Astarot: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz Oznaka: disambiguator-link-added |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[File:Astaroth.jpg|250px|desno|mini|Prikaz Astarota iz knjige ''[[Dictionnaire Infernal]]'']] | |||
'''Astarot''' ili '''Astaroth''' je, prema [[demonologija|demonologiji]], jedan od [[princ|prinčeva]] [[pakao|pakla]]. U literaturi je poznat i kao jedan od [[sedam prinčeva pakla|sedam paklenih prinčeva]] koji su posjetili [[Faust]]a, u liku [[zmija|zmije]] sa šarenim repom, dva mala stopala i kestenastim vratom.<ref name="Knight, Thomas, H., str. 49">Knight, Thomas, H., str. 49.</ref> | '''Astarot''' ili '''Astaroth''' je, prema [[demonologija|demonologiji]], jedan od [[princ|prinčeva]] [[pakao|pakla]]. U literaturi je poznat i kao jedan od [[sedam prinčeva pakla|sedam paklenih prinčeva]] koji su posjetili [[Faust]]a, u liku [[zmija|zmije]] sa šarenim repom, dva mala stopala i kestenastim vratom.<ref name="Knight, Thomas, H., str. 49">Knight, Thomas, H., str. 49.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 15. travanj 2022. u 01:05
Astarot ili Astaroth je, prema demonologiji, jedan od prinčeva pakla. U literaturi je poznat i kao jedan od sedam paklenih prinčeva koji su posjetili Fausta, u liku zmije sa šarenim repom, dva mala stopala i kestenastim vratom.<ref name="Knight, Thomas, H., str. 49">Knight, Thomas, H., str. 49.</ref>
Etimologija[uredi]
Ime ovog demona na hebrejskom označava gomilu, skupinu, a proistjeće od feničke božice rata i plodnosti Astarte<ref>Havens, Nigel, str. 81.</ref>, koja je istovjetna s babilonsko-asirskom božicom Ištar i sumerskom božicom Inanom.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 21.</ref> U Prvoj knjizi o Kraljevima (1 Kr 11,5) spominje se kao Aštarta, boginja Sidonaca, koju je pred kraj života štovao kralj Salomon.<ref>Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 330.</ref> Ime Astarota kao muškog demona prvi se put pojavljuje u Knjizi Svete magije Abramelina maga iz oko 1458. godine (prema datiranju iz samog djela), a kasnije i u brojnim drugim grimorijima.<ref>Mathers, Samuel L., str. 58.-59.</ref>
Demon iz Goecije[uredi]
Astarot je dvadeset deveti duh Goecije koji zapovjeda s četrdeset legija, vlada na Istoku i čuvar je blaga u paklu.<ref>Knight, Thomas, H., str. 48.</ref> Poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost, podučava liberalnim znanostima, a može ga se nagovoriti i da priča o padu anđela iz Božje milosti.
Ima lik ružnog anđela sa zmijskim grudima. U jednoj ruci nosi bič, a dah mu je ubojit i vrlo smrdljiv, pa se prizivač mora zaštititi magičnim prstenom, koji će kod prizivanja držati ispod nosa.<ref name="Knight, Thomas, H., str. 49"/>
Bilješke[uredi]
Literatura[uredi]
- Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6709-48-9 nevaljani ISBN
- Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, Nova Arka, Zagreb, 1996. ISBN 953-6123-31-2 nevaljani ISBN
- Knight, Thomas, H., Demoni, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003. ISBN 953-6996-16-2 nevaljani ISBN
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. II, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-02-3 nevaljani ISBN
- Samuel, L. MacGregor-Mathers (ur.), Knjiga Svete magije Abramelina maga, Nova Arka, Zagreb, 2000. ISBN 953-6123-51-7 nevaljani ISBN
Vanjske poveznice[uredi]
- Astarte/Astaroth (engl.)
Nedovršeni članak Astarot koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.