Razlika između inačica stranice »Bioč«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Bioć.jpg|mini|desno|Bioč]] | |||
[[Datoteka:Kar Trnovačkého jezera obklopený pohořími Volujak, Bioč a Maglić.jpg|mini|desno|Trnovačko jezero okruženo Volujkom, Biočem i Maglićem]] | [[Datoteka:Kar Trnovačkého jezera obklopený pohořími Volujak, Bioč a Maglić.jpg|mini|desno|Trnovačko jezero okruženo Volujkom, Biočem i Maglićem]] | ||
'''Bioč''' je planina u graničnom području [[BiH|Bosne i Hercegovine]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Po građi je zapravo prostrani [[plato]]. Spada u skupinu središnjih bh. planina. Najjužniji je dio visokoplaninskog masiva [[Maglić]]-[[Volujak]] (sa [[Vlasulja|Vlasuljom]])-[[Bioč]]. Omeđuju je [[kanjonska dolina|kanjonske doline]] rijeka Drine, Pive (i [[Pivsko jezero]]) na istoku, Sutjeske i Suhe na zapadu te Vrbnica na jugu. Kanjon Pive prosijeca Bioč. Bioč i planine [[Maglić]], [[Volujak]], [[Vlasulja]] i [[Trnovački Durmitor]] okružuju [[Trnovačko jezero]]. Najviši vrh Bioča je Veliki Vitao (2397 m), na 43.2251 sjeverne zemljopisne širine i 18.7566 istočne zemljopisne dužine. Bio je u stvari prostrani plato iz kojega se uzdižu stjenoviti uski i izduženi grebeni i vrhovi, koji se pružaju u dinarskom smjeru, a između grebena su duboke doline. [[Mratinjska kotlina]] obrubljuje Bioč sa sjevera, sa juga i istoka [[Pivsko jezero]] (nekadašnji kanjon rijeke Pive), a sa zapada, prema Magliću, ledenjački [[cirk]] Urdeni dolovi.<ref name="dinarsko gorje-bioč">[http://www.dinarskogorje.com/bio269.html Dinarsko gorje] ''Bioč'' (pristupljeno 18. listopada 2017.)</ref> | '''Bioč''' je planina u graničnom području [[BiH|Bosne i Hercegovine]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Po građi je zapravo prostrani [[plato]]. Spada u skupinu središnjih bh. planina. Najjužniji je dio visokoplaninskog masiva [[Maglić]]-[[Volujak]] (sa [[Vlasulja|Vlasuljom]])-[[Bioč]]. Omeđuju je [[kanjonska dolina|kanjonske doline]] rijeka Drine, Pive (i [[Pivsko jezero]]) na istoku, Sutjeske i Suhe na zapadu te Vrbnica na jugu. Kanjon Pive prosijeca Bioč. Bioč i planine [[Maglić]], [[Volujak]], [[Vlasulja]] i [[Trnovački Durmitor]] okružuju [[Trnovačko jezero]]. Najviši vrh Bioča je Veliki Vitao (2397 m), na 43.2251 sjeverne zemljopisne širine i 18.7566 istočne zemljopisne dužine. Bio je u stvari prostrani plato iz kojega se uzdižu stjenoviti uski i izduženi grebeni i vrhovi, koji se pružaju u dinarskom smjeru, a između grebena su duboke doline. [[Mratinjska kotlina]] obrubljuje Bioč sa sjevera, sa juga i istoka [[Pivsko jezero]] (nekadašnji kanjon rijeke Pive), a sa zapada, prema Magliću, ledenjački [[cirk]] Urdeni dolovi.<ref name="dinarsko gorje-bioč">[http://www.dinarskogorje.com/bio269.html Dinarsko gorje] ''Bioč'' (pristupljeno 18. listopada 2017.)</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 11:46, 28. travnja 2022.
Bioč je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Po građi je zapravo prostrani plato. Spada u skupinu središnjih bh. planina. Najjužniji je dio visokoplaninskog masiva Maglić-Volujak (sa Vlasuljom)-Bioč. Omeđuju je kanjonske doline rijeka Drine, Pive (i Pivsko jezero) na istoku, Sutjeske i Suhe na zapadu te Vrbnica na jugu. Kanjon Pive prosijeca Bioč. Bioč i planine Maglić, Volujak, Vlasulja i Trnovački Durmitor okružuju Trnovačko jezero. Najviši vrh Bioča je Veliki Vitao (2397 m), na 43.2251 sjeverne zemljopisne širine i 18.7566 istočne zemljopisne dužine. Bio je u stvari prostrani plato iz kojega se uzdižu stjenoviti uski i izduženi grebeni i vrhovi, koji se pružaju u dinarskom smjeru, a između grebena su duboke doline. Mratinjska kotlina obrubljuje Bioč sa sjevera, sa juga i istoka Pivsko jezero (nekadašnji kanjon rijeke Pive), a sa zapada, prema Magliću, ledenjački cirk Urdeni dolovi.[1]
Bioč kao i ostale planine iz ove skupine ima obilje tragova glacijacije. Primjeri su ledenjački cirkovi i doline, morene, te krški oblici, oštri planinski vrhovi i ivice. Također ima visoravni i planinskih pašnjaka.[2]
Na Bioču se nalazi nekoliko jezera: Stabanska (Stabljanska) jezera - Veliko na 1319 m n.v. i Malo na 1194 m, Veliko Mratinjsko jezero (1504 m) i Malo Mratinjsko jezero.[1]
Vegetacija na Bioču je rijetka. Planina je pretežito gola, krševita. Klekovina se pojavljuje mjestimice. Često se čak i ljeti snijeg na mnogo mjesta zadržava.[1] Kod ostalih planina iz ove skupine šuma ima na nižim obroncima, do oko 1600 metara n.v. - mješavine bukove i crnogorične (četinarske) šume.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Dinarsko gorje Bioč (pristupljeno 18. listopada 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 Dinarsko gorje B.5.4. Grupa Bioč-Maglić-Volujak - DINARSKO GORJE.htm (pristupljeno 18. listopada 2017.)