Razlika između inačica stranice »Pentedattilo«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (file->datoteka)
 
Redak 95: Redak 95:
Pentedattilo se nalazi 250 metara iznad [[Razina mora|razine mora]]. Naselje je sagrađeno oko [[640. pr. Kr.|640. godine pr. Kr.]] na brdu Kalvarija (tal. ''Monte Calvario'') podno karakteristične [[Stijena|stijene]] koja podsjeća na divovsku ruku s pet prstiju, po kojoj je i dobilo ime (od [[Grčki jezik|grč.]]: ''penta daktylos'' = pet prstiju). Iz mjesta se pruža prekrasan pogled na [[Jonsko more]], obližnju [[Sicilija|Siciliju]] i [[vulkan]] [[Etna|Etnu]].<ref name="Chiara">[http://www.italiaperduta.com/it/paesifantasma-in-italia/item/18-pentedattilo-la-mano-del-diavolo.html www.italiaperduta.com – Chiara Salvadori: »Pentedattilo: La mano del Diavolo«], pristupljeno 30. lipnja 2013. {{ita oznaka}}</ref> U početku je Pentedattilo bio [[kolonija]] [[Halkida|Halkide]]: tijekom grčke kolonizacije južne Italije (v. [[Magna Graecia]]) i u razdoblju [[Rimska Republika|Rimske Republike]] bio je značajno političko, gospodarsko, vojno i vjersko središte. U doba [[Bizant]]a gubi dotadašnji značaj: nekoliko puta pljačkali su ga i opustošili [[Saraceni]], a kasnije i vojvoda od [[Kalabrija|Kalabrije]] (tal. ''Duca di Calabria'').<ref name="Pente">[http://www.pentedattilo.info/storia www.pentedattilo.info – Storia], pristupljeno 30. lipnja 2013. {{ita oznaka}}</ref> U [[12. stoljeće|12. stoljeću]] osvajaju ga [[Normani]], a kralj [[Ruggero I di Sicilia]] (tal. Ruggero d’Altavilla; [[Francuski jezik|franc.]] Roger de Hauteville) daje Pentadattilo – zajedno s općinama Capo D’Armi, Condofuri i Montebello Ionico – u posjed vlastelinskoj obitelji Abenavoli. [[Feudalizam|Feudalna]] [[hegemonija]] obitelji Abenavoli je s vremenom oslabila, pa je vlast nad spomenutim općinama pripala plemićkoj obitelji Francoperta iz [[Reggio Calabria|Reggio Calabrije]]. Sveto kraljevsko vijeće (tal. ''Sacro Regio Consiglio'') [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskoga Kraljevstva]] je [[1589.]] zbog novčanih dugovanja te posjede oduzelo Giovanniju Francoperti i na dražbi ih, zajedno s plemićkim naslovom, za 15.180 [[dukat]]a prodalo obitelji Alberti. Albertijevi su vladali Pentedattilom sve do 1760., kada su posjedi prodani Clementeu, [[markiz]]u [[Talijanske općine|komune]] San Luca. Godine 1823. vlast nad posjedima preuzima obitelj Ramirez.<ref name="Note">[http://www.pentedattilo.info/storia/17 www.pentedattilo.info – Note Storiche], pristupljeno 5. srpnja 2013. {{ita oznaka}}</ref>
Pentedattilo se nalazi 250 metara iznad [[Razina mora|razine mora]]. Naselje je sagrađeno oko [[640. pr. Kr.|640. godine pr. Kr.]] na brdu Kalvarija (tal. ''Monte Calvario'') podno karakteristične [[Stijena|stijene]] koja podsjeća na divovsku ruku s pet prstiju, po kojoj je i dobilo ime (od [[Grčki jezik|grč.]]: ''penta daktylos'' = pet prstiju). Iz mjesta se pruža prekrasan pogled na [[Jonsko more]], obližnju [[Sicilija|Siciliju]] i [[vulkan]] [[Etna|Etnu]].<ref name="Chiara">[http://www.italiaperduta.com/it/paesifantasma-in-italia/item/18-pentedattilo-la-mano-del-diavolo.html www.italiaperduta.com – Chiara Salvadori: »Pentedattilo: La mano del Diavolo«], pristupljeno 30. lipnja 2013. {{ita oznaka}}</ref> U početku je Pentedattilo bio [[kolonija]] [[Halkida|Halkide]]: tijekom grčke kolonizacije južne Italije (v. [[Magna Graecia]]) i u razdoblju [[Rimska Republika|Rimske Republike]] bio je značajno političko, gospodarsko, vojno i vjersko središte. U doba [[Bizant]]a gubi dotadašnji značaj: nekoliko puta pljačkali su ga i opustošili [[Saraceni]], a kasnije i vojvoda od [[Kalabrija|Kalabrije]] (tal. ''Duca di Calabria'').<ref name="Pente">[http://www.pentedattilo.info/storia www.pentedattilo.info – Storia], pristupljeno 30. lipnja 2013. {{ita oznaka}}</ref> U [[12. stoljeće|12. stoljeću]] osvajaju ga [[Normani]], a kralj [[Ruggero I di Sicilia]] (tal. Ruggero d’Altavilla; [[Francuski jezik|franc.]] Roger de Hauteville) daje Pentadattilo – zajedno s općinama Capo D’Armi, Condofuri i Montebello Ionico – u posjed vlastelinskoj obitelji Abenavoli. [[Feudalizam|Feudalna]] [[hegemonija]] obitelji Abenavoli je s vremenom oslabila, pa je vlast nad spomenutim općinama pripala plemićkoj obitelji Francoperta iz [[Reggio Calabria|Reggio Calabrije]]. Sveto kraljevsko vijeće (tal. ''Sacro Regio Consiglio'') [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskoga Kraljevstva]] je [[1589.]] zbog novčanih dugovanja te posjede oduzelo Giovanniju Francoperti i na dražbi ih, zajedno s plemićkim naslovom, za 15.180 [[dukat]]a prodalo obitelji Alberti. Albertijevi su vladali Pentedattilom sve do 1760., kada su posjedi prodani Clementeu, [[markiz]]u [[Talijanske općine|komune]] San Luca. Godine 1823. vlast nad posjedima preuzima obitelj Ramirez.<ref name="Note">[http://www.pentedattilo.info/storia/17 www.pentedattilo.info – Note Storiche], pristupljeno 5. srpnja 2013. {{ita oznaka}}</ref>


[[File:Ruderi castello02 - Pentedattilo.jpg|thumb|200px|lijevo|Ruševine [[Dvorac|dvorca]] obitelji Abenavoli]]
[[Datoteka:Ruderi castello02 - Pentedattilo.jpg|thumb|200px|lijevo|Ruševine [[Dvorac|dvorca]] obitelji Abenavoli]]
Pentedattilo je teško stradao u potresu 1783., ali i u potresima koji su ga zadesili 1908. i 1917. Zbog tih [[Prirodna katastrofa|prirodnih katastrofa]], koje su ugrozile strukturu stijena iznad naselja, stanovnici Pentedattila su do sredine [[1960-ih]] sasvim napustili svoje domove i preselili koji kilometar nizvodno, prema obližnjoj općini [[Melito di Porto Salvo]].<ref name="Pente"/> Sve do ranih [[1980-ih]] Pentedattilo je bio [[grad duhova]]: tada su ga ponovno otkrili mladi i pustolovni članovi mnogih kulturnih udruga, koji su ga svojim dobrovoljnim radom i aktivnostima polako počeli obnavljati.<ref name="Note"/> Zahvaljujući njihovoj viziji, strasti i predanosti, obnovljena je i [[crkva]] Sv. Petra i Pavla.<ref name="Chiara"/>
Pentedattilo je teško stradao u potresu 1783., ali i u potresima koji su ga zadesili 1908. i 1917. Zbog tih [[Prirodna katastrofa|prirodnih katastrofa]], koje su ugrozile strukturu stijena iznad naselja, stanovnici Pentedattila su do sredine [[1960-ih]] sasvim napustili svoje domove i preselili koji kilometar nizvodno, prema obližnjoj općini [[Melito di Porto Salvo]].<ref name="Pente"/> Sve do ranih [[1980-ih]] Pentedattilo je bio [[grad duhova]]: tada su ga ponovno otkrili mladi i pustolovni članovi mnogih kulturnih udruga, koji su ga svojim dobrovoljnim radom i aktivnostima polako počeli obnavljati.<ref name="Note"/> Zahvaljujući njihovoj viziji, strasti i predanosti, obnovljena je i [[crkva]] Sv. Petra i Pavla.<ref name="Chiara"/>


Redak 101: Redak 101:


== Priče i legende ==
== Priče i legende ==
[[File:Lapide tombale particolare stemma Chiesa di San Pietro Apostolo - Pentedattilo.jpg|thumb|170px|[[Grb]] plemićke obitelji Alberti]]
[[Datoteka:Lapide tombale particolare stemma Chiesa di San Pietro Apostolo - Pentedattilo.jpg|thumb|170px|[[Grb]] plemićke obitelji Alberti]]
U drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] Pentedattilo je bio poprište okrutnoga zločina poznatog i kao pokolj Albertijevih. Talijanski [[pisac]] i [[Publicistika|publicist]] [[Andrea Cantadori]] o tom je zločinu pisao u svojem povijesnom [[roman]]u '''''La tragedia di Pentidattilo'''''.<ref>[http://www.ilcommento.it/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=87 Il libro: "La tragedia di Pentidattilo" di Andrea Cantadori], pristupljeno 6. srpnja 2013. {{ita oznaka}}</ref> Tragična priča o strasti, ljubavnoj opsesiji i dugogodišnjem rivalstvu [[Plemstvo|plemićkih]] obitelji Alberti i Abenavoli postala je tijekom vremena izvor mnogobrojnih [[legenda]]. Jedna od njih spominje ''»ogromnu ruku koja će smlaviti ljude i tako kazniti njihovu neutaživu žeđ za krvlju«''. Druga pak pet [[stijena]] iznad Pentedattila opisuje kao ''»okrvavljene prste na ruci baruna Abenavolija«'' (zato litice iznad Pentedattila i danas često nazivaju »đavoljom rukom«).<ref>[http://www.pentedattilofilmfestival.net/il-borgo-.html  www.pentedattilofilmfestival.net – IL BORGO], pristupljeno 30. lipnja 2013. {{ita oznaka}}</ref>
U drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] Pentedattilo je bio poprište okrutnoga zločina poznatog i kao pokolj Albertijevih. Talijanski [[pisac]] i [[Publicistika|publicist]] [[Andrea Cantadori]] o tom je zločinu pisao u svojem povijesnom [[roman]]u '''''La tragedia di Pentidattilo'''''.<ref>[http://www.ilcommento.it/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=87 Il libro: "La tragedia di Pentidattilo" di Andrea Cantadori], pristupljeno 6. srpnja 2013. {{ita oznaka}}</ref> Tragična priča o strasti, ljubavnoj opsesiji i dugogodišnjem rivalstvu [[Plemstvo|plemićkih]] obitelji Alberti i Abenavoli postala je tijekom vremena izvor mnogobrojnih [[legenda]]. Jedna od njih spominje ''»ogromnu ruku koja će smlaviti ljude i tako kazniti njihovu neutaživu žeđ za krvlju«''. Druga pak pet [[stijena]] iznad Pentedattila opisuje kao ''»okrvavljene prste na ruci baruna Abenavolija«'' (zato litice iznad Pentedattila i danas često nazivaju »đavoljom rukom«).<ref>[http://www.pentedattilofilmfestival.net/il-borgo-.html  www.pentedattilofilmfestival.net – IL BORGO], pristupljeno 30. lipnja 2013. {{ita oznaka}}</ref>
Još jedna legenda spominje da ''»katkada noću, zimi – dok vjetar silovito vije planinskim klancima Pentedattila – još uvijek možete čuti zastrašujući krik markiza Lorenza Albertija«''.<ref name="Chiara"/>
Još jedna legenda spominje da ''»katkada noću, zimi – dok vjetar silovito vije planinskim klancima Pentedattila – još uvijek možete čuti zastrašujući krik markiza Lorenza Albertija«''.<ref name="Chiara"/>
Redak 107: Redak 107:
== Galerija ==
== Galerija ==
<gallery>
<gallery>
File:Vista Pentedattilo03.jpg|Pogled na Pentedattilo
Datoteka:Vista Pentedattilo03.jpg|Pogled na Pentedattilo
File:Vista da Pentedattilo01.jpg|Pogled s ruševina dvorca prema moru
Datoteka:Vista da Pentedattilo01.jpg|Pogled s ruševina dvorca prema moru
File:Campanile Chiesa di San Pietro Apostolo01 - Pentedattilo.jpg|Pentedattilo: zvonik crkve Sv. Petra i Pavla  
Datoteka:Campanile Chiesa di San Pietro Apostolo01 - Pentedattilo.jpg|Pentedattilo: zvonik crkve Sv. Petra i Pavla  
File:Interno Chiesa di San Pietro Apostolo - Pentedattilo.jpg|Pentedattilo: unutrašnjost crkve Sv. Petra i Pavla
Datoteka:Interno Chiesa di San Pietro Apostolo - Pentedattilo.jpg|Pentedattilo: unutrašnjost crkve Sv. Petra i Pavla
</gallery>
</gallery>



Trenutačna izmjena od 09:09, 1. svibnja 2022.

Pentedattilo
Pogled na Pentedattilo
Pogled na Pentedattilo
Koordinate: 37°57′N 15°45′E / 37.95°N 15.75°E / 37.95; 15.75
Država Flag of Italy.svg Italija
Regija Coat of arms of Calabria.svg Kalabrija
Pokrajina Reggio Calabria
Općina Melito di Porto Salvo
Visina 250 MSL
Vremenska zona UTC (UTC+1)
Poštanski broj 89063
Pozivni broj (+39) 0965
Svetac zaštitnik Sveti Petar
Službena stranica www.pentedattilo.info
Zemljovid
Pentedattilo na karti Italija
Pentedattilo
Pentedattilo

Pentedattilo (tal. još i Pentidattilo / kalabrijski grčki: Pentadàktilo) je drevno i nekoć napušteno naselje u južnotalijanskoj pokrajini Reggio Calabria u općini Melito di Porto Salvo. Sve do 1811. to je naselje bilo samostalna općina.

Povijest

Pentedattilo se nalazi 250 metara iznad razine mora. Naselje je sagrađeno oko 640. godine pr. Kr. na brdu Kalvarija (tal. Monte Calvario) podno karakteristične stijene koja podsjeća na divovsku ruku s pet prstiju, po kojoj je i dobilo ime (od grč.: penta daktylos = pet prstiju). Iz mjesta se pruža prekrasan pogled na Jonsko more, obližnju Siciliju i vulkan Etnu.[1] U početku je Pentedattilo bio kolonija Halkide: tijekom grčke kolonizacije južne Italije (v. Magna Graecia) i u razdoblju Rimske Republike bio je značajno političko, gospodarsko, vojno i vjersko središte. U doba Bizanta gubi dotadašnji značaj: nekoliko puta pljačkali su ga i opustošili Saraceni, a kasnije i vojvoda od Kalabrije (tal. Duca di Calabria).[2] U 12. stoljeću osvajaju ga Normani, a kralj Ruggero I di Sicilia (tal. Ruggero d’Altavilla; franc. Roger de Hauteville) daje Pentadattilo – zajedno s općinama Capo D’Armi, Condofuri i Montebello Ionico – u posjed vlastelinskoj obitelji Abenavoli. Feudalna hegemonija obitelji Abenavoli je s vremenom oslabila, pa je vlast nad spomenutim općinama pripala plemićkoj obitelji Francoperta iz Reggio Calabrije. Sveto kraljevsko vijeće (tal. Sacro Regio Consiglio) Napuljskoga Kraljevstva je 1589. zbog novčanih dugovanja te posjede oduzelo Giovanniju Francoperti i na dražbi ih, zajedno s plemićkim naslovom, za 15.180 dukata prodalo obitelji Alberti. Albertijevi su vladali Pentedattilom sve do 1760., kada su posjedi prodani Clementeu, markizu komune San Luca. Godine 1823. vlast nad posjedima preuzima obitelj Ramirez.[3]

Ruševine dvorca obitelji Abenavoli

Pentedattilo je teško stradao u potresu 1783., ali i u potresima koji su ga zadesili 1908. i 1917. Zbog tih prirodnih katastrofa, koje su ugrozile strukturu stijena iznad naselja, stanovnici Pentedattila su do sredine 1960-ih sasvim napustili svoje domove i preselili koji kilometar nizvodno, prema obližnjoj općini Melito di Porto Salvo.[2] Sve do ranih 1980-ih Pentedattilo je bio grad duhova: tada su ga ponovno otkrili mladi i pustolovni članovi mnogih kulturnih udruga, koji su ga svojim dobrovoljnim radom i aktivnostima polako počeli obnavljati.[3] Zahvaljujući njihovoj viziji, strasti i predanosti, obnovljena je i crkva Sv. Petra i Pavla.[1]

Od 1997. u Pentedattilu se svakoga ljeta održava glazbeno-folklorni festival Paleariza, koji promiče povijesne vrijednosti i naslijeđe helenističke kulture u tom dijelu Kalabrije. Od 2006. svake se godine krajem kolovoza i početkom rujna održava i međunarodni festival kratkometražnoga filma, kojem posebnu čar daje i pomalo mističan krajolik Pentedattila.[4]

Priče i legende

Grb plemićke obitelji Alberti

U drugoj polovici 17. stoljeća Pentedattilo je bio poprište okrutnoga zločina poznatog i kao pokolj Albertijevih. Talijanski pisac i publicist Andrea Cantadori o tom je zločinu pisao u svojem povijesnom romanu La tragedia di Pentidattilo.[5] Tragična priča o strasti, ljubavnoj opsesiji i dugogodišnjem rivalstvu plemićkih obitelji Alberti i Abenavoli postala je tijekom vremena izvor mnogobrojnih legenda. Jedna od njih spominje »ogromnu ruku koja će smlaviti ljude i tako kazniti njihovu neutaživu žeđ za krvlju«. Druga pak pet stijena iznad Pentedattila opisuje kao »okrvavljene prste na ruci baruna Abenavolija« (zato litice iznad Pentedattila i danas često nazivaju »đavoljom rukom«).[6] Još jedna legenda spominje da »katkada noću, zimi – dok vjetar silovito vije planinskim klancima Pentedattila – još uvijek možete čuti zastrašujući krik markiza Lorenza Albertija«.[1]

Galerija

Literatura

  1. Séstito, Marcello: L’architettata mano. Pentedattilo palmo di pietra, Soveria Mannelli: Rubbettino, 2004. ISBN 978-8849807677
  2. Teti, Vito: Il senso dei luoghi. Memoria e storia dei paesi abbandonati, Rim: Donzelli, 2004. ISBN 978-8879899147

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 www.italiaperduta.com – Chiara Salvadori: »Pentedattilo: La mano del Diavolo«, pristupljeno 30. lipnja 2013. (tal.)
  2. 2,0 2,1 www.pentedattilo.info – Storia, pristupljeno 30. lipnja 2013. (tal.)
  3. 3,0 3,1 www.pentedattilo.info – Note Storiche, pristupljeno 5. srpnja 2013. (tal.)
  4. Pentedattilo Film Festival: IL FESTIVAL, pristupljeno 6. srpnja 2013. (tal.)
  5. Il libro: "La tragedia di Pentidattilo" di Andrea Cantadori, pristupljeno 6. srpnja 2013. (tal.)
  6. www.pentedattilofilmfestival.net – IL BORGO, pristupljeno 30. lipnja 2013. (tal.)

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pentedattilo

Mrežna sjedišta