekom lipnja 1967., Zajedničko arapsko vojno zapovjedništvo nije bilo u stanju da objediniti i efikasno organizirati čak ni djelovanja onih vojski koje su se našle u ratu.

Posljednjih godina skoro sva značajnija pitanja iz dometa Arapske lige donose se na Samitima (skupovima šefova država).

Vanjske poveznice

Službena stranica

Literatura

• ”Arapska liga”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 197.-198.
• The Arab States and the Arab League, Beirut, 1962.
• Международные политические, зкономические и общественные организации, Москва, 1966.
• The Middle East and North Africa 1968—69, London, 1968.