Razlika između inačica stranice »Sulfonska kiselina«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Sulfonska kiselina'''-->'''Sulfonske kiseline''' (prema lat. sulphur: sumpor), su alifatski ili aromatski organski spojevi koji sadrže sulfo-skupinu –SO<sub>3</sub>H vezanu za ugljikov atom neke ugljikovodične skupine, kao npr. u benzensulfonskoj kiselini (C<sub>6</sub>H<sub>5</sub>SO<sub>3</sub>H). Rijetko se nalaze u prirodi, uz iznimku [[taurin]]a (NH<sub>2</sub>CH<sub>2</sub>CH<sub>2</sub>SO<sub>3</sub>H), kojega ima u [[žuč]]i. To su higroskopne krutine. Njihove soli i esteri nazivaju se sulfonati. U vodenoj otopini potpuno su disocirane. Vrlo su jake kiseline; trifluormetansulfonska kiselina (CF<sub>3</sub>SO<sub>3</sub>H), toliko je jaka da može protonirati [[Sumporna kiselina|sumpornu kiselinu]]. Alifatske sulfonske kiseline uglavnom se dobivaju oksidacijom ''tiola'', a aromatske izravnim djelovanjem sumporne kiseline na aromatske spojeve (sulfoniranje).
Sulfonske kiseline''' (prema lat. sulphur: sumpor), su alifatski ili aromatski organski spojevi koji sadrže sulfo-skupinu –SO<sub>3</sub>H vezanu za ugljikov atom neke ugljikovodične skupine, kao npr. u benzensulfonskoj kiselini (C<sub>6</sub>H<sub>5</sub>SO<sub>3</sub>H). Rijetko se nalaze u prirodi, uz iznimku [[taurin]]a (NH<sub>2</sub>CH<sub>2</sub>CH<sub>2</sub>SO<sub>3</sub>H), kojega ima u [[žuč]]i. To su higroskopne krutine. Njihove soli i esteri nazivaju se sulfonati. U vodenoj otopini potpuno su disocirane. Vrlo su jake kiseline; trifluormetansulfonska kiselina (CF<sub>3</sub>SO<sub>3</sub>H), toliko je jaka da može protonirati [[Sumporna kiselina|sumpornu kiselinu]]. Alifatske sulfonske kiseline uglavnom se dobivaju oksidacijom ''tiola'', a aromatske izravnim djelovanjem sumporne kiseline na aromatske spojeve (sulfoniranje).


Sulfonske kiseline važni su međuprodukti u proizvodnji bojila, deterdženata i lijekova, kao kemijski međuproizvod, katalizator, itd.. [[Klorsulfonska kiselina]] se koristi za pripremu sulfonske kiseline.
Sulfonske kiseline važni su međuprodukti u proizvodnji bojila, deterdženata i lijekova, kao kemijski međuproizvod, katalizator, itd.. [[Klorsulfonska kiselina]] se koristi za pripremu sulfonske kiseline.

Trenutačna izmjena od 02:28, 25. ožujka 2022.

Sulfonske kiseline (prema lat. sulphur: sumpor), su alifatski ili aromatski organski spojevi koji sadrže sulfo-skupinu –SO3H vezanu za ugljikov atom neke ugljikovodične skupine, kao npr. u benzensulfonskoj kiselini (C6H5SO3H). Rijetko se nalaze u prirodi, uz iznimku taurina (NH2CH2CH2SO3H), kojega ima u žuči. To su higroskopne krutine. Njihove soli i esteri nazivaju se sulfonati. U vodenoj otopini potpuno su disocirane. Vrlo su jake kiseline; trifluormetansulfonska kiselina (CF3SO3H), toliko je jaka da može protonirati sumpornu kiselinu. Alifatske sulfonske kiseline uglavnom se dobivaju oksidacijom tiola, a aromatske izravnim djelovanjem sumporne kiseline na aromatske spojeve (sulfoniranje).

Sulfonske kiseline važni su međuprodukti u proizvodnji bojila, deterdženata i lijekova, kao kemijski međuproizvod, katalizator, itd.. Klorsulfonska kiselina se koristi za pripremu sulfonske kiseline.

Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, esteri su sedmi po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O2H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).[1]

Izvor

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 334.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 978-953-6036-40-0
  1. E-škola, odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.