More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Antonin Zaninović''' ([[1879.]] {{--}} [[1973.]]), [[dominikanac]], otac je suvremene hrvatske [[muzikologija|muzikologije]] <ref>[http://www.ver.hr/01_izlog.htm Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga] MARULIĆ - Br. 6/2005. Iz sadržaja </ref> i [[orgulje|orguljaš]].<ref>[http://imehrvatsko.net/profile/antonin_zaninovic Imehrvatsko.net]</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Dio je naraštaja [[glazbena povijest|glazbenih povjesničara]] i pisaca koji su se okupljali oko ondašnjeg središnjega hrvatskog glazbenog časopisa [[Sveta Cecilija (časopis)|Svete Cecilije]]. To je bilo u vrijeme prije drugoga svjetskog rata. | Dio je naraštaja [[glazbena povijest|glazbenih povjesničara]] i pisaca koji su se okupljali oko ondašnjeg središnjega hrvatskog glazbenog časopisa [[Sveta Cecilija (časopis)|Svete Cecilije]]. To je bilo u vrijeme prije drugoga svjetskog rata. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 10:47
Antonin Zaninović (1879. − 1973.), dominikanac, otac je suvremene hrvatske muzikologije [1] i orguljaš.[2]
Životopis
Dio je naraštaja glazbenih povjesničara i pisaca koji su se okupljali oko ondašnjeg središnjega hrvatskog glazbenog časopisa Svete Cecilije. To je bilo u vrijeme prije drugoga svjetskog rata.
Bio je upućen u paleografiju, senzibiliziran za arhivske spise i suvremene fenomene folklorne glazbe. Pisao je o povijesti hrvatske glazbe, ponajviše o srednjovjekovnoj glazbi, o slabo poznatim rukopisima, notnim zapisima koji su promaknuli istraživačima i sl.
Pisao je za Bogoslovsku smotru. Živio je i djelovao u dominikanskom samostanu u Dubrovniku.
O Zaninoviću su pisali Josip Ante Soldo, Miho Demović i dr.
Izvori
- Ennio Stipčević: Dominikanci i glazba u Hrvatskoj (16.–20. stoljeće), Croatia Christiana Periodica 67 (2011.), str. 83, pristupljeno 13. studenoga 2014.
- ↑ Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga MARULIĆ - Br. 6/2005. Iz sadržaja
- ↑ Imehrvatsko.net