Razlika između inačica stranice »Leonardo Murialdo«
| Redak 9: | Redak 9: | ||
| mjesto smrti = [[Torino]] | | mjesto smrti = [[Torino]] | ||
| nadnevak proglašenja slugom Božjim = | | nadnevak proglašenja slugom Božjim = | ||
| nadnevak proglašenja blaženim = [[3. | | nadnevak proglašenja blaženim = [[3. studenoga]] [[kršćanstvo u 1963.|1963.]] | ||
| nadnevak proglašenja svetim = [[3. svibnja]] [[kršćanstvo u 1970.|1970.]] | | nadnevak proglašenja svetim = [[3. svibnja]] [[kršćanstvo u 1970.|1970.]] | ||
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]] | | slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]] | ||
Trenutačna izmjena od 02:49, 5. travnja 2022.
| Leonardo Murialdo | |
|---|---|
| |
| Rođen | 26. listopada 1828. Torino |
| Preminuo | 30. ožujka 1900. Torino |
| Beatificiran | 3. studenoga 1963. |
| Kanoniziran | 3. svibnja 1970. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 30. ožujka |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Leonardo Murialdo (Torino, 26. listopada 1828. - Torino, 30. ožujka 1900.), talijanski katolički svećenik i svetac.[1] Bio je istinski i djelotvorni prijatelj i dobrotvor radnika. Za radnička prava borio se kršćanskom metodom socijalnog rada i socijalnog nauka, a ne razbijačkim, ubilačkim i na ine načine nasilnim komunističkim metodama ("klasna borba", dizanja revolucije).[2]
Životopis
Dijete je iz bogate, ugledne i pobožne obitelji. Nakon življenja uz obitelj koja mu je dala odgoj, primio je odgoj redovnika u Savoni kod redovnika skolopa (piarista).[2]
Nakon toga otišao je u Torino u sjemenište. Doktorirao je bogoslovlje. Nakon što se je zaredio za svećenika preuzeo je rad uz crkvu sv. Marije na Trgu (Santa Maria di Piazza). Odmah se dao u rad s mladeži. Okupljao ju je u Oratoriju Anđela čuvara. Bio je suradnik torinskog Oratorija sv. Alojzija, kojem je osnivač sami don Bosco. Leonardo Murialdo je cijenio učenje pape Leona XIII. Od 1866. godine obnaša dužnost upravitelja djela Mladih radnika u Torinu. To je slično radu što je osnovao Adolf Kolping u njemačkim zemljama.[1]
Pridonio katoličkoj socijalnoj politici, Crkvinoj borbi za radnička prava, radu s mladeži. Promicao katoličku akciju radi zaštite radnika, osobito radničke mladeži. Tim je mladež njegovim zalaganje došla u prigodu za odgoj, izučiti zanat i ine vještine. Za te je ustanove bilo potrebno osigurati novac i ina sredstva, a često se do tih sredstava dolazilo i prošnjom. Godine 1871. osnovao je Katoličku radničku uniju, preteču socijalnog apostolata. Dvije godine potom, 1873. godine, osnovao je ustanovu za pomoć mladim radnicima, poznatu mušku ustanovu po papinskom pravu Družbu sv. Josipa (tal. Congregazione di San Giuseppe, lat. Congregatio Sancti Iosephi, članove se popularno naziva Giuseppini del Murialdo, kratica C.S.I.[3]). I danas ta ustanova skrbi za bolesne, siromašne, potrebne. Osnovao je još različitih ustanova poput Zavoda za zapošljavanje, banku, osiguranja, djelo katekizma, pučko tajništvo.[1]
Bio je aktivan i na nakladničkom polju - pokrenuo je novine[1] (La voce dell'operaio[4]). Umro je 30. ožujka 1900. godine. Taj se nadnevak uzima za dan kad se slavi tog sveca,[1] a salezijanci ga slave 18. svibnja. Beatificirao ga je papa Pavao VI. 1963., a proglašen je za sveca 1970. godine.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Svetac dana Hrvatski katolički radio, 30. ožujka 2016. Pristupljeno 30. ožujka 2016.
- ↑ 2,0 2,1 ds: Sveti Leonardo Murialdo – iskreni prijatelj radnika koji nije dizao revolucije, nego ljubio ljubavlju Isusa Krista. Frendica.online. 30. ožujka 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ Ann. Pont. 2010, str. 1451.
- ↑ 4,0 4,1 Daniele Bolognini: San Leonardo Murialdo Sacerdote, Santi beati e testimoni, 29. ožujka 2007. Pristupljeno 30. ožujka 2016. (tal.)