More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bny |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Taksokvir | |||
| boja = pink | | boja = pink | ||
| naziv = Sim | | naziv = Sim | ||
Posljednja izmjena od 14. travanj 2022. u 04:48
| Sim | |
|---|---|
 Sim | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Acipenseriformes |
| Porodica: | Acipenseridae |
| Potporodica: | Acipenserinae |
| Rod: | Acipenser |
| Vrsta: | A. nudiventris |
| Dvojno ime | |
| Acipenser nudiventris Lovetzky, 1828. | |
| Sinonimi | |
| Acipenser glaber Acipenser nudiventris derjavini | |
Sim (lat. Acipenser nudiventris), poznat i kao kratkonosa kečiga, kritično je ugrožena riba roda Acipenser, u prirodnom staništu možda izumrla. Cijenjena je zbog svojeg mesa i ikre od koje se proizvodi kavijar.
Rasprostranjenost
Staništa ove vrste su Kaspijsko jezero, rijeke Ural, Dunav i Rioni te Balhaško jezero u Kazahstanu, u koje je naseljen ljudskom intervencijom. U prošlosti je živjela i u Aralskom jezeru i Crnom moru.[1][2]
U Hrvatskoj se smatra regionalno izumrlom vrstom, iako je nekoliko jedinki uhvaćeno u rijeci Muri i u Dunavu kod Apatina.[1][3]
Opis vrste
Sim je srednje velika jesetra, te može narasti do 200 cm. Masa ove ribe često prelazi 20 kg. Tijelo je izduženo, a glava je prekrivena koštanim pločama. Leđa su tamna, bokovi svjetliji, a trbuh je bijele boje. Rilo je srednje dugo, manje izraženo nego u pastruge.
Hrani se uglavnom ribama, mekušcima, rakovima i ličinkama kukaca.
Mrijesti se u rijekama od ožujka do svibnja, nakon čega ženke polažu 200.000 do 1.000.000 jajašaca. Mladi po izlijeganju odlaze u more, gdje ostaju 10-15 godina, kad postaju spolno zreli.
Stanište
Sim se najčešće zadržava u pridnenim staništima, a preferira bočatu vodu. Živi u dubinama do 60 metara, te na temperaturi od 10°C do 20°C.[3]
Ugroženost i zaštita
Kao i za većinu ribljih vrsta, najveća opasnost simovu opstanku predstavlja komercijalni ribolov. Ostali uzroci ugroženosti su povećanje saliniteta i suše (kao u slučaju Aralskog jezera), kanaliziranje rijeka te izgradnja brana (npr. HE Đerdap na Dunavu).[1][3]
Jedan od načina zaštite ove vrste je uzgajanje u akvakulturi (ribogojilištima), čime bi se u budućnosti mogla omogućiti reintrodukcija u neke rijeke.[3]