Susid: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Susid''' (ponegdje ''Susjed''<ref name="naselja">[[Marko Vego]]: Naselja bosanske srednjovjekovne države, knj. IV., Sarajevo, 1970.</ref> , u povijesnim izvorima ''Sustich Vsopio'' i ''Sozzed''<ref name="Studien"/>) je [[srednji vijek|srednjovjekovna]] [[utvrda]] u [[Uskoplje (župa)|župi Uskoplje]]. Nalazi se iznad kanjona [[Bunta|Bunte]] kod [[Kordići|Kordića]] u općini [[Bugojno]]. Osnova mu je četverokut. Na najvišoj koti nalazila se kula koja se koristila kao osmatračnica.<ref name="gradovi">[[Hamdija Kreševljaković]]: Stari bosanski gradovi, Naše starine I, 1953.</ref> | |||
Nije poznato kada i tko ju je sagradio. Neke legende Susid povezuju s kraljicom (Katarinom), ali je ipak vjerojatnije da su Susid utemeljili lokalni feudalci.<ref name="Škegro">[[Ante Škegro]]: Uskoplje; [[Hrvatska uzdanica Uskoplje]]; Uskoplje, 1996.</ref> Nekoliko se puta spominje u povijesnim izvorima. Sredinom 15. stoljeća Susid je bio u posjedu hercega [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]]. Hercegu Stjepanu Susid i druge posjede potvrdili su poveljama aragonsko-napuljski kralj Alfons i rimski car [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik III.]]<ref name="Studien">[[Ljudevit Thalloczy]]: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Leipzig-München, 1914.</ref> Već 1468./69. Osmanlije su osnovale [[nahija|nahiju]] Skopje sa Susidom i trgom [[Gračanica (Bugojno, BiH)|Gračanicom]]. Od 1503. Susid je i definitivno pod osmanlijskom vlašću. <ref name="pašaluk">[[Hazim Šabanović]]: Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela, Naučno društvo NR BiH, Sarajevo, 1959.</ref> U drugoj polovici 16. stoljeća Susid gubi na značaju pa se tako početkom 17. stoljeća navodi kao napuštena utvrda. Za turske uprave Susid je ponekad imao posadu od pet vojnika na čelu s dizdarom. Utvrda je napuštena prije 1833. godine.<ref name="gradovi"/> | Nije poznato kada i tko ju je sagradio. Neke legende Susid povezuju s kraljicom (Katarinom), ali je ipak vjerojatnije da su Susid utemeljili lokalni feudalci.<ref name="Škegro">[[Ante Škegro]]: Uskoplje; [[Hrvatska uzdanica Uskoplje]]; Uskoplje, 1996.</ref> Nekoliko se puta spominje u povijesnim izvorima. Sredinom 15. stoljeća Susid je bio u posjedu hercega [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]]. Hercegu Stjepanu Susid i druge posjede potvrdili su poveljama aragonsko-napuljski kralj Alfons i rimski car [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik III.]]<ref name="Studien">[[Ljudevit Thalloczy]]: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Leipzig-München, 1914.</ref> Već 1468./69. Osmanlije su osnovale [[nahija|nahiju]] Skopje sa Susidom i trgom [[Gračanica (Bugojno, BiH)|Gračanicom]]. Od 1503. Susid je i definitivno pod osmanlijskom vlašću. <ref name="pašaluk">[[Hazim Šabanović]]: Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela, Naučno društvo NR BiH, Sarajevo, 1959.</ref> U drugoj polovici 16. stoljeća Susid gubi na značaju pa se tako početkom 17. stoljeća navodi kao napuštena utvrda. Za turske uprave Susid je ponekad imao posadu od pet vojnika na čelu s dizdarom. Utvrda je napuštena prije 1833. godine.<ref name="gradovi"/> |
Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 05:39
Susid (ponegdje Susjed[1] , u povijesnim izvorima Sustich Vsopio i Sozzed[2]) je srednjovjekovna utvrda u župi Uskoplje. Nalazi se iznad kanjona Bunte kod Kordića u općini Bugojno. Osnova mu je četverokut. Na najvišoj koti nalazila se kula koja se koristila kao osmatračnica.[3]
Nije poznato kada i tko ju je sagradio. Neke legende Susid povezuju s kraljicom (Katarinom), ali je ipak vjerojatnije da su Susid utemeljili lokalni feudalci.[4] Nekoliko se puta spominje u povijesnim izvorima. Sredinom 15. stoljeća Susid je bio u posjedu hercega Stjepana Vukčića Kosače. Hercegu Stjepanu Susid i druge posjede potvrdili su poveljama aragonsko-napuljski kralj Alfons i rimski car Fridrik III.[2] Već 1468./69. Osmanlije su osnovale nahiju Skopje sa Susidom i trgom Gračanicom. Od 1503. Susid je i definitivno pod osmanlijskom vlašću. [5] U drugoj polovici 16. stoljeća Susid gubi na značaju pa se tako početkom 17. stoljeća navodi kao napuštena utvrda. Za turske uprave Susid je ponekad imao posadu od pet vojnika na čelu s dizdarom. Utvrda je napuštena prije 1833. godine.[3]
Prilikom arheoloških ispitivanja iz 1983. godine pronađena je keramika te jedna starohrvatska naušnica.[4]
Izvori[uredi]
- ↑ Marko Vego: Naselja bosanske srednjovjekovne države, knj. IV., Sarajevo, 1970.
- ↑ 2,0 2,1 Ljudevit Thalloczy: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Leipzig-München, 1914.
- ↑ 3,0 3,1 Hamdija Kreševljaković: Stari bosanski gradovi, Naše starine I, 1953.
- ↑ 4,0 4,1 Ante Škegro: Uskoplje; Hrvatska uzdanica Uskoplje; Uskoplje, 1996.
- ↑ Hazim Šabanović: Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela, Naučno društvo NR BiH, Sarajevo, 1959.