Razlika između inačica stranice »Branko Dragišić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branko Dragišić''' ([[Rujevac]] na [[Banovina|Banovini]], [[27. studenog]] [[1896.]] {{--}} [[Zagreb]], [[5. veljače]] [[1947.]]), hrvatski pedijatar srpskog podrijetla, profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. | |||
Otac mu je bio pravoslavni svećenik. Imao je petero braće i jednu sestru. | Otac mu je bio pravoslavni svećenik. Imao je petero braće i jednu sestru. | ||
Trenutačna izmjena od 13:02, 30. travnja 2022.
Branko Dragišić (Rujevac na Banovini, 27. studenog 1896. − Zagreb, 5. veljače 1947.), hrvatski pedijatar srpskog podrijetla, profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Otac mu je bio pravoslavni svećenik. Imao je petero braće i jednu sestru.
Nakon što je osnovnu školu završio u rodnom mjestu, gdje mu je službovao otac, gimnaziju je pohađao u Petrinji i Srijemskim Karlovcima.
Zbog suradnje s velikosrpskom organizacijom Mlada Bosna, involviranom u terorističke akte, osuđen je na smrt, ali je pomilovan te upućen na vojnu službu. Zarobljen je na bojištu u Galiciji, te je interniran u Sibiru. Bježi preko kineske pustinje Gobi, te uspijeva brodom doći do Grčke, gdje se na Solunskom frontu pridružuje srbijanskoj vojsci. Kao srpski vojnik, teško je ranjen u glavu.
Nakon I. svjetskog rata, završava 1924. god. studij medicine u Čehoslovačkoj. Od 1934. god. je docent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a od 1939. je u zvanju izvanrednog profesora, za za predmet Higijena dječjeg doba.
1939. godine objavljuje tri rada o endemskom sifilisu u Bosni, te opširan izvještaj pod naslovom "Endemijski sifilis kod djece u Bosni". Za vrijeme terenskog rada u Bosni se i zarazio infekcijom dizenterije; od njenih poslјedica duže je patio.
Iste godine u suradnji s dr. Ernestom Majerhoferom objavljuje udžbenik "Pedijatrija", a naredne godine radove: "Opće smjernice zaštite djeteta na selu", "Meningitis cerebrospinalis epidemica", "Naša iskustva kod pilerospasma dojenčadi" i "Indikacije i kontraindikacije klime našeg mora kod dečjih bolesti".
Nakon uspostave NDH je umirovljen, ali nastoji ostati aktivan, te se bilježe njegova predavanja u masonskoj loži u Zagrebu 1941. i 1942. godine.[1]
1942. godine je upućen za liječnika u Domu za djecu Jastrebarsko - ustanovu koju efektivno i osniva u suradnji s Akcijom Diane Budisavljević. Upravu ustanove i rad u njoj ubrzo preuzimaju Sestre milosrdnice, a dr. Dragišić nastavlja djeci pružati medicinsku skrb, zajedno s liječnicima Brankom Davilom i Karlom Weissmannom.[2] [3]
Nakon kraja rata, od lipnja 1945. godine je redovni profesor na Katedri pedijatrije Medicinskog fakulteta u Zagrebu.[4]
Bio je član uredničkog odbora "Liječničkog vjesnika", tajnik i kasniji podpredsjednik Društva pedijatara Hrvatske, kao i Jugoslavenskog pedijatrijskog društva.[5]
Izvori
- ↑ Robert Bajruši (6. srpnja 2013.). "KONAČNI POPIS HRVATSKIHMASONA 20. STOLJEĆATito nije bio slobodni zidar". Jutarnji list. https://www.jutarnji.hr/vijesti/konacni-popis-hrvatskihmasona-20.-stoljecatito-nije-bio-slobodni-zidar/1052846/ Pristupljeno 15. listopada 2019.
- ↑ "Istina o časnim sestrama i djeci u Jastrebarskom (1.)". Narod.hr. 20. kolovoza 2016.. https://narod.hr/kultura/istina-o-casnim-sestrama-i-djeci-u-jastrebarskom-1 Pristupljeno 15. listopada 2019.
- ↑ Igor Vukić. "Glas čovječnosti iz Ministarstva udružbe". Novosti. http://arhiva.portalnovosti.com/2011/02/glas-covjecnosti-iz-ministarstva-udruzbe/ Pristupljeno 26. veljače 2011.
- ↑ Dnevnik Diane Budisavljević, Polemos, Zagreb, 2003, str. 65, 76, 101, 126
- ↑ "Poznati Banijci: Liječnik Branko Dragišić". Banija.rs. 22. siječnj 2016.. https://banija.rs/poznati-banijci/15310-poznati-banijci-lijecnik-branko-dragisic.html Pristupljeno 15. listopada 2019.