Analogne nukleinske kiseline: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Difference DNA RNA-EN.svg|thumb|300px|[[RNK]] sa svojim [[nukleobaza]]ma (lijevo) i [[DNK]] (desno).]] | |||
'''Analogne nukleinske kiseline''' (ksenonukleinske kiseline, KNK) su nakupine koje su strukturno slične ([[Analog (kemija)|analogne]]) prirodnim molekulama [[RNK]] i DNK. Ksenonukleinske kiseline se koriste u medicini i molekularno biološkim istraživanjima. | '''Analogne nukleinske kiseline''' (ksenonukleinske kiseline, KNK) su nakupine koje su strukturno slične ([[Analog (kemija)|analogne]]) prirodnim molekulama [[RNK]] i DNK. Ksenonukleinske kiseline se koriste u medicini i molekularno biološkim istraživanjima. | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 14:34
Analogne nukleinske kiseline (ksenonukleinske kiseline, KNK) su nakupine koje su strukturno slične (analogne) prirodnim molekulama RNK i DNK. Ksenonukleinske kiseline se koriste u medicini i molekularno biološkim istraživanjima.
Nukleinske kiseline su lanci nukleotida, koji se sastoje od tri dijela: fosfatne osnove, pentoznog šećera, riboze ili deoksiriboze, i četiri nukleobaze. Analog može sadržavati promjene u bilo kojem od tih dijelova.
Umjetne nukleinske kiseline su peptidna nukleinska kiselina (PNK), morfolino[1][2] i zaključana nukleinska kiselina (LNK), kao i glikolna nukleinska kiselina (GNK) i treozna nukleinska kiselina (TNK). Svaka od njih se razlikuje od prirodne DNK i RNK po promjenama osnove molekula.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Summerton J and Weller D. Morpholino Antisense Oligomers: Design, Preparation and Properties. Antisense & Nucleic Acid Drug Development 1997; 7:187-195.
- ↑ Summerton J. Morpholino Antisense Oligomers: The Case for an RNase-H Independent Structural Type. Biochimica et Biophysica Acta 1999; 1489: 141-158.