Razlika između inačica stranice »Aneksijska kriza«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Bosnia-Herzegovina and Sanjak of Novibazar.JPG|thumb|250px|desno|[[Bosna i Hercegovina]] i [[Novopazarski sandžak]]]] | |||
'''Aneksijska kriza''' ili '''Bosanska kriza''' bila je politička kriza koja je trajala tijekom [[1908.]] i [[1909.]] zbog [[aneksija|aneksije]] [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] u sastav [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] [[7. listopada]] [[1908.]] godine. [[Berlinski sporazum|Berlinskim sporazumom]]{{nedostaje izvor}} iz travnja 1909. ta kriza se je okončala. | '''Aneksijska kriza''' ili '''Bosanska kriza''' bila je politička kriza koja je trajala tijekom [[1908.]] i [[1909.]] zbog [[aneksija|aneksije]] [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] u sastav [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] [[7. listopada]] [[1908.]] godine. [[Berlinski sporazum|Berlinskim sporazumom]]{{nedostaje izvor}} iz travnja 1909. ta kriza se je okončala. | ||
Trenutačna izmjena od 23:05, 30. travnja 2022.
Aneksijska kriza ili Bosanska kriza bila je politička kriza koja je trajala tijekom 1908. i 1909. zbog aneksije Bosne i Hercegovine u sastav Austro-Ugarske 7. listopada 1908. godine. Berlinskim sporazumom[nedostaje izvor] iz travnja 1909. ta kriza se je okončala.
Događaji
Nakon pobjede mladoturske revolucije u Osmanlijskom Carstvu, Austro-Ugarska se zabrinula da bi morali vratiti BiH. S toga je 1908. odlučila te pokrajine pripojiti izravno u svoj državni sustav. Austro-Ugarska je 29. veljače 1909. postigla dogovor s Osmanlijskim Carstvom u kome se obavezala na isplatu 2,5 milijuna turskih funtâ (54 milijuna austro-ugarskih krunâ) u zlatu kao naknadu za aneksiju Bosne i Hercegovine.[1][2]
U Srbiji je pripajanje izazvalo veliku zabrinutost, jer se osjećalo da Austrija time učvršćuje svoj položaj na Balkanu. Tako je ugrožavala sve nade u stvaranje buduće velikosrpske države.
Slijedili su prosvjedi Srba i Muslimana. Srpski političari su prema velikosrpskoj ideologiji tvrdili kako su ne samo pravoslavci nego svi katolici i muslimani koji govore štokavskim narječjom zapravo Srbi.
U Srbiji je osnovana Narodna obrana s ciljem da prikupi dragovoljce za moguće borbe.
S druge su strane hrvatski pravaši pokrenuli pripreme za osnivanje Hrvatske narodne legije koja se je trebala suprotstaviti upadima vojnih i paravojnih postrojba iz Srbije: srbijanske vojske, četničkih i komitskih odreda.[3]
Uz podršku Rusije i saveznika Crne Gore, Bugarske i Grčke ušla 1912. u Prvi balkanski rat u kojem je potisnuta Turska. U Drugom balkanskom ratu (1913.) Srbija je zajedno sa saveznicima porazila Bugarsku i proširila svoj teritorij na jug.
U Srbiji je ova kriza izazvala jačanje nacionalizma i nacionalne solidarnosti. Ova kriza je na neko vrijeme poremetila odnose između Austro-Ugarske i carske Rusije. Osim toga se ova kriza se smatra uvodom u Prvi svjetski rat.
Mlada Bosna koja je isticala svoj tobožnji oslobodilački i jugoslavenski program i čiji su članovi su bili uvježbani i naoružani iz Srbije organizirali su 28. lipnja 1914. Sarajevski atentat.
Izvori
- ↑ Izvorni dokument sporazuma o priznanju aneksije između Austro-Ugarske i Osmanlijskog Carstva
- ↑ Protocol between Austria-Hungary and Turkey. Signed February 26, 1909., The American Journal of International Law, Vol. 3, No. 4, Supplement: Official Documents (Oct., 1909), pp. 286-289, American Society of International Law
- ↑ Zlatko Hasanbegović: Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušaju gradnje "pravaške" džamije u Zagrebu 1908., u zborniku radova Pravaška misao i politika, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6324-61-3, str. 93.