More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{provjeriti}} | |||
{{točnost}} | {{točnost}} | ||
'''Dilema zatvorenika''' je kanonski primjer [[igra|igre]] koja se analizira u [[teorija igara|teoriji igara]]. Ona na najjednostavniji način objašnjava zašto dvije racionalne osobe ne žele surađivati iako je očigledno da je kooperacija najbolji ishod za obje osobe.<ref>Rapoport, Anatol i Albert M. Chammah (1965). Prisoner's Dilemma. University of Michigan Press.</ref> | '''Dilema zatvorenika''' je kanonski primjer [[igra|igre]] koja se analizira u [[teorija igara|teoriji igara]]. Ona na najjednostavniji način objašnjava zašto dvije racionalne osobe ne žele surađivati iako je očigledno da je kooperacija najbolji ishod za obje osobe.<ref>Rapoport, Anatol i Albert M. Chammah (1965). Prisoner's Dilemma. University of Michigan Press.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 00:45
 |
Potrebno je provjeriti točnost podataka u ovom članku.) |
 |
Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor! |
Dilema zatvorenika je kanonski primjer igre koja se analizira u teoriji igara. Ona na najjednostavniji način objašnjava zašto dvije racionalne osobe ne žele surađivati iako je očigledno da je kooperacija najbolji ishod za obje osobe.[1]
Pošto izdaja nudi manju štetu od suradnje, sve racionalne sebične osobe će izdati drugu. Slijedi da je jedini mogući ishod za dvije racionalne osobe da izdaju jedna drugu.[2] Zanimljivo je da taj ishod nije optimalan nego je po obje osobe bolje surađivati.
Primjer isplate
Igra je konstruirana tako da se vrše isplate, odnosno dodjeljuju kazne igračima na temelju njihovih iskaza. Zamislimo sljedeći scenarij: dvoje ljudi je uhićeno zbog počinjenog zločina. Nakon uhićenja zatočenici su ispitivani zasebno, tako da jedan zatvorenik ne zna iskaz drugog, i obrnuto.
Svaki zatvorenik ima priliku surađivati s drugim zatvorenikom tako da odbije dati informacije policiji, ili može ući u sukob s drugim zatvorenikom, odnosno optužiti ga, za što dobiva određenu vrstu imuniteta.
Neka postoje sljedeća pravila, tj. nagrade i kazne u slučaju suradnje odnosno nesuradnje:
- maksimalna kazna za zločin je 10 godina zatvora
- 2 godina zatvora u slučaju da oba igrača surađuju
- ako samo jedan igrač surađuje, a drugi odbija surađivati, onaj koji odbija surađivati dobiva 1 godinu zatvora, a igrač koji je odlučio surađivati dobiva 10 godina zatvora
- U slučaju da oba zatvorenika ulaze u sukob, svaki dobiva po 5 godina zatvora (policija ih može optužiti za zločin srednje težine, koji nije toliko težak kao što bi bio da je samo jedna osoba preuzela krivicu).
Ovo se može tablično prikazati na sljedeći način:
| Igrač B šuti (suradnja) | Igrač B ne surađuje (sukob) | |
|---|---|---|
| Igrač A šuti (suradnja) | Svaki igrač dobiva po 2 godine zatvora | Igrač A: 10 godina zatvora Igrač B: 1 godina zatvora |
| Igrač A ne surađuje (sukob) | Igrač A: 1 godina zatvora Igrač B: 10 godina zatvora |
Svaki igrač dobiva po 5 godina zatvora |
Izvori
- ↑ Rapoport, Anatol i Albert M. Chammah (1965). Prisoner's Dilemma. University of Michigan Press.
- ↑ Milovsky, Nicholas. "The Basics of Game Theory and Associated Games". http://issuu.com/johnsonnick895/docs/game_theory_paper Pristupljeno 11. veljače 2014