Razlika između inačica stranice »Smiljan Šimac«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Smiljan Šimac''' (Osijek, 22. kolovoza 1942.29. siječnja 2022.), hrvatski pravnik, diplo...«.)
 
 
Redak 5: Redak 5:
Kako mu je tijekom 1974. onemogućeno nastaviti raditi na svom fakultetu, prešao je u privredu te je 16 godina radio u Elektroprojektu (hrvatska konzultantsko-projektan tvrtka u području energetike i vodoprivrede) na pravnim i komercijalnim poslovima u tuzemstvu i inozemstvu. Iz tog vremena datira rad ''Građevinska regulativa'' čiji je suauktor. <ref name=Fenix/>
Kako mu je tijekom 1974. onemogućeno nastaviti raditi na svom fakultetu, prešao je u privredu te je 16 godina radio u Elektroprojektu (hrvatska konzultantsko-projektan tvrtka u području energetike i vodoprivrede) na pravnim i komercijalnim poslovima u tuzemstvu i inozemstvu. Iz tog vremena datira rad ''Građevinska regulativa'' čiji je suauktor. <ref name=Fenix/>


Padom komunizma i uspostavljanjem demokracije u Hrvatskoj angažirao se je u visokoj politici.  Pomoćnikom ministra bio je od 1990. do 1992 u Ministarstvu turizma u području inoulaganja i selektivnih oblika turizma. Potom je prešao u Ministarstvo vanjskih poslova gdje je bio na istoj dužnosti, za područje europske bilaterale i multilaterale te izvaneuropske bilaterale. U tom je ministarstvu bio do 2009. godine. Unutar tog vremena u ratnim godinama od 1992. do 1995. bio je [[veleposlanik]]om u važnoj svjetskoj zemlji, Francuskoj.<ref name=Fenix/>
Padom komunizma i uspostavljanjem demokracije u Hrvatskoj angažirao se je u visokoj politici.  Pomoćnikom ministra bio je od 1990. do 1992 u Ministarstvu turizma u području inoulaganja i selektivnih oblika turizma. Potom je prešao u Ministarstvo vanjskih poslova gdje je bio na istoj dužnosti, za područje europske bilaterale i multilaterale te izvaneuropske bilaterale. U tom je ministarstvu bio do 2009. godine. Unutar tog vremena u ratnim godinama od 1992. do 1995. bio je u veleposlanstvu u važnoj svjetskoj zemlji, Francuskoj.<ref name=Fenix/> Na mjesto veleposlanika u [[Popis hrvatskih veleposlanika u Francuskoj|Francuskoj]] postavljen je 26. srpnja 1995. godine.<ref>{{Citiranje novina |title=Odluka kojom postavljam Smiljana Šimca za izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Francuskoj Republici, sa sjedištem u Parizu|url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_08_61_1111.html|work=Narodne novine|publisher=Narodne novine d.d.|accessdate=21. rujna 2018.}}</ref> Uskoro je bio veleposlanikom i za Alžir od 7. travnja 1997.<ref>{{Citiranje novina |title=Odluka o postavljenju Smiljana Šimca za izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici (br. 38/1997.)|url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_04_38_543.html|work=Narodne novine|izdavac=Narodne novine d.d.|accessdate=21. rujna 2018.}}</ref> godine. Na dužnosti veleposlanika u Francuskoj i Alžiru je ostao do 31. kolovoza 1999. godine.<ref>{{Citiranje novina |title=Odluka o razrješenju Smiljana Šimca dužnosti izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Francuskoj Republici|url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1999_05_46_898.html|work=Narodne novine|publisher=Narodne novine d.d.|accessdate=21. rujna 2018.}}</ref><ref>{{Citiranje novina |title=Odluka o razrješenju Smiljana Šimca dužnosti izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici|url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1999_05_46_897.html|work=Narodne novine|izdavac=Narodne novine d.d.|accessdate=21. rujna 2018.}}</ref>


Trećesiječanjskom sječom kadrova nakon parlamentarnih izbora 2000. Vlada ga u travnju skida s položaja pomoćnika ministra, a predsjednik RH ga listopada iste godine miče s mjesta veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova. Sljedećih pola godine bio je bez dodijeljene funkcije. Naposljetku je 2000. poslan na mjesto [[otpravnik poslova|otpravnika poslova]] u veleposlanstvo u Maroku gdje je do 2002., zatim na isto radno mjesto u veleposlanstvo u Kanadi, a od 2004. do umirovljenja srpnja 2009. godine bio je opunomoćenik ministra u veleposlanstvu RH u Mađarskoj.<ref name=Fenix/>
Trećesiječanjskom sječom kadrova nakon parlamentarnih izbora 2000. Vlada ga u travnju skida s položaja pomoćnika ministra, a predsjednik RH ga listopada iste godine miče s mjesta veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova. Sljedećih pola godine bio je bez dodijeljene funkcije. Naposljetku je 2000. poslan na mjesto [[otpravnik poslova|otpravnika poslova]] u veleposlanstvo u Maroku gdje je do 2002., zatim na isto radno mjesto u veleposlanstvo u Kanadi, a od 2004. do umirovljenja srpnja 2009. godine bio je opunomoćenik ministra u veleposlanstvu RH u Mađarskoj.<ref name=Fenix/>

Trenutačna izmjena od 05:13, 5. travnja 2022.

Smiljan Šimac (Osijek, 22. kolovoza 1942.29. siječnja 2022.), hrvatski pravnik, diplomat i visoki državni dužnosnik.[1]

Životopis

Rodio se je u Osijeku. U Zagrebu je maturirao na klasičnoj gimnaziji. U istom gradu nastavio je školovanje studirajući na Pravnom fakultetu na kojem diplomira 1964. godine. Stažirao je po sudovima u Zagrebu i položio pravosudni ispit. Završio je poslijediplomske studije komparativnog prava na Međunarodnom fakultetu za međunarodno i komparativno pravo (Pescara, Strasbourg), te visoke studije komparativnog prava (Torino), europski pravni studij na College of Europe (Bruges, Belgija), research fellow Američke misije pri Europskoj zajednici u Bruxellesu na temu American Business Corporations et la Société européenne. Okončavši ih, vratio se je u Hrvatsku gdje je tri godine bio asistentom na katedri Trgovačkog prava (ondašnje Privredno pravo) na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Završio je postdiplomski studij iz privrednog i međunarodnog prava, te Salzburški seminar o američkom pravu. Objavio je mnoštvo članaka i inih radova u domaćem stručnom tisku.[1] Kako mu je tijekom 1974. onemogućeno nastaviti raditi na svom fakultetu, prešao je u privredu te je 16 godina radio u Elektroprojektu (hrvatska konzultantsko-projektan tvrtka u području energetike i vodoprivrede) na pravnim i komercijalnim poslovima u tuzemstvu i inozemstvu. Iz tog vremena datira rad Građevinska regulativa čiji je suauktor. [1]

Padom komunizma i uspostavljanjem demokracije u Hrvatskoj angažirao se je u visokoj politici. Pomoćnikom ministra bio je od 1990. do 1992 u Ministarstvu turizma u području inoulaganja i selektivnih oblika turizma. Potom je prešao u Ministarstvo vanjskih poslova gdje je bio na istoj dužnosti, za područje europske bilaterale i multilaterale te izvaneuropske bilaterale. U tom je ministarstvu bio do 2009. godine. Unutar tog vremena u ratnim godinama od 1992. do 1995. bio je u veleposlanstvu u važnoj svjetskoj zemlji, Francuskoj.[1] Na mjesto veleposlanika u Francuskoj postavljen je 26. srpnja 1995. godine.[2] Uskoro je bio veleposlanikom i za Alžir od 7. travnja 1997.[3] godine. Na dužnosti veleposlanika u Francuskoj i Alžiru je ostao do 31. kolovoza 1999. godine.[4][5]

Trećesiječanjskom sječom kadrova nakon parlamentarnih izbora 2000. Vlada ga u travnju skida s položaja pomoćnika ministra, a predsjednik RH ga listopada iste godine miče s mjesta veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova. Sljedećih pola godine bio je bez dodijeljene funkcije. Naposljetku je 2000. poslan na mjesto otpravnika poslova u veleposlanstvo u Maroku gdje je do 2002., zatim na isto radno mjesto u veleposlanstvo u Kanadi, a od 2004. do umirovljenja srpnja 2009. godine bio je opunomoćenik ministra u veleposlanstvu RH u Mađarskoj.[1]

2016. godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga diplomatskog kluba.[1]

Izvori, referencije i bilješke